Teško da je u cjelokupnoj revolucionarnoj povijesti svijeta bilo smješnije revolucije od ove hrvatske abortirane revolucijice, bezvezne pijane svađe koja je umjesto u kolodvorskoj špelunci zabunom dogovorena na Jelačićevu trgu, i u kojoj se ne zna ni tko je s kim za koga protiv koga ni tko s kim koga od koga brani.
Stvar po svemu sliči na još jednu nekritički uvezenu pomodnu novotariju, poput onih Arafatovih marama, “palestinki”, koje su svojedobno nosili i fashion gurui i studenti filozofskoga. U sezoni jesen-zima 2010/11 ultimativni su tako modni hit arapske revolucije, nose se isključivo zgodni, egzotični orijentalni državni udari dogovoreni preko Facebooka i snimljeni mobitelom. Nema našega inženjera na privremenom radu u nekom dalekom emiratu kojega djeca ne gnjave telefonom da im donese pravu islamsku revoluciju, pa da budu glavni u školi.
Pobunili su se tako arapski branitelji zbog cijele ove srpske ujdurme s Tihomirom Purdom pa dogovorili arapsku revoluciju u Zagrebu, tražeći odlazak izdajničke vlade Jadranke Kosor. Demonstracijama su se pridružili radnici i seljaci, ali ne i vođe veteranskih udruga, koji su u isto vrijeme bili na sastanku u – policiji. U isto vrijeme, odlazak Vlade tražili su i arapski revolucionari koje je preko Facebooka organizirao stanoviti Ivan Pernar, osebujan lik koji je revolucionarne metode učio iz Hitlerova Main Kampfa, a revolucionarno iskustvo skupljao boreći se protiv gay aktivista. Njima su se pak pridružili Bad Blue Boysi, Muslimanska braća iz Dubrave, koji su u arapskoj revoluciji usred Zagreba prepoznali historijsku priliku za društveno prihvatljivu makljažu s policijom.
Svoju je historijsku priliku prepoznao u Splitu i Dominik Strize, neka vrsta hvidraškog pernara, kaštelanski kabadahija koji je na Rivi okupio više od nekoliko arapskih veterana i još tisuću-dvije nezainteresiranih espresso-revolucionara. Njega je bojkotirala, hm, legalna Hvidra, ali su se na bini našle nesretne radnice propalog Uzora, osjećajući nejasnu potrebu da se pridruže arapskoj revoluciji protiv vlade hrvatske džamahirije i dodaju joj socijalni legitimitet.
Onda su na zagrebačkom Krvavom mostu pripadnici Muslimanske braće iz Dubrave svim raspoloživim revolucionarnim sredstvima napali arapsku policiju, pa je svim raspoloživim kontrarevolucionarnim sredstvima uzvratila i arapska policija. Vladinoj policiji onda su iznenada u pomoć priskočili veterani s antivladinih demonstracija na Trgu, oni isti što su se rugali svojim vođama zato što su usred revolucije na sastanku s – policijom. Onda su mladi Arapi s antivladinih demonstracija na Krvavom mostu ispljucali starije Arape s antivladinih demonstracija na Trgu, a radnici, seljaci i beduini zbunjeno su gledali što se događa.
Zbunjeno su za to vrijeme u svojim domovima izravan prijenos veličanstvene revolucije pratili i hrvatski Arapi, ne znajući za koga da navijaju.
Za ratne veterane, koje vode seoski kabadahije i koji su nepravdu u društvu prepoznali tek kad je i njima zakucala na vrata, a brane Karamarkovu policiju od pravednog gnjeva mladih revolucionara? Za mlade revolucionare, koje predvodi opskurni politički autsajder i samoreklamer, i koji su svoju revoluciju prepustili huliganskim mudžahedinima? Za huligane, kojima je svaka arapska revolucija dobrodošla dok ne počne nastavak nogometnog prvenstva? Za nesretne radnice Uzora, koje su se u tami svoga dubokog očaja našle na bini zajedno s pretorijanskom gardom režima što ih je odveo u propast? Za Karamarkovu policiju, koja mlati sve redom, po pravilima službe za slučaj arapske revolucije, braneći ustavni poredak Kosoričine korumpirane džamahirije? Za Yadranku al-Qosor???
Gledaju zbunjeno hrvatski Arapi na televiziji zgodnu, malu egzotičnu orijentalnu revoluciju, koja bi po svim pravilima arapske revolucije trebala biti njihova, a njihova nekako nije. Gledaju kako svim tim silnim rervolucionarnim vođama arapska revolucija stoji kao Arafatova marama Modnom mačku, gledaju na mobitelećim snimkama tužna iskrivljena lica koja viču “Živio!”, i nigdje, ni u jednom kadru, ne vide sebe.
Gledaju hrvatski Arapi tu abortiranu malu revolucijicu, bezveznu pijanu svađu u kojoj se ne zna ni tko je s kim za koga protiv koga, ni tko s kim koga od koga brani, gledaju tu smiješnu, pomodnu novotariju s muslimanskog Istoka, pa prebacuju na drugi program i gledaju tursku seriju.
Dok su oni gledali revoluciju, Šeherezada odjebala Onura i dogovorila vjenčanje s Enginom. Prošla historija pokraj Hrvatske kao pokraj turskog groblja.
Globus, 08.03.2011.
Peščanik.net, 09.03.2011.