- Peščanik - https://pescanik.net -

Sve češći toplotni talasi

Fotografije čitalaca, Vedran Bukarica

Moj partner i ja smo nedavno proveli odmor u Švajcarskoj, gde nas je dočekalo prijatno letnje vreme. Bila je to idealna prilika da se popnemo na vrh Jungfraujoh i uživamo u veličanstvenom pogledu sa “snežnog krova Evrope”. Od odredišta nas je delilo samo 200 metara, kada se voz iznenada zaustavio i pošao nazad niz planinu.

Od jednog Švajcarca smo saznali da je voz morao da se vrati jer su se šine previše proširile zbog vrućine. Isto se dogodilo nekoliko sedmica ranije. Stanovnici sela bili su zbunjeni – vrh planine je pokriven snegom i glečerima, na vrhu planine je uvek hladno.

Kada govorimo o toplotnim talasima, ne smemo zaboraviti da je toplota relativna stvar. Tog dana u Grindelvaldu je bilo idealnih 28 stepeni – savršeno za dvoje turista iz Australije. Ipak, mnogi ljudi koji su živeli u okolini žalili su se na vrućinu koja već predugo traje.

Naravno, na vrhu planine je bilo svežije, oko 10 stepeni. Najviša prosečna julska temperatura za vrh planine iznosi tek nešto više od 3 stepena. Voz koji svakodnevno dovozi hiljade turista prilagođen je niskim temperaturama i loše podnosi vrućinu. Takođe, toplotni talas u Evropi je trajao sedmicama, a prevelika (relativna) vrućina koja predugo traje dovodi do otkazivanja sistema.

Za nas su posledice toplotnog talasa bile trivijalne – nismo se popeli na vrh i bacili pogled odozgo, ali vratili su nam novac i proveli smo dan obilazeći švajcarska sela u blizini. Možda će posledice biti ozbiljnije za lokalni turizam – hiljade turista će zatražiti nazad svoj novac za ona dva dana kada je voz morao da se vrati (što se verovatno ponavljalo i narednih sedmica). Neki od tih turista možda nikada više neće dobiti priliku da stignu do vrha.

Evropa pamti i mnogo drastičnije primere toplotnih talasa. Na primer, 2003. godine, kada je više od 70.000 ljudi izgubilo život zbog visokih temepratura koje su predugo trajale; prinosi od ratarstva i šumarstva bili su značajno umanjeni. Požari koji su u Rusiji besneli trideset tri dana tokom nezapamćenih vrućina 2010. godine napravili su štetu od 15 milijardi dolara.

Pre talasa koji je pogodio Evropu, dva zasebna i veoma snažna toplotna talasa pogodili su Pakistan i Indiju. Naravno, u tim zemljama klima je znatno toplija, ali i tamo je dugotrajno nizanje dana s temperaturama iznad 49 stepeni dovelo do katastrofe. Na hiljade ljudi su izgubili život, bolnice i mrtvačnice su bile prepune, putevi su počeli da se tope. I ponovo, previše (relativne) vrućine koja predugo traje dovodi do otkazivanja sistema.

Ipak, to su samo izolovani slučajevi u jednom zaista toplom letu, zar ne? Osim toga, toplotni talasi se retko javljaju i kratko traju?

Nažalost, intenzitet, učestalost i trajanje toplotnih talasa uvećavaju se u mnogim delovima sveta još od polovine dvadesetog veka, najviše zahvaljujući ljudskom uticaju na globalnu klimu.

Ja istražujem te promene na Univerzitetu u Novom Južnom Velsu u Australiji, koristeći model za simulaciju klimatskog sistema. Kada uporedimo dugoročne trendove javljanja toplotnih talasa u svetu sa ljudskim bićima i u svetu bez ljudi, jasno je da smo mi najveći krivci za njihov sve veći intenzitet. Drugim rečima, brzina rasta tog intenziteta nije se mogla prirodno javiti. Toplotni talasi bi možda fluktuirali u intenzitetu od jedne do druge godine, ali ne na vremenskoj skali koja se meri decenijama.

Takođe, broj toplotnih talasa raste, a projekcije pravljene na osnovu klimatskog modela pokazuju da će ih u budućnosti biti još više, kako bude rastao naš uticaj na klimu.

Da nije bilo industrijske revolucije, ne bi došlo do promene učestalosti i intenziteta toplotnih talasa u gotovo čitavom svetu u drugoj polovini dvadesetog veka – ili bar to ne bi bila značajnija promena. Toplotni talasi bi se i dalje javljali i naši sistemi bi otkazivali, ali, prema klimatskom modelu, takve pojave bi bile retke i imali bismo dovoljno vremena za oporavak od jednog do drugog događaja.

Umesto toga, beležimo nagli rast broja toplotnih talasa u gotovo svim regionima za koje raspolažemo dovoljnim podacima. To znači da gde god da živite možete očekivati dalji rast relativne maksimalne temperature.

Proleće samo što nije stiglo u Australiju. Treba da se pripremimo. El Ninjo je već oformljen i postaje sve snažniji. Zato ovog leta možemo očekivati duže i intenzivnije toplotne talase. Tekuća faza prirodne varijabilnosti biće dodatno pogoršana efektima klimatskih promena. Naš zdravstveni sistem i javna infrastruktura naći će se pod velikim pritiskom, uvećaće se rizik od požara, a štete za našu jedinstvenu floru i faunu mogu biti ogromne.

Naš izlet u Švajcarskoj bio je samo još jedna najava dolazeće budućnosti za domene turizma, zdravstvene zaštite, infrastrukture i ekološkog sistema.

Sarah Perkins, Inside Story, 25.08.2015.

Preveo Đorđe Tomić

Peščanik.net, 03.09.2015.

EKOLOGIJA