Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

Logističko-administrativna represija u tri čina

U opštem stanju postizborne „neizvesnosti“, koju je proizveo premijer u saradnji sa CeSID-om i RIK-om, jedina neupitna lista je ona čiji je nosilac Vojislav Šešelj. Rečeno jezikom RIK-ovih eksperata, logično je da se on nalazi na toj poziciji i adminsitrativno je opravdan. Njegova računica je zatvorena dok sve ostale mogu biti upitne, osim SNS-ove, razume se, čiji postotak može ići samo naviše. U dramskom komadu koji se zove „Izbori u Srbiji 2016.“ moguće je uočiti tri čina, pri čemu puška iz prvog čina, koju je držao Aleksandar Vučić, čitajući rezultate na osnovu 77 odsto prebrojanih glasova (što je ekspresno učinila SNS), mora opaliti na kraju trećeg čina. Po svemu sudeći već se nazire i ko bi mogao nastradati u toj pucnjavi. U pitanju su dve liste koje ostaju da se klackaju na ivici cenzusa tokom predstojećih praznika: DSS-Dveri kao i SDS-LDP-LSV. Treći čin je, po svemu sudeći počeo na sednici Predsedništva SNS-a, na kojoj je prisustvovao i predsednik RIK-a Dejan Đurđević. Razgovori koji su vođeni na toj sednici nepoznati su javnosti, ali je ne osnovu svega što je usledilo jasno da je vladajuća stranka odlučila da treći čin sprovede po svim načelima dramaturgije, odnosno da bar dve liste spusti ispod cenzusa čime bi popravila svoj rezultat. Predsednik RIK-a je automatski počeo da govori premijerovim uličarskim žargonom, imenujući lidere opozicije kao aktere „bodrumske afere“. Takođe, predsednik RIK-a je počeo da se služi lažima, objašnjavajući javnosti kako su stigla samo dva prigovora na protekle izbore, i to od njegove stranke, tj. SNS-a. Iako je istog dana Nova stranka demantovala ovu Đurđevićevu laž, jer je sama takođe uputila prigovore, ništa se nije dogodilo.

Sam premijer je nakon ove sednice izneo scenario trećeg čina koji je prethodno pripremljen. Nakon neuspele metafore o žabi od 48 odsto i kopitara od 5 odsto, Vučić je po starom radikalskom običaju nastojao da predoči prvu postizbornu noć kao gluvo doba kada su delovale nečiste sile opozicije, koja se nakon dva sata posle ponoći „na volšeban način“ domogla cenzusa. „Čudne stvari su se desile tokom noći. Čudne posete, pretnje, pritisci i pitanja zašto RIK ne radi noću, a radi, a da niko nije pitao zašto PIK ne radi, već spava“, objašnjavao je premijer. Naime, logično je da se opozicija, videvši da se nešto čudno događa sa prebrojavanjem glasova ne pita o ishodu izbora, nelogično je ako se uputi u RIK i postavi pitanje šta se događa u toj instituciji, koja se takođe oglasila tek u gluvo doba, nakon izbornog dana, i to sa rezultatima na osnovu 27,25 odsto obrađenih glasova. Lideri opozicije stigli su u RIK u vreme druge posleponoćne konferencije, oko pola tri kada je predsednik Đurđević izneo rezultate na osnovu 42,85 odsto obrađenih glasova. Tom prilikom su zatraženi zapisnici. Premijer je na konferenciji nakon sednice Predsedništva SNS-a, mislio upravo na tu reakciju opozicije, koja je po njemu bila nedopustiva jer se radi o „najčistijim izborima u istoriji srpskog parlamentarizma“. Međutim, kada se operiše sa gluvim dobom premalo je čistih stvari. Tako je i premijer sa nipodaštavanjem govorio o opoziciji, koja laže i izmišlja nepravilnosti kojih nema. „Bolje je da nikad ne vladam nego da jedan glas ukradem“, zaključio je Vučić usmerivši se potom na dodatnu kriminalizaciju opozicionih lidera. Ne brine on zbog ulaska opozicije u Skupštinu, naročito ne zbog toga što će morati da replicira „onom stečajnom upravniku koji namešta sebi i svojoj ženi poslove“. Kao ni Pajtiću ni ostalim tobožnjim stručnjacima. Tako je stigao do ključnih reči trećeg čina, a to su „logičke greške“ i „istresanje džakova“. Naime, Vučić nije mogao da se pomiri sa prelaskom cenzusa nekih lista pa je izneo sumnju u 25 zapisnika, od čega je polovina bila iz Sjenice, gde očigledno SNS nije imala kontrolu kakvu je imala na severu Kosova, što će kasnije rezultirati nečuvenim 67 odsto, koji je u prethodnom periodu pripremio Marko Đurić sa svojim saradnicima na terenu. Na kraju svog izlaganja, na uvodu u treći čin, premijer je potpuno dehumanizovao opoziciju: „Ovi što im je dosta ili kako već, oni su u tom žutom korpusu i to je to!“ Dakle, te partije nemaju ime, ti ljudi su bezimeni. Oni mogu biti kriminalizovani stečajni upravnici, akteri raznih afera, posetioci teretana, lopovi, lažovi, jednom rečju, oni mogu biti samo žuti, odnosno bliski Demokratskoj stranci, koju Vučić ni na ovim izborima nije uspeo da uništi do kraja, ni pored nesvakidašnje mržnje, javne difamacije i medijske blokade. Nije to uspeo da učini ni preko svojih intelektualnih satelita, koji su svojevremeno zahtevali zabranu delovanja DS. Pojava novih opozicionih lista preko cenzusa izbacila je premijera iz ravnoteže, zbog čega je odlučio da otvoreno prekroji izborne rezultate.

Dva dana kasnije, ispostavilo se da je stiglo preko šezdeset prigovora na izborni proces, a ne samo dva koje je uputila SNS. Predsednik Đurđević nije objavio ko je te prigovore uložio, ali je zato RIK održao maratonsko noćno zasedanje kako bi odlučili o logističko-administrativnim teškim greškama, koje su utvrđene na 149 biračkih mesta. „Dan što plete, noć opara“, reklo bi se. Zato je RIK poništio izbore na 15 biračkih mesta u Srbiji. Radi se o ukupno 18 hiljada neizvesnih glasova, što će dve pomenute liste ostaviti do daljnjeg ispod cenzusa. Bar do zakazanog glasanja, odnosno još 96 sati nakon toga koliko RIK ima na raspolaganju da bi prebrojao glasove. Ako je vladajuća SNS od zatvaranja birališta do 22 sata obradila 77 odsto glasačkih listića, valjda će i predsednik Đurđević, budući da je iz iste stranke, uspeti da prebroji glasove sa ponovljenih izbora. Naravno, ostaje pitanje procedure i mogućih manipulacija koje vlast može da napravi tokom „neradnih dana“. Sledeći dramsku logiku, treći čin je najizvesniji i on se neumitno približava jednoj tački koju je premijer projektovao još na početku ove postizborne drame. Svako odstupanje od te dramaturgije može biti samo iznenađenje. Međutim, zabrinjavajuće je iskustvo koje je Goran Bogdanović, funkcioner SDS-a sa Kosova, podelio sa javnošću. On je glasao na biračkom mestu broj 9 u Lešku, naravno za svoju listu, međutim kada su glasovi prebrojani, njegova koalicija nije dobila nijedan glas. Premijer Vučić se posebno zahvalio glasačima sa Kosova gde je lista „Srbija pobeđuje“ osvojila dvotrećinsku podršku. Mogla je i više da je htela, ali to bi već bilo preterano. To je mogao samo Milošević. Možda zato ovi izbori toliko podsećaju na one iz novembra 1996. Ukoliko opozicija bude bila dovoljno uporna, možda će se domoći nekog Lex specialisa, uprkos čeličnoj dramaturgiji premijera. Bio bi to prvi Vučićev poraz.

Peščanik.net, 28.04.2016.

NEREGULARNI IZBORI 2016.

The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)