Fotografije čitateljki, Lazara Marinković

Fotografije čitateljki, Lazara Marinković

Ovo nisu čista posla, ovo je orkestrirana kampanja, ovo je ZAVERA.

Taj vapaj ministra vojnog zvuči zlokobno i ledi krv u žilama.

Potpredsednik Parlamenta, potpredsednik vladajuće i najveće partije u državi, ministar vojske, ministar unutrašnjih dela… svi u glas osiono, radikalski viču da su u poslednjih nekoliko dana ugroženi sami temelji države.

Rekao bi neupućen čovek da sve to liči na atmosferu u kojoj neka moćna i drčna opozicija udružena s moćnim sindikalnim centralama pokušava da masovnim, uličnim protestima smeni našu Vladu, ili da su na granicama Srbije neke moćne vojne armade koje žele da nasilno promene vlast u našoj državi.

Ali, nigde i ništa od toga se niti vidi, niti naslućuje. Naša opozicija je jadna i sterilna, saterana u mišju rupu, sindikati – potkupljeni, a susedi zabavljeni svojim jadom.

A našim vladajućim političarima odjednom sve smeta:

– mediji navodno sve lažu (ne baš sve, ali ni to nije razlog da se stave pod kontrolu)

– opozicija je navodno psihopata, umobolnik i zločinačka organizacija

– nevladin sektor (udružen s Helenom, transrodnim majorom) navodno je strani plaćenik čiji je posao da narušava ugled državne institucije kojoj narod najviše veruje

– strukovna udruženja navodno nanose nemerljivu štetu državi

– nezavisna kontrolna i regulatorna tela navodno vode hajku protiv države kad ukazuju na kršenje zakona i očiglednu korupciju

– susedi bi navodno da ponize našu Srbiju…

Na tapetu netolerantnih članova vladajuće nomenklature („Za koga oni rade?“, pita se ministar vojni) našli su se Zaštitnik građana, Poverenik za javne informacije, Agencija za borbu protiv korupcije, profitabilne firme, transrodni major Vojske Srbije, premijeri i predsednici susednih država…

Zavladalo je vreme histerije, netolerancije, netrpeljivosti i linča.

Da li je ugrožena demokratija?

Strah se uvlači u kosti. Sve smo to već videli, i najavljene hitne sednice partijskih organa i mitinge podrške („događanje naroda“).

Deo visoko kotirane političke nomenklature, a o nižim nivoima i da se ne govori, ima malo ili gotovo ništa od demokratskog obrazovanja, ne razume kako funkcionišu institucije i kakvi odnosi vladaju u demokratskom društvu. A kako vreme njihovog služenja građanima (boravka na funkcijama) odmiče, postaju sve nervozniji jer su njihove greške i nekompetentnost u vođenju državnih poslova postali očigledni. I kao prvi (politički naučen) uslovni refleks javlja se optužba za zaveru i netrpeljivost prema bilo kakvoj spoljnoj (građanskoj) kontroli i kritici.

Nesumnjivo je da u Srbiji ima protivnika reformi, kapitalizma, evropeizacije, modernizacije… I to je poznato (i pisano, na primer: Propast reformi, Peščanik).

Te otpore, ma koliko bili (ili se činili) jaki, ne bi trebalo slamati radikalskom retorikom i praksom (zbog već viđenog efekta „slona u staklarskoj radnji“) nego mirnim, predanim, skrupuloznim radom i dijalogom sa opozicijom, četvrtom granom vlasti (kontrolna i regulatorna tela) i sa građanskim društvom (medijima i nevladinim sektorom). Samo tako – okupljanjem na zajedničkoj platformi što šireg kruga društvenih „igrača“ – reforme imaju šansu da uspeju. Ne može se u modernizaciju i reforme ići tako što se gaze i poništavaju demokratske tekovine i zatire svaka kritika u javnom dijalogu.

Ako retorika „nečistih poslova, zavere, napada na državu…“ postane vladajuća mantra, da li je onda državni udar – legitiman odgovor „neprijateljima“ Srbije?

Da bi se otklonio svaki (opravdan ili neopravdan) strah od uvoda u radikalsku diktaturu, poslednji je trenutak da naš premijer prekine taj zlokobni pir. On mora da brani demokratiju i reforme; na to se 27. aprila prošle godine obavezao pred Parlamentom i građanima.

A da ne pominjem koliko ova atmosfera nije dobar poslovni ambijent.

Peščanik.net, 30.01.2015.

Srodni linkovi:

VIDEO – Topli zec za ombudsmana

Dejan Ilić – Naši suvereni

Bojan Gavrilović – Ja sam zaštitnik građana

Goran Miletić – Kampanja za nekažnjivost

Dejan Ilić – Nezreli za vlast

Saša Ilić – Premijerov mekgafin

Dejan Ilić – Ringe ringe raja

Miroslav Hadžić – Besramne misli

Sofija Mandić – Sramota