- Peščanik - https://pescanik.net -

Bilježnica Robija K.: Rič Kristova

Foto: Predrag Trokicić

Neko je zvonijo na vrata. Kad sam ja otvorijo pred vratima su bile dvije tete. Prva teta je rekla: „Dobar dan! Mi smo iz molitvene zajednice Rajske poljane! Širimo rič Kristovu! Imate li možda vrimena da malo popričamo?“ Ja sam rekao: „Svakako! Uđite, uđite…“ Onda sam ja tetama u kužini rekao da sidnu za stol i pitao sam: „Jestel za sokić?“ Druga teta je rekla: „Ma ne triba, fala lipa! Može samo po čašu vode!“ Onda je prva teta mene pitala: „A di su ti roditelji?“ Ja sam rekao: „Brzo će oni! Sad su malo zauzeti jer pošto se ovi čas jebu!“ Druga teta je cijuknila: „Šta rade?!“ Ja sam rekao: „Jebu se! Al biće gotovi za desetak minuta!“

Tete su sidile za stolom u kužini sa zinutim ustima. Plus su im isto bile i raskobečene oči. Ja sam dodao im po čašu vode. Onda sam ja isto sijo za stol i rekao sam: „I? Kakva je to rič Kristova?“ Prva teta je rekla: „Mi bi ipak sačekali da dođu roditelji!“ Druga teta je rekla: „Je, je, bolje da o tim stvarima pričamo kad su i odrasli tu!“ Ja sam rekao: „Okej, nou frks! Mislija san da ne gubimo vrime dok se oni jebu, al kako vi oćete!“ Tete su opet zinile sa ustima. Samo onda je na vrata od kužine uletila moja mama. Mama je držala pune kese u rukama i govorila je: „Pa ovo je zapopizdit, čoviče božji, nateglila san se ka magarica! Jebneliti spizu irudovu da ti jeben!“ Ja sam njoj rekao: „Nemoj beštimat, mama, imamo goste!“

Mama je pogledala u tete i rekla je: „O! Skužajte, nisan vas vidila…“ Prva teta je pridigla se iz katrige i rekla je: „Dobar dan! Mi smo iz molitvene zajednice Rajske poljane! Širimo rič Kristovu! Mislile smo da možda imate vrimena da malo popričamo!“ Mama je rekla: „Kako ne, kako ne… Samo da ostavin ove kese, taman san se vratila iz dućana!“ Druga teta je rekla: „A vaš sin nam je reka da ste se… nije važno!“ Mama je pogledala u mene sa turbo strogoćom. Onda je ona podviknila: „Robi! Sto puti san ti rekla da ne govoriš ljudima kako se jeben kad iden u spizu! Pa jel to tako teško za zapantit?!“

Ja sam snuždijo se i rekao sam: „Sori, mamac!“ Mama je rekla: „Nemoj ti meni sori! Nego prestani nonstop balit gluparije! Više mi je toga puna kapa!“ Onda je ona okrenila se prema tetama i pitala je: „Jeste za kavicu?“ Prva teta je rekla: „Ma ne triba, gospođo, dosta nan je voda!“ Mama je rekla: „Ma kako ne triba, saću ja nama stavit kavicu!“ Onda je mama spremila kese i stavila je na špaher kogomu da skuva kavicu. Mama je tetama doviknila: „Nemojte vi mog Robija obadavat! Otkad su in u školi udrili presing na vjeronauku, on stalno ide u kontru! Cili je u seksu, da oprostite, puna su mu usta kuraca i pičaka! Meni se čini da će se ta vjerska nastava dat na zlo!“ Druga teta je rekla: „A šta ćete, dica su to…“ Mama je rekla: „Nikidan je, kad su in na vjeronauku rekli da je goldun vražja naprava, napuva tries golduna i baca ih sa balkona ka balone! Došlo mi se ubit od srama!“ Prva teta se mrgodila: „A šta ćete, gospođo, dičja posla…“

Onda je moja mama donila kogomu sa kavom na stol. Ona je tetama sipala u čikare i sila je. Onda je ona pitala: „I? Kakva je to rič Kristova?“ Druga teta je rekla: „Pa možda bi mogli počet sa onin kad je naš Gospodin ujaha na tovaru u Jeruzalem, praćen svojin apostolima i sljedbenicima, a na vratima grada su ga dočekale mase oduševljenih vjernika…“ Mama je uletila: „Šta, baš je jaha na tovaru?“ Prva teta je rekla: „Je, je, na tovaru! Sveta zemlja je tad bila puna tovara! A oduševljene vjerničke mase su našen Gospodinu klicale i mavale su mu sa palminin granama…“ Mama je rekla: „Asti, šta je to zanimljivo! A da ipak sačekamo i mog muža, a? Bila bi živa šteta da ovo ne čuje!“ Druga teta je pogledala na uru i pitala je: „Oćel van muž skoro doć?“ Mama je rekla: „Ma saće on za dva minuta! U banju je! Uvik se ode otuširat posli jebanja!“

Tete su opet zinile sa ustima. Plus su im isto bile i raskobečene oči. Samo onda je na vrata od kužine ugibao moj tata. Tata je podviknijo: „Pa ovo je zapopizdit, čoviče božji! Na škodilaku je bilo pedalj rafe! Jedva san to ostruga, jebenliti rafu isukrstovu!“ Mama je njemu rekla: „Nemoj beštimat, mišu, imamo goste!“ Tata je okrenijo se prema tetama i rekao je: „O! Skužajte, nisan vas vidija…“ Prva teta je pridigla se iz katrige i rekla je: „Faljen Isus i Marija! Mi smo iz molitvene zajednice Rajske poljane! Širimo rič Kristovu! Navratile smo ako možda imate vrimena da malo popričamo!“ Tata je rekao: „Ma kako ne, kako ne… Skužajte šta san malo znojan i šporak, jerbo san riba škodilaka!“ Druga teta je rekla: „A vaša supruga nan je rekla da ste… ma nije važno!“ Tata je koljački se zapiljio prema mami. Onda je on podviknijo: „Mila, opet ti! Miljon puti san ti reka da ne govoriš ljudima kako se jeben kad iden prat auto! Oš više prestat sa tin, za gospu blaženu?! Pa koja ti je to baza?“

Mama je blekasto se keserila prema tetama. Onda je ona pitala: „Jeste možda za po feticu štrudela?“ Prva teta je rekla: „Ne triba, fala lipa, dosta nam je kavica!“ Mama je rekla: „Ma kako ne triba! Saću ja nama narezat! Ka cukar mi je ispa štrudel!“ Onda je mama odgibala do rerne da nareže štrudel. Tata je sijo za stol. Onda je on tetama utiho rekao: „Nemojte vi obadavat moju ženu! Otkad oni biskupi briju i drže mise na televiziji, ona nonstop udara kontru! Stalno su joj, da oprostite, puna usta vagina, penisa i orgazama! Neam blage oćul to moć podnit!“ Druga teta je rekla: „A šta ćete, šjor, ženska posla…“ Tata je rekao: „Nikidan me, kad je neki pop na televiziji tumačija da je pobačaj ubistvo, molila da joj napravin dite samo zato da ga može abortirat! Jel možete zamislit to ludilo? Ja mislin da će se ti vjerski program dat na zlo!“ Onda je mama došla sa pijatom i rekla je: „Evo par fetica štrudela, da se malo zasladimo uz kavicu!“

Onda je prva teta rekla: „Ništa se vi ne brigajte, moj šjor, sve je nama kjaro! Znamo mi tačno o čemu se radi!“ Druga teta je mašila se za štrudel i rekla je: „Ljudi izmišljaju svakakve šporkarije i gadarije samo da se otarase napasnika iz molitvenih zajednica!“ Prva teta je rekla: „Igzaktli! Ljudi kažu – ajmo smislit nešto masu gnjusavo i bolesno da spizdimo one pile iz molitvene zajednice i potiramo ih ća!“ Druga teta je rekla: „Neki čak guštaju! Režiraju cile prestave samo da uvale šta luđu brumu davežima iz molitvenih zajednica!“

Tu je za stolom u kužini uletila revijska tišina. Onda je moj tata pitao: „To ka vama?“ Prvoj teti je uletilo čudilo: „Šta ka nama?“ Tata je rekao: „Pa vi ste iz molitvene zajednice!“ Prva teta je rekla: „Bože sačuvaj! Mi smo iz inspekcije!“ Mama je zinila: „Kakve inspekcije?“ Druga teta je rekla: „Iz inspekcije koja kontrolira ko od građana ima doma televiziju, a ne plaća televizijsku preplatu!“ Prva teta je mumala štrudel i rekla je: „Ljudi nas obično ne puste priko vrata kad in rečemo ko smo! Al kad smislimo dobar upad, ne samo da nas puste, nego još popijemo kavicu i izimo fetu-dvi štrudela!“ Druga teta je dodala: „I plus toga obavimo posal!“

Tata je zaškarpunijo se ka grancigula. On je zarežao: „Kakvi posal?“ Prva teta je rekla: „Tijekom očevida kroz otvorena vrata smo sinjali da u tinelu imate lipu televiziju! A ne plaćate televizijsku preplatu! Znači, teški prekršaj!“ Onda je mama dreknila: „Šta bi plaćali preplatu, koji kurac?! Kad na televiziji nonstop vise nadbiskup Bozanić i njegova ekipa! To je za neizdržat šta oni drobe, svaka se žena osjeća ka štraca kad ih sluša! To je gora propaganda nego u Sjevernoj Koreji! Još samo fali da plaćamo šta nan peru mozak!“ Druga teta je rekla: „E znan, gospođo, tako svi seru po nadbiskupu, a onda na televiziji gledaju turske sapunice!“ Prva teta je zapiljila se u tatu i rekla je: „Ili rukometno prvenstvo!“

Mama je vrtila sa glavom i šapućala je: „Čoviče, koju spiku su nan uvalile, te Rajske poljane, te rič Kristova…“ Tata je nagnijo se unazad na katrigi i rekao je tetama: „Ne mogu virovat da ste nan se ka službene osobe lažno prestavile! Pa kakva je ovo država, za majku božju?!“ Prva teta se nakeserila: „Prevarantska!“ Druga teta je rekla: „Prilagođena strukturi stanovništva!“ Onda su tete dignile se iz katrigi. Prva teta je rekla: „Puno van fala na kavici i štrudelu, al mi bi sad pomalo tribale poć!“ Druga teta je rekla: „Čeka nas još i sastavljanje zapisnika!“ Onda je mama pogledala tatu i pitala je: „A šta ćemo mi posli ovakve prevare?“ Prva teta je rekla: „Vi se sad možete jebat!“

Robi K. (IIIa)

Peščanik.net, 02.02.2018.


The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)