- Peščanik - https://pescanik.net -

Zlostavljanje u tri slike

Dvadesetog marta Boris Malagurski je pozvao ljude koji preko facebook stranice prate njegov rad da „izvrše pritisak“ na direktorku jedne srednje škole u Subotici, jer je navodno svojim učenicima zabranila obeležavanje 15 godina NATO bombardovanja. Pored poziva da se izvrši pritisak, Malagurski je ostavio i direktorkin broj telefona.

U ovome nema ničeg spornog. Broj telefona koji je ostavio je broj telefona njene kancelarije i naravno, građani i građanke bi morali da imaju mogućnost da se obrate osobama koje rade u državnim institucijama. Malo je problematično to što je Malagurski odlučio da iskoristi izraz „zabranila deci da budu svesni svoje istorije“, jer to ipak jeste zapaljivi govor, no uzmimo da je Malagurski samo hteo da ponudi dodatnu inspiraciju za akciju.

Koliko je ceo poziv, kao i objavljivanje imena i prezimena, kao i broja telefona direktorke, u stvari problematičan, pokazaće se četrdeset i jedan minut nakon objavljivanja poziva. Tada jedna od osoba koja se odazvala pozivu objavljuje komentar u kome kaže „upravo sam razgovarao sa direktorkom i rekla mi je da će obeležavanje biti u ponedeljak prema planu ministarstva“.

Isto su potvrdila i naredna dva komentatora.

Naravno, ni ovo ne mora da znači da Malagurski nema najbolje namere i da podržava zlostavljanje direktorke telefonom bez razloga. Možda do ovog trenutka nije imao sve informacije. Kako je tvrdio na twitteru, njemu su se mejlom obratili učenici te srednje škole i sasvim je moguće da mu nisu preneli sve informacije. To što informacije koje je dobio mejlom nije proverio i potvrdio pre nego što ih je iskoristio da pozove na akciju, ne govori baš najbolje o Malagurskom kao „novinaru“, ali opet ne ukazuje da ima zle namere što se tiče direktorke škole.

Razvoj događaja dokazuje da poziv Borisa Malagurskog da se „izvrši pritisak“ na direktorku jedne srednje škole u stvari nije ništa drugo do besramna samopromocija. Sva tri komentara u kome se naglašava da direktorka ništa nije zabranila, već da samo nije htela da ide mimo plana i programa Ministarstva, mahom su ignorisana. Malagurski u komentarima nastavlja da podržava pozivanje direktorke i „vršenje pritiska“, iako je nakon četrdeset i jednog minuta imao informaciju koja ukazuje da „vršenje pritiska“ nije potrebno.

Jedan od komentatora nije ubeđen da je vršenje pritiska telefonom dovoljno, pa predlaže „Да се притисне директорка, уза, зид.“; i nije bio usamljen u tome „ЈА БИХ ДА ОДЕМО ТАМО И ПОКУЦАМО ЈОЈ НА ВРАТА, ЉЊУДСКИ, ЦИВИЛИЗОВАНО… ДА ЈОЈ ПОСТАВИМО ПАР ПИТАЊА НА ИСТИ НАЧИН,ПА ЈЕ ЈАВНО ПЉУНЕМО ПРЕД СВИМА.“ Nekima je pak zasmetalo ime direktorke i njena nacionalnost „jel to demokratija e to zele manjine da gospodare i odlucuju vecinskom narodu sta da radi, ovo je da se normalnom coveku povrati“; „Eržebet ne da. Ništa novo. Samo kvari sliku onih drugih koji nisu srpskog etniciteta, a koji su pošteni i časni i ima ih mnogo. Eh, zemljo moja, s lešinarima…“; „Pa suncic vam vaš poljubim koliko dugo je ta ErzeBETA na vlasti kao direktorka? Ups čuš mene DIKTATORKA direktorka sam mislio“. Počinju i pozivi da direktorka podnese ostavku „Smenite direktorku“; „Ostavka direktorke skole je pozeljna jos danas!!!!!!!!!!!!!! Zivi li doticna u Srbiji ili ?“, a nekima je zabavna i sama pomisao da će direktorka trpeti zlostavljanje telefonom „I sve to za sat vremena. hehehe Jaaaaaadna direktorka, ovo nece biti njen dan.“. Odjednom, komentatori postaju ubeđeni da je direktorka podržavala bombardovanje „Mora da je i ona podrzavala bombardovanje“; „ФАШИЗАМ, време за отказ директорке и оптуживање за подршавање легалног тероризма, агресије и убијање хиљада цивила.“ Žurno se organizuje peticija „Dole Eržebet Ivanović“ i prikupljeno je 134 potpisa.

Malagurski se javlja oko 4 popodne kako bi upozorio da ne komentarišu nacionalnost direktorke i da je ne vređaju na toj osnovi, ali ipak ostavlja komentare u kojima se radi upravo to. Uvrede na nacionalnoj osnovi nisu bile rezervisane samo za direktorku „ljudi,pustite tog Marka, pa sta moze da se izlegne iz hrvatsko-muslimanskog braka nego neko ko sve vidi kroz fasizam?! Cast onom malom broju izuzetaka,ali oni su pokazali veci fasizam i od samih Svaba,to je cinjenica.a posto zivim na teritoriji BiH poznato mi je da ovde Hrvati vise mrze Muslimane od Srba,tako da je to strava kombinacija.u BiH pre rata nije bilo ni jedno mjesto gdje su zivjeli samo Hrvati i Muslimani,nego su bili Srbi kao treci,da balansiraju ili su zivjeli samo Srbi i Hrvati ili samo Srbi i Muslimani.Tako da to sve govori.“

(U trenutku kada pišem ovaj tekst, ponedeljak 10 ujutru, svi citirani komentari još uvek stoje.)

Skoro trideset i šest sati nakon komentara koji je trebalo da zaustavi kampanju protiv direktorke škole Malagurski objavljuje svoju pobedu.

Juče je Sofija Mandić pisala o posebnoj naredbi ministra prosvete po kojoj je prvi školski čas 17. marta u svim osnovnim i srednjim školama bio posvećen obeležavanju „pogroma Srba na Kosovu i Metohiji iz 2004. godine“. Ona navodi:

„Lekcija tako dodatno potkrepljuje i inače u nastavi istorije i književnosti veoma prisutnu „priču“ o srpskom narodu kao večitoj žrtvi, te o zapadnim silama koje rade na štetu Srba. Deca su na tom času o srpsko-albanskim odnosima naučila pored ostalog i sledeće: „Osnovna karakteristika tih odnosa je to da su oni bili tokom čitave istorije suprotstavljeni, često neprijateljski. Takvi odnosi su u kontinuitetu podsticani i usmeravani od strane različitih spoljašnjih centara moći i to redovno na štetu srpskog naroda.” I dalje: „Stalnim naglašavanjem navodne obespravljenosti Albanaca u Jugoslaviji, odnosno u Srbiji, a u čemu su pojedine inostrane vlade videle svoj interes i potpomogle internacionalizaciju albanskog pitanja, utrt je put satanizaciji srpskog naroda i tako je u svet odlazila crno-bela slika o međunacionalnom sukobu na Kosovu i Metohiji.”“

Ona zaključuje da će biti teško odučiti decu od mržnje koja im se servira na školskom času. Taj zadatak postaje još teži kada tu mržnju, putem društvenih mreža, potpiruju navodno neutralni filmski producenti.

 
Peščanik.net, 24.03.2014.