Umirovljeni nogometaš Ibrahim Afellay, star 40 godina, koji je nekoć igrao za PSV, Barcelonu, Schalke i Olympiakos, te 53 puta nastupio za nizozemsku reprezentaciju, u jednom je televizijskom gostovanju izjavio kako će prilikom okršaja između Nizozemske i Maroka u šesnaestini finala SP-a navijati za Maroko.

„U ovoj utakmici moje je srce uz Maroko“, rekao je, „jednostavno zato što su moji korijeni marokanski. Moji roditelji su iz Maroka i moja obitelj tamo živi, pa kakva mi dodatna motivacija treba?“ Pojasnio je kako to ne znači da je nezahvalan Nizozemskoj, ali da je u reprezentaciji igrao zbog svojih sportskih zasluga, „a ne po milosti“. „Nisam izabran za nizozemsku reprezentaciju jer sam dobra osoba, već zato što sam to zaslužio“, kazao je.

„Pa ovo je suludo!“ uzvikne građanka buljeći u ekran laptopa.

„Što je suludo?“ trgne se suprug iz blagoga drijemeža pred televizorom.

„Suludo je to što Sportske novosti, kako ih prenosi Jutarnji list, gornju vijest plasiraju uz naslov ‘Ovo je suludo’!“, kaže građanka. „Ustvari evo naslova u totalu: ‘Veleizdaja koja će odjeknuti! Na SP-u navija protiv nacije za koju je igrao: Ovo je suludo!“

„Veleizdaja?“ potpuno se razbudi muž.

„Jest“, potvrdi građanka, „za uredništvo Sportskih novosti, odnosno Jutarnjeg lista, činjenica da Ibrahim Afellay navija za reprezentaciju zemlje iz koje potječe, odakle su mu mater, ćaća i ostala rodbina, a ne za onu za koju je igrao, ima težinu veleizdaje! Oni bi ga izgleda pržili na lomači, ili barem izveli pred sud i protjerali!“

„Možda se zajebavaju?“

„Klinac se zajebavaju. Da se zajebavaju, ne bi vijest napumpali biranim rasističkim komentarima ‘s društvenih mreža’. Tipa: ‘Ovo je dokaz da se mnogi ljudi koji su ovdje rođeni ne osjećaju kao Nizozemci.’ Ili: ‘Ovo me ozbiljno tjera da se zapitam što onda radite ovdje?’ I tome slično.“

„A pošto je naposljetku Maroko pobijedio Nizozemsku, možda bi arijevci iz Sportskih novosti, odnosno Jutarnjeg lista, mogli skočiti do zemlje tulipana i s veleizdajnikom fizički obračunati?“

„Ako im redakcija pristane platiti putne troškove…“

„Eh, drugačije bi cvrkutali da je u igri neka druga kombinacija“, primijeti suprug.

„Kakva druga kombinacija?“ upita građanka.

„Zamisli, na primjer, da je u glavnoj ulozi nekakav 40-godišnji Marko Matić, koji je nekoć igrao za PSV i nizozemsku reprezentaciju, ali su mu ćaća i mater iz Hrvatske“, kaže muž. „I da se sad igra utakmica između Hrvatske i Nizozemske, a taj Matić izjavi kako će mu ‘srce kucati za Hrvatsku’… Kakav bi naslov osvanuo u Sportskim novostima, odnosno Jutarnjem listu?“

„Hrvatski domoljub iz Amsterdama dao snažnu podršku ‘vatrenima’!“ promptno ga sroči građanka. „Uz vjerojatni podnaslov: Hrvatska srca diljem planeta kucaju kao jedno!“

„Eto“, kaže suprug, „nema šanse da bi se u tome slučaju registriralo išta slično veleizdaji.“

„Ma kakvi“, složi se građanka. „Ono što je kod Marokanca čin veleizdaje, kod Hrvata bi bila demonstracija ljubavi prema domovini, makar s njom ima vezu samo preko uže i dalje rodbine, možda i u trećem koljenu. A ako bi toga Matića nizozemski novinari proglasili veleizdajnikom, kolege iz Sportskih novosti, odnosno Jutarnjeg lista, propisno bi im se napili krvi.“

„E, a zamisli varijantu da taj imaginarni Matić izjavi kako će navijati za Nizozemsku, budući da tu živi“, kaže muž. „Informativna policija iz Sportskih novosti, odnosno Jutarnjeg lista, vjerojatno bi ga ocrnila kao izroda koji se stidi svojih hrvatskih korijena.“

„Točno, Marko bi najebao da bubne bilo što drugo osim onoga što je rekao Ibrahim“, kaže građanka, „a nesretnog Ibrahima su zbog tih riječi optužili za veleizdaju… Pa što je tim hrvatskim novinarima?“

„Moje je mišljenje da su hrvatski novinari pod jakim utjecajem hrvatskih novinara“, kaže muž. „A hrvatski se novinari, uvijek daljinski navođeni, svojski upinju stvoriti atmosferu opće histerije oko nacionalnih nogometnih bitki. Tko god ne mari za uspjehe ili neuspjehe hrvatske nogometne reprezentacije, odaje se pogubnoj blasfemiji. Ako ti ne nabreknu žile na vratu dok gledaš utakmicu ‘vatrenih’, ako ne urlaš iz sveg glasa kada ‘naši momci’ zabiju gol, ako ne roniš krokodilske suze kad ga prime, ako nisi potpuno emotivno involvira u kariranu ekstazu, utireš sebi put do statusa veleizdajnika.“

„Sada se svi ponašaju prema receptu što ga je isporučio portal narod.hr“, kaže građanka.

„Kakav je to recept narod.hr-a?“ pita suprug.

„Nekidan je portal narod.hr izložio na stup srama novinara S.P. zato što je na Facebooku objavio da navija protiv hrvatske reprezentacije. Točnije, prvo je novinarka I.S. napisala da joj je unaprijed muka od ‘paklenog veselja’ u slučaju da ‘vatreni’ požanju uspjeh, puna joj je kapa ‘seljobera Thompsona‘, ustašovanja i ‘hologramske Gospe’ koji takav uspjeh prate, veli, pa je S.P. tome dodao opasku da Hrvatskoj želi što ranije ispadanje s turnira, da bi onda narod.hr upalio crvena rotaciona svjetla i prionuo poslu socijalne deratizacije.“

„Kako je prionuo?“

„Citiram: ‘Ovo otvoreno priznanje da je netko tko se bavi novinarstvom u Hrvatskoj aktivno navijao protiv vlastite reprezentacije na velikom natjecanju izazvalo je zaprepaštenje među mnogima. Umjesto da kao većina’… itd., itd.“

„Otkud narod.hr zna da je došlo do ‘zaprepaštenja među mnogima’?“ pita suprug.

„Razumije se da ne zna“, kaže građanka. „Do ‘zaprepaštenja’ će doći tek kada portal objavi početak lova na S.P.-ovu glavu, naime kad informira ‘mnoge’ da su S.P.-ovim ponašanjem ‘zaprepašteni’. Tada će reakcije na tu vijest, pune razumljivih psovki, prijetnji i proklinjanja, poslužiti kao građa za sljedeći ciklus objektivnog izvještavanja javnosti.“

„Apstinencija od navijačkog zanosa postaje ozbiljan zločin“, kaže muž. „Nezagriženi su se zavukli u mišje rupe. Ljudi ne žele priznati da su indiferentni prema hrvatskoj nogometnoj sudbinu, u strahu da će biti proglašeni državnim neprijateljima.“

„Ili si pod zastavom, ili si pod istragom!“ poentira građanka.

„Nogomet na međudržavnome nivou služi nacionalističkoj regeneraciji“, kaže suprug. „Ništa bolje od stadiona ili trga s kvalitetnim razglasom ne drži na okupu podržavljena tijela, svu tu znojem povezanu mesnu masu. To su idealne terenske vježbe za razdoblja između prošlog i sljedećeg rata.“

„Čak i neke moje prijateljice, koje se razumiju u fudbal koliko i Plenković u demokraciju, izlaze vani u kariranim dresovima, crtaju kockice po obrazima i trućaju nesuvislosti o Modriću i Daliću“, kaže građanka. „Boje se da će, ako nisu dolično uniformirane i obuzete strašću, upasti u oči kao loše Hrvatice.“

„Uzmi moj slučaj“, kaže muž. „Ti si jedina kojoj smijem priznati da uoči sudbinske utakmice između Hrvatske i Portugala moje srce kuca za kurac. Dakle kao i inače. Ne pada mi na pamet pričati o tome izvan kuće. No s druge strane mi se ne da ni cirkusirati okolo, derati glasnice, skakati s poživinčenom masom i izlagati bubnjiće nesnosnome Thompsonovu kreštanju.“

„A ipak danima visiš pred ekranom gol do pojasa“, namršti se građanka. „Razumijem da voliš nogomet kao takav, no moram primijetiti da to uopće nije estetski ugodan prizor, makar znam da je napolju plus četrdeset.“

„Ne radi se o vrućini, krivo si skopčala“, kaže muž, te se konspirativno nagne prema bračnoj družici i saopći tihim, jedva čujnim glasom:

„Pred televizorom sam gol do pojasa zbog toga što svjetsko prvenstvo pratim u jugoslavenskom dresu.“

Kratka stanka. Zacakljene oči. Dašak osmijeha posjeti građankino lice.

„A je li?“, kaže. „Navijaš za Jugoslaviju zato što ne postoji?“

„Navijam za momčad koja mi daje priliku da ne budem navijač.“

Novosti, 03.07.2026.

Peščanik.net, 04.07.2026.

NOGOMET / FUDBAL

PODRŽITE PEŠČANIK
The following two tabs change content below.

Viktor Ivančić

Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)

Author: Viktor Ivančić

Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.