- Peščanik - https://pescanik.net -

Zarobljavanje digitalne Srbije

Foto: Peščanik

Na ugroženost jednog od poslednjih privrednih ostrvaca kod nas koja još uvek opstaju pred pipcima naprednjaka nedavno je ukazao Mijat Lakićević, ustvrdivši to da oni polako preuzimaju i IT sektor, odnosno „softversku industriju“. Time, kako je ocenio, napreduju i zarobljavanje privrede i porobljavanje društva. Suva i surova istina. Bilo je to davno kada se Vučić na nekom poslovnom forumu u Rusiji – iskreno, ili praveći se lud – iznenadio kada su ga najavili kao premijera države iz koje dolazi Nordeus (beogradska IT firma koja proizvodi video-igre). Od početka vladavine naprednjaka udeo informaciono-komunikacionih tehnologija (IKT) u BDP-u više je nego dupliran, a sve veći deo prihoda partije zasniva se na krađi javnih resursa preko nameštenih IT poslova (opravdanih ili neopravdanih).

Jedan posebno oduran primer digitalne krađe koja će se, po oprobanom naprednjačkom receptu, slomiti preko leđa siromašnih je nedavno usvojen Zakon o socijalnoj karti. Tim zakonom se predviđa digitalizacija sistema socijalne zaštite, o čemu smo već pisali na stranicama Peščanika. Vladi se iz nekog razloga baš žurilo da usvoji ovaj propis, iako je po njenom planu rada za ovu godinu rok za njegovo usvajanje bio tek decembar 2021. To je valjda i prvi slučaj da je u socijalnoj politici nešto usvojeno pre roka. Da li možda iza toga stoje poslovni planovi kompanije Asseco ili neke druge u familiji da digitalizuje sistem socijalne zaštite? Ko god bude dobio ovaj posao vredan oko milion evra (i to samo u drugoj fazi) dobro će proći. A smeše mu se i druge prilike, jer je planom nabavki Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja za ovu godinu od ukupnog budžeta u ovu svrhu od oko 11 miliona evra (1,32 milijarde dinara) čak polovina (638 miliona dinara) predviđena za nabavku softvera i hardvera. Za toliki novac bi ove godine čak 6.000 siromašnih pojedinaca moglo da prima novčanu socijalnu pomoć svakog meseca!

I tako, dok polovina siromašnih koji imaju pravo na socijalnu pomoć ne može da ostvari to svoje pravo, dok oni koji ga ostvaruju ne mogu tim novcem da dostignu ni liniju siromaštva, i dok nam preti nova eksplozija siromaštva izazvana kovidom 19, ministarstvo nadležno za brigu o siromašnima ove godine planira da plati, između ostalog:

– celih 150 miliona dinara (oko 1,28 miliona evra) za „nabavku sistema za elektronsko arhiviranje u tri faze“

– 139 miliona dinara za „nabavku sistema za digitalizaciju identiteta i servisa za Ministarstvo“

– 108 miliona dinara za informacioni sistem socijalna karta (i to samo za drugu fazu) + 38,5 miliona dinara za održavanje ovog sistema u prvoj fazi

– 25 miliona dinara za „nabavku sistema za proaktivni pristup u pružanju usluga iz oblasti socijalne zaštite“

Dok već dve godine čekamo na izmenu diskriminatornog Zakona o finansijskoj podršci porodici sa decom, koji je radnicama postavio najstrože uslove u Evropi za ostvarivanje prava na naknadu zarade i drugih primanja za vreme porodiljskog odsustva, odnosno odsustva sa rada radi nege deteta – pomenuto ministarstvo planira da izdvoji pet miliona dinara za „usluge održavanja aplikativnog softvera za dečije i roditeljske dodatke i porodiljsko odsustvo“(!)

Da li je to razlog upadljive ćutnje IT kompanija koje posluju u Srbiji (a naročito onih koje su ovde i nastale) o svemu što nam se dešava? Da li ćute samo zato što očekuju korist od digitalizacije javnih usluga koju planiraju naprednjaci (ne samo u socijalnoj zaštiti, već i u obrazovanju, zdravstvu…)? Zato što „prepoznaju državu ne samo kao partnera digitalne transformacije, već i njenog revnosnog promotera“, kako to na svom sajtu kaže Digitalna Srbija, glavni zagovornik digitalizacije kod nas. Pa je, valjda, zbog toga članove ove organizacije Brnabić nedavno i izabrala da vode radnu grupu Vlade koja će pripremiti nacionalnu strategiju razvoja startap ekosistema.

Iako većina IT stručnjaka u Srbiji danas živi i posluje u ugodnom balonu („ekosistemu“), on ipak lako može da pukne, ako pukne sve ostalo. Zbog toga – ako već ne iz saosećajnosti – bi bilo dobro da se nekome iz IT sektora omakne barem neka skromna aktivistička inicijativa. Ne mora to da bude nešto preterano hrabro, poput analize opravdanosti javnih nabavki IT poslova u državnoj upravi ili pak revolucionarno, poput izrade softvera za onlajn glasanje na izborima nalik onom koji su napravile estonske kompanije, a koji bi u našim uslovima onemogućio bugarske vozove, crne džipove i barem još neka (pred)izborna čudesa. Ali ko zna šta bi moglo da se desi kada bi svoje kreativne potencijale za društvenu korist udružile kompanije kao što su pomenuti Nordeus, ali i 3Lateral, Braineering, Centili i drugi osnivači i članovi Digitalne Srbije. Nebojša Đurđević, direktor ove organizacije i predsedavajući pomenute radne grupe Vlade, kaže da se rado odazvao na premijerkin poziv. Ovaj IT stručnjak se nakon 25 godina rada u Kanadi vratio u Srbiju u želji da, po sopstvenim rečima, da doprinos. Doprinos čemu? Shvataju li on i njegove kolege iz IT sektora da su se našli usred digitalizacije zarobljene države? I da će izvođači radova u tom procesu biti ništa manje nego – saučesnici u njenom daljem zarobljavanju.

Autor je saradnik Fondacije Centar za demokratiju.

Peščanik.net, 09.03.2021.