- Peščanik - https://pescanik.net -

Zakasnela reakcija

Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

Najava mađarske vlade o izgradnji granične žičane ograde konačno je probudila političare u Srbiji. Najpre su se čudili, bili u šoku, a zatim postali svesni ozbiljnosti problema iregularnih migracija. Formirana je grupa za mešovite migracione tokove; najavljena je izgradnja prihvatnog centra u Preševu; uhapšeno je 30 policajaca; inicirana je ideja o sazivanju regionalne konferencije o migrantima; zatražena je pomoć od EU. Ove mere nisu pokrenute blagovremeno, niti u celosti rešavaju problem iregularnih migracija. To je više brzi jednokratni odgovor, koji će javnosti i međunarodnoj zajednici pokazati da smo mi ozbiljna i gostoljubiva zemlja.

Prognoze o pojačanom prilivu migranata u Srbiju poznate su od ranije – već najmanje dve godine. Evropska agencija za upravljanje operativnom saradnjom na spoljnim granicama država članica EU (FRONTEX), 2013. je identifikovala Srbiju kao najviše pogođenu pritiskom iregularnih migracija. Takva ocena nije doneta zbog stanja te 2013. godine, već zbog trenda koji je uočen od početka sukoba u Siriji, od proleća 2011.

Za ulazak u Srbiju migranti pretežno koriste oko stotinu kilometara granice između Makedonije i Srbije, što je na zapadnom Balkanu glavni ulaz u Evropu. Migranti u Srbiju ulaze vozom, autoputem ili preko zelenog graničnog pojasa i nastavljaju ka Mađarskoj. Problem nije samo granica sa makedonske strane, kako tvrde naši političari, već i granica sa naše strane, jer migranti ipak ulaze u Srbiju.

Godine 2014. je došlo do značajnog povećanja broja iregularnih migranata u Srbiji u odnosu na 2013, pri čemu se pojavila još jedna ruta za krijumčarenje: preko bugarsko-srpske granice. Srbija tada nije imala nikog na poziciji načelnika granične policije. Isteklo je i važenje strategije suprotstavljanja ilegalnim migracijama, a do sada se nije krenulo sa izradom nove. Sve ovo ukazuje da se nisu razvijali scenariji i planovi o tome šta će se raditi ako na primer u Srbiju stigne 60 hiljada migranata. Nezvanična statistika pokazuje da ih je baš toliko sada u Srbiji. Po broju ljudi, to je jedan Paraćin.

Istinska reforma sprečavanja iregularnih migracija je izostala, iako su brojke ukazivale da je potrebna. Zato se sada primenjuju rešenja u zadnji čas koja zamagljuju realnost. Pored toga, prave se i greške. Tako je nakon sastanka grupe za rešavanje problema mešovitih migracionih tokova, ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja izjavio da granice Srbije čuvaju predstavnici MUP-a i Vojske koji svakodnevno zaustavljaju na hiljade migranata. Vojska Srbije već 8 godina ne kontroliše državnu granicu, a pravo da zaustavlja migrante ima samo u određenim okolnostima koje trenutno ne postoje.

Političari u Srbiji saglasni su da bez EU ne mogu da reše problem iregularnih migracija. Tako su odmah nakon najave Mađarske o podizanju ograde duge 174 kilometra pozvali Uniju da pomogne, i rekli da je to njihov problem jer su se migranti uputili kod njih. Kao da u tom trenutku niko nije shvatao da je više desetina hiljada izbeglica već bilo u Srbiji.

Evropska komisija ne može da spreči izgradnju mađarske ograde i sve zavisi od razgovora između Mađarske i Srbije. Zato je potrebno utvrditi zašto sporazum između ove dve države o graničnoj kontroli u drumskom, železničkom i vodnom saobraćaju iz 2012. godine ne funkcioniše i kako poboljšati zajedničku kontrolu granice. Pored toga, Evropska unija je zaokupljena migrantima koji su već u njenim državama članicama. Nedavno usvojeno rešenje o premeštanju 40 hiljada tražilaca azila iz Italije i Grčke u druge države članice ne rešava problem u Srbiji, ali ni u Uniji.

Poslednji trenutak za rešavanje problema iregularnih migracija sa manjim posledicama po Srbiju – istekao je prošle godine, otvaranjem rute na granici sa Bugarskom. Pritisak na granicu je od tada sve veći, jer je potrebno voditi računa o kontroli granice u tri pravca: iz Makedonije, Bugarske i prema Mađarskoj. Mađarsko-srpska granica trenutno je pod većim pritiskom migranata od grčko-albanske. Pravi trenutak je prošao, ali problem ostaje.

Dobra je ideja o sazivanju regionalne konferencije, jer su iregularne migracije zajednički problem Balkana. Na tom skupu bi pre svega trebalo razgovarati o povećanju kapaciteta za smeštaj iregularnih migranata i tražilaca azila u Srbiji, ali i o obukama za prepoznavanje njihovih trauma. Sastanak koji je nedavno održan u Bukureštu u Centru za sprovođenje zakona u jugoistočnoj Evropi (SELEC) treba da podstakne kvalitetniju operativnu policijsku saradnju radi sprečavanja krijumčarenja i trgovine ljudi. Poželjan je i dijalog o sprovođenju sporazuma o readmisiji sa Makedonijom i uključivanje EU institucija u taj razgovor.

Treba što pre osmisliti odgovor na prisilne migracije, jer je postojeća strategija istekla, a okolnosti su se promenile od pisanja ovog dokumenta 2009. Neophodno je pooštriti kazneni okvir za sprečavanje pomaganja neovlašćenom ulasku, tranzitu i boravku. Treba razmisliti i o uvođenju posebnog statusa za migrante koji ne mogu biti vraćeni u zemlju porekla i nemaju neki oblik međunarodne zaštite. Najzad, za utvrđivanje tačnog broja migranata u Srbiji potrebno je poboljšati uslove za ispitivanje identiteta i omogućiti uzimanje otisaka prstiju u prvom kontaktu sa migrantima.

Na kraju, važno je pratiti trendove, osmišljavati scenarije i biti spreman na sve situacije. Zakasneli odgovori mnogo koštaju.

Autor je istraživač Beogradskog centra za bezbednosnu politiku.

Peščanik.net, 29.06.2015.

IZBEGLICE, MIGRANTI