lampa - zlatno prase
Foto: Predrag Trokicić

Da li se govna nekada mogu dovesti u vezu sa zlatom? Mogu, i to društvenom ili političkom alhemijom, kada u autoritarnom poretku dođe do situacije „ugroženosti“ kolektivnog identiteta. Kako se to uopšte događa i zbog čega? Postjugoslovenske zajednice zaista obiluju mnoštvom primera i ovakva korelacija ne bi trebalo da začudi nikoga, jer se govnima vrlo često brani zlatni sistem vrednosti, koji je posredovan kulturnom svešću zajednice. U takvim situacijama, aktivira se personalni identitet pojedinaca, dakle onaj aspekt ja-identiteta koji nastaje u procesu uzglobljavanja u kolektivni identitet, za koji se pretpostavlja da ima garancije ali i očekivanja od svakog pripadnika zajednice. Zona u kojoj dolazi do reprodukovanja ovog kolektivnog identiteta, kao neprestano potvrđivanje pripadnosti zajednici, odigrava se u kulturi. Zato je kultura omiljeni poligon delovanja različitih kulturnih rat/dnika, na širokoj društvenoj skali, koji preuzimaju ulogu branilaca poretka vrednosti, utvrđenog formativnim tekstovima i društvenim ritualima, koji imaju svoje centralno svetilište u književnom kanonu. Svaka reformistička ili kritička intervencija u ovoj sferi može postati mobilizirajući faktor, koji može dovesti do ozbiljnih posledica u javnosti ili u privatnim životima onih pojedinaca koji su svojim radom „narušili“ poredak.

U takvim situacijama, govna služe kao regulatorna masa koja će stabilizovati kolektivni identitet i sačuvati poredak vrednosti. Autoritarni režim, budući da se oslanja na populističke matrice vladanja, uvek manipuliše sa ovim aspektom kulturnog pamćenja, koje se podrazumeva kao temelj kolektivnog identiteta. Ponekad govna doslovno polete ka „problematičnim“ pojedincima, a mnogo češće njima se ispune tabloidne kloake kroz koje se provuku „moralno i kulturno nekompetentni“ elementi društva. Za aktiviranje govnjive odmazde autoritarnog sistema vrlo često se koriste anonimni pojedinci, kao što je to bio slučaj u Hrvatskoj, kada je Nepoznati netko na glavu pisca i kolumniste Ante Tomića na splitskoj rivi izručio kofu govana. U Srbiji se ovakvo kažnjavanje po pravilu radi aktiviranjem agenata kolektivnog identiteta, pisaca i profesora univerziteta, koji imaju zadatak da iz dana u dan, na stranicama tabloida, ali i na javnom servisu (Redakcija za kulturu), koji sve više služi za takav oblik negovanja kulturnog pamćenja, izlivaju virtuelne kofe govana na svakog ko se usudio da naruši zlatni poredak vrednosti. Poslednji primer ovakve brutalne intervencije, ako se izuzme prošla godina koja je obilovala javnim nasiljem u polju kulture i književnosti, bila je fejsbuk odmazda nad građanima Novog Sada koji su se drznuli da u vreme prikazivanja Dare iz Jasenovca na RTS-u, filma koji treba da fundira kolektivni identitet, organizuju ispraćaj kantautora Đorđa Balaševića.

Nedavni događaj u susednoj Mađarskoj pokazuje da ima nečeg alhemijskog u govnima što slične poretke povezuje u širu zajednicu. Naime, poznata književnica Kristina Tot (Tóth Krisztina), prevoditeljka i autorka zapaženih romana i knjiga priča, dobitnica prestižne Nagrade „Atila Jožef“ (kod nas je prevedena knjiga priča Linijski kod, Samizdat B92, 2009), postala je meta anonimnih i javnih napada nakon što je dala intervju za Book Magazin (Konyvesmagazin.hu). Zbog čega je došlo do ovih turbulencija u naizgled neproblematizovanom poretku književnih i društvenih vrednosti? Zapravo, spisateljica je u jednom od 11 odgovora rekla da misli kako neke knjige iz književnog kanona treba izbaciti i umesto njih uvrstiti lektiru koja bi bila mnogo relevantnija za savremene generacije čitalaca. Ona je tom prilikom pomenula dva naslova: Zlatni čovek Mora Jokaja (Az arany ember, roman iz 1872, kod nas preveden 1955), kao i pesničku knjigu Magde Sabo Jagnje Jova (Bárány Boldizsár, kod nas prevedena 1978. i uvrštena u lektiru za II razred). Tot je skrenula pažnju na težak jezik Jokaja, ali u oba slučaja na loš uticaj ove lektire na konstruisanje rodnih uloga, koje reprodukuju patrijarhalni sistem vrednosti, u kome žena treba da bude srećna kada služi muškarcu. Takođe, napomenula je da školska lektira svakako utiče na konstruisanje rodnih uloga kod dece. Umesto ovih knjiga predložila je dela popularne mađarske spisateljice za decu Judit Berg, na osnovu čijeg scenarija je snimljen i animirani film pod naslovom Willy and The Guardians of The Lake (2018), dostupan na Netfliksu.

Možda bi ovaj kratki intervju Kristine Tot na književnom portalu ostao sasvim nezapažen da odmah nije reagovala šira zajednica. Ključnu ulogu u pokretanju medijskog linča odigrao je Magyar Nemzet, centralno glasilo koje je plasiralo odgovor Kristine Tot u sopstvenom aranžmanu, kao njen zahtev za zabranu pojedinih knjiga iz školske lektire, što se protumačilo kao udar na kolektivni identitet. U ovom slučaju, mađarska javnost je koristila kombinovane metode kažnjavanja, dobro poznate u ovim krajevima, pa su tako, pored povlačenja imena Kristine Tot kroz kloaku Orbanovih medija i socijalnih mreža, naposletku isporučena pseća govna u njeno poštansko sanduče. Očigledno su pristalice Fidesa „osetile“ poziv da se nešto učini sa nepodobnim društvenim elementima i provokatorima, ne bi li se odbranio poredak, zasnovan na dobro utvrđenim patrijarhalnim vrednostima. Da bi cela stvar delovala uverljivije, pobrinuo se Tamaš Pataki (Pataki Tamás), komentator Magyar Nemzeta, koji je objavio paskvilu protiv Kristine Tot, pod naslovom „Zabraniti Zlatnog čoveka zbog rodne nekorektnosti“ (Zašto sve ovo zvuči toliko poznato?). Pataki je pritom pozvao spisateljicu Tot da se pokaje zbog svog („autokolonijalnog“) mišljenja, jer je „izgleda želela samo 15 minuta slave“ iznošenjem svojih stavova, zbog čega ju je Pataki, u odbranu tradicionalnih rodnih uloga, „podsetio na njeno mesto u kuhinji, odnosno na okopavanju njive“.

Prosečni pristalica Fidesa, ili HDZ-a, ili SNS-a, nema pojma o Moru Jokaju, Augustu Šenoi ili Jakovu Ignjatoviću, ali uvek dobro čuje kolektivni zov za odbranu poretka koji se tobože modernizuje. I uvek dobro zna da se za govnima može posegnuti u svakom trenutku, jer toga bar ima na pretek. Zato je Kristina Tot zamolila sve ljubitelje književnosti Mora Jokaja, odnosno podanike Orbanovog režima, da svoje zlatne pošiljke ubuduće sačuvaju za sebe.

Peščanik.net, 01.03.2021.


The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)