Foto: Facebook (Zarez)

Foto: Facebook (Zarez)

Kako će Zlatko Hasanbegović obilježiti dan-današnji Svjetski dan slobode medija, ako već neće u aranžmanu Hrvatskog novinarskog društva, na čiji poziv nije ni odgovorio?

Možda minutom šutnje za Zarez, dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja, koji se – zahvaljujući dobroj volji ministra kulture – čiji se novi broj nije pojavio na kioscima, niti će se u dogledno vrijeme pojaviti?

Ili će davitelj nepoćudnih medija u šetnju izvesti svoj primjerak najnovijega broja NIN-a na čijoj je naslovnoj stranici, pored udarnog intervjua s Matijom Bećkovićem, najavljen i razgovor s hrvatskim ministrom kulture?

Bilo bi zgodno da najomiljeniji ministar u Vladi Republike Hrvatske baš tim tjednikom mahne novinarima koji najavljuju da će svoju današnju prosvjednu šetnju završiti pod prozorima njegova ureda u zgradi Ministarstva kulture u Runjaninovoj 2. Em da ne ispadne da ih ignorira, em da se pohvali kako je i on dobio priliku da se oglasi u istim onim beogradskim novinama zbog kojih je nedavno prozivao i prokazivao Antu Tomića.

S prozora bi Hasanbegović prosvjednicima mogao pročitati što je odgovarao na pitanja novinarke NIN-a Tanje Nikolić Đaković, koja je u uvodu mini-intervjua napisala da njezin sugovornik “djeluje nonšalantno s bradom od jednog dana”, da “ne pokazuje znake nervoze” i da “djeluje sigurno, kao da ga se nimalo ne dotiče to što je peticiju za njegovu smjenu inicijative Kulturnjaci 2016 potpisalo oko 4.500 ljudi, mahom Hrvata”.

Pa neka hrvatski novinari čuju kako je njihov ministar kulture odbacio tvrdnje nekih medija iz zemalja Europske unije da Hrvatska klizi u neofašizam, proglasivši ih pretjeranim i namijenjenim “stvaranju moralne panike”. I kako je, na spomen prijetnji što su ih dobivali hrvatski kulturnjaci koji su se usprotivili proustaškim stavovima, mirno odvratio da “treba razlučiti politički folklor i nekulturu od stvarnih prijetnji” i dubokoumno zaključio: “Ako ćemo se pretjerano baviti sporednim ekscesima, nikada nećemo spoznati pravu istinu.”

Neka prosvjednici čuju kako je Hasanbegović i u NIN-u izjavio da ti “sporedni ekscesi” nekima od njih služe i kao “dobar alibi” i kao zgodan povod za “poticanje atmosfere straha kako bi lakše ostvarili svoje političke ciljeve koje očigledno ne mogu ostvariti u jednom uljuđenom, normalnom građanskom obraćanju”.

I neka vide kako se ministar nije dao impresionirati drskim pitanjem “A tko je odgovoran što hrvatskoj glumici Nini Violić prijete smrću zato što kritizira hrvatsku vlast?”, nego je hladno odgovorio: “To osuđujemo, kao i prijetnje smrću. Dobivaju ih i drugi i mnoge od njih nismo čuli.”

Pa neka mu i dalje spočitavaju bešćutnost i moralni idiotizam, kao i prije dva-tri mjeseca kada je iste te prijetnje jednako suosjećajno osudio na Hrvatskoj televiziji, ne propustivši napomenuti kako i on “ima obitelj i trpi različite prijetnje i uvrede koje mu se upućuju u ime ljubavi, tolerancije i antifašizma”. I neka ga Tomić sada i zbog ovog novog napada solidarnosti izvoli nazvati retardom i maloumnikom.

Neće ministar kulture ni za jedan zarez odstupiti od svojih stavova o potrebi smirivanja situacije i “stvaranja uređenog i uljuđenog odnosa”, niti će promijeniti i jedno jedino slovo u svojoj bonton-mantri koja glasi: “Nije bitna ideologija, bitan je dobar kućni odgoj.” Pa neka prostaci i dalje nagađaju o čemu se zapravo radi kad ministar mrtav-hladan nastavi koračati pored kamermana koji se pred njim sapleo i pao na pločnik – o nedostatku kućnoga odgoja ili o namjernom zanemarivanju svega čemu su ministra u njegovim dječačkim godinama učili roditelji?

Neka čuju hrvatski novinari kako je Hasanbegović doskočio njihovoj srpskoj kolegici koja ga je htjela isprovocirati primjedbom da on nema podršku hrvatske kulturne elite, kao što ni aktualna vlast u Srbiji ne uživa potporu tamošnjih uglednih kulturnjaka. Neka znaju kako je “i ovdje i tamo riječ o samoproglašenoj eliti koja želi biti vječiti moralni i politički arbitar bez obzira na svoje stvarno značenje”, i kako je – po mišljenju hrvatskog ministra kulture – “teško biti pola stoljeća elita u jednom vremenu kada su elite nastajale političkom arbitražom i onda postupno demokratskim razvojem društva gubiti monopol na istinu”.

Pa neka novinari, kulturnjaci i ostali relikti iz mračnih predhasanbegovićevskih vremena proslave Svjetski dan slobode medija tako što će se diviti hrvatskome kultur-ministru koji je na gostujućem terenu, u beogradskim novinama, oteo riječ iz usta Aleksandru Vučiću. I to baš u vrijeme dok srpski medijski batinaši harangiraju protiv “odnarođene i otuđene liberalne elite” koja je bila i ostala antinacionalistička, antiratna i antifašistička.

Novi list, 03.05.2016.

Peščanik.net, 04.05.2016.

Srodni linkovi:

Viktor Ivančić – Prosjačka opereta

Viktor Ivančić – Žive li ustaše?

Viktor Ivančić – Disput i Despot

Predrag Lucić – Batinaška ispostava Ministarstva kulture

Viktor Ivančić – Bilježnica Robija K.: Pisac i huligan

Viktor Ivančić – Smrt ministra kulture

Viktor Ivančić – Evolucija nade