- Peščanik - https://pescanik.net -

Bilježnica Robija K.: Božićna ispovid

Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić + izložba u Negotinu IDEM I GLEDAM

Moja mama prije svakog Božića ode se ispovidit u Gospu od Cukra. Mama je ugibala u ispovidačnicu i zlamenovala se. U ispovidačnici je iza mrižice sidijo onaj fra Ive. Mama je rekla: „Faljen Isus i Marija!“ Fra Ive je zagrintao: „Oho, najdraže su mi ove šta se dođu ispovidit jednom godišnje…“ Mama je pitala: „Šta sad to znači?“ Fra Ive je rekao: „Znači da bi ti spisak grija moga bit veći od inozemnog duga Republike Hrvacke, eto šta znači! I da bi ova ispovid mogla trajat duže od pregovora oko nove vlade! Jel ti misliš da meni nadbiskupija plaća prikovremene sate?“ Mama je rekla: „Ma šta san grišila, velečasni, sve je to malo i ništa… Ono, možda san par puti zabeštimala gospu i dragog boga, ništa više…“ Fra Ive je namistijo se na katrigi i rekao je: „Je, je, sad bi se tila škapulat sa par očenaša i zdravomarija, pa poć doma, a? Jako smo lukavi, gospođo!“ Mama je rekla: „Dobro, još mogu dodat i da san se par puti zaklela na gospu i dragoga boga, a nisan govorila istinu…“ Fra Ive je rekao: „A drugo vrime si molila krunicu i učila psalme, je li? Moran te upozorit, ćerce, da je laganje na sveton mistu najveći grij! Svevišnji prema takvima nema milosti!“ Onda je mama prošapćala: „Dobro, još mogu dodat i da san privarila muža…“

Tu je fra Ive značajski se okrenijo prema njoj. Onda je on rekao: „N bava kua? Privarila si muža?“ Mama je zacvilila: „Jesan, velečasni! Kajen se!“ Fra Ive je utiho rekao: „To je ozbiljan grij, jebate ćuk! To mi sad moraš sve natenane opisat!“ Mama je rekla: „Šta van iman opisivat, velečasni! Razrižite mi pokoru i ja ću molit dragog boga da mi oprosti ako ikako može!“ Fra Ive je rekao: „Ma nemoj? A šta ti misliš, da ti je dragi bog ka automat za kavu? Tiš ubacit grij u sitnin kovanicama, a on će ti odma isporučit odrišenje, je li? Ne ide to tako, ćerce! Detalji, detalji, detalji!“ Mami je uletila zbunjoza: „Šta imaju veze detalji, velečasni?“ Fra Ive je dignijo kažimprst uzrak i rekao je: „Istina leži u detalju! Da bi ti moga oprostit tako strašno zlodjelo, Svevišnjen moraš tačno opisat kako si se to jeb… kako si privarila muža!“ Mama je uzdahnila i rekla je: „Ajme majko, ne znan odakle da počnen…“ Fra Ive je rekao: „Za početak reci koliko si to puti napravila?“ Mama je poskočila: „Kako koliko?! Jednom! Šta van pada na pamet?!“ Fra Ive je rekao: „Dobro, mora san pitat…“ Mama je podviknila: „Ako san zgrišila u trenutku slabosti, ne morate se odma ponašat ka da san neka štraca i droljetina!“ Fra Ive je rekao: „Okej, okej, nemoj se bezveze žestit… Aj da sad čujen potanki opis grija!“ Mama je opet uzdahnila i rekla je: „Ajme majko, ne znan odakle da počnen…“ Fra Ive je rekao: „Počni tako štaš mi reć sa kim si to privarila muža?“ Mama je rekla: „Sa mašinom za robu!“

Tu je fra Ive opet se značajski okrenijo prema mami. Onda je on pitao kroz mrižicu: „Jel ti to, ćerce, mene zajebavaš?“ Mami je uletilo čudilo: „Zašto bi vas zajebavala, velečasni?“ Fra Ive je dreknijo: „Pa šta me onda prcaš sa mašinom za robu?! Jel ti misliš da je sveta ispovjed neka zajebancija?!“ Mama je rekla: „Pa lipo van govorin, velečasni! Rekla san mužu da nan je crkla mašina za robu i da moramo kupit novu! A nije crkla, razumite? Šta on zna koji kurac jel mašina radi il ne radi, nije je nikad u životu upalija! I onda san sutra kad se vratija sa posla rekla da san uzela novu mašinu i da je doša meštar montirat! A to je bila ista mašina, rezumite? E, al ja san za te šolde, šta su se ka spizdile za novu mašinu, sebi kupila zelenu bundicu od brušene kože, razumite?“ Fra Ive je zlamenovao se iza mrižice i govorijo je: „Ujme oca, isina, iduha…“ Mama je zacendrala: „Ja san tu bundicu sinjavala u izlogu dva miseca, velečasni! Nisan više mogla izdržat, gospe mi blažene! Nikad mi bolesnik ne bi da da spucan soma ipo kuna za bundicu, nikad, nikad…“ Fra Ive je uletijo: „A seks izvan braka?“ Mama je pitala: „Šta seks izvan braka?“ Fra Ive je viknijo: „Pa rekla si mi da si privarila muža, tuko!“ Mama je rekla: „Je, i sad san vam opisala kako san ga privarila! I to samo jednom!“ Fra Ive je rekao: „Ja ovo ne mogu virovat, majkemi…“ Mama je rekla: „Dobro, dvaput, da ipak ne lažen na ispovidi! Na proliće je bilo sa peglom!“ Fra Ive je zinijo: „Sa peglom?“ Mama je rekla: „Je, rekla san mužu da nan je crkla pegla! I onda san mu prodala spiku da san kupila novu peglu, a to je bila ista, razumite, šta glupson zna kako pegla izgleda! A ja san ustvari kupila sebi parfem! Prva liga je, časna rič! Oušn blu!“

Fra Ive je šutijo iza mrižice i vrtijo je sa glavom. Onda je moja mama zaplakala tuta forca. Ona je kroz suze jeckala: „Znan da san takla dno, velečasni, gadin se same sebe! Ponašan se prema mužu ka zadnja dramfulja i kučketina! Neću ga više nikad varat, divice mi Marije! Ako mu više ikad reknem da je u kući nešto crklo šta nije, dabogda me strila božja prostrilila! Izmoliću trista očenaša i zdravomarija, samo da mi dobri Isus oprosti grije! A možda je i bolje da se frigan u paklu kad san ovakva škovaca, jadna ti san…“ Fra Ive je uletijo: „Aj, aj, nemoj tu sad cendrat! Očekiva san dašmo na ovoj ispovidi konačno vodit malo življi dijalog, dašmo pričat o jeb… o seksu izvan braka i takve stvari, a ne da slušan pizdarije o biloj tehnici i kolonjskoj vodi!“ Mama je zacvilila: „Parfem, velečasni! Oušn blu!“ Fra Ive je uzdahnijo i rekao je: „Majke mi isukrstove ako san ja igdi vidija dosadnijih vjernika od ovih u mojoj župi! To je sve bolesno od čednosti, čoviče božji, pare da svi glasaju za Most! Jebeš takvu župu di je najveći grij kupit si komad robe i kolonju! Ulazite mi u ispovidačnicu nevini i čisti ka Petrov u politiku!“ Mama je tulila: „Nemojte me tješit, velečasni, ja san spremna za pokoru…“ Onda je fra Ive pitao: „Nego, jel taj tvoj muž totalni imbećile kad nije skužija da pereš robu u staroj mašini?“ Mama je rekla: „Blagi bože, pa on ne zna kako mašina izgleda! Taj ne prilazi ničemu šta ima veze sa kućnim poslovima!“ Fra Ive je pitao: „A kako nije ubra da imaš novu zelenu bundicu?“ Mama je rekla: „On?! Nemojte me zajebavat, velečasni! Taj na ženu ne obraća pažnju! Mogu na sebe izlit dva deca oušn blua i neće to govnar primjetit! Prolazi kraj mene ka da san mašina za robu!“ Fra Ive je rekao: „U jebate irud… Dobro ti, ćerce, imaš strpljenja da se za takvog papana ipak lipo obućeš i namušćaš!“ Mama je rekla: „Ja?! Ne budite smišni, velečasni! Nisan valjda toliko šenila da ću se poć uređivat za tog kretenoida!“ Fra Ive je pitao: „Pa za koga onda?“ Mama je rekla: „Pa za ljubavnika!“

Robi K. (IIIa)

Peščanik.net, 21.12.2015.


The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)