- Peščanik - https://pescanik.net -

Činjenice i budalaštine

Foto: Slavica Miletić

U nastavku trampovskog cirkusa, kojim će se mediji još naslađivati ako ne bude gore, pojavila se Mardžori Tejlor Grin, novoizabrana kongresnica. Ona je izjavljivala da neke političare i njene buduće kolege i u Kongresu i u Senatu treba kazniti smrću zbog izdaje, da je 11. septembar 2001 bio insceniran, kao i pokolji po školama, da građane SAD napadaju vanzemaljci putem laserskih zrakova, nagovestila je da je neko upravljao njenim umom, ponela je pištolj u Kapitol, članica je QAnona, pristalica mnogih teorija o zaverama i još ponešto. Umesto da pacijentkinju leče, u njenu korist, i time izbegnu mogućno ubistvo, pucnjavu ili pokolj u zgradi Kapitola, republikanci je nisu izbacili ni iz stranke ni iz Kongresa, a uz tešku muku su je ipak glasanjem uklonili iz komisija u kojima bi mogla čak i odlučivati. U svojoj odbrani pred Kongresom je dotična, bez izvinjenja bilo kome, ipak pošteno i otvoreno izjavila da se 11. septembar desio, da su se desili i pokolji po školama, dakle da su to činjenice. I pri tome se Kongres nije valjao od smeha.

Da li zaista činjenice postaju budalaštine kada ih potvrde budale? U ovome slučaju, izvesno. Priznavanje činjenica je tu postalo ritual, minimalni kriterijum za učestvovanje u vlasti – ne samo u politici. Time je uspostavljena demokratska pravda po američkim merilima, poštovana je volja birača Tejlor Grin. Udovoljiti njima, odnosno povlađivati njihovoj ludosti, bio je cilj ovog grotesknog ispita. Koliko su se republikanci izgubili pokazuje dodatni primer – isto tako, i istovremeno, glasali su i srećom zadržali Liz Čejni, treću ličnost po važnosti u stranci, koja je glasala za ustavnu tužbu (impeachment) protiv Trampa. U SAD se, ne samo na osnovu ova dva primera, još uvek veruje da su činjenice jače od budalaština, a da glasove budala treba poštovati… ako su u manjini.

Uporedimo to sa našim primerom. Vlada je mlada, tek joj je sto dana, dakle neobični događaji su mogućni. Zamislimo da, recimo, neko u skupštini ili čak u vladi počne da dokazuje kako je nezavisnost države Kosovo činjenica, i kako je genocid u Srebrenici takođe činjenica. „Počne“, jer niko nije izabran na izborima sa tim javno izrečenim ubeđenjima, dakle nema prethodnu istoriju izražavanja činjenica. Takav nastup bi možda doveo do partijskog suđenja, kao u američkom slučaju, ali iz obrnutog razloga, jer se osoba usudila da brani činjenice, a ne budalaštine. Uvažavanje glasača naprosto ne bi došlo u obzir. Jasno je da je takav događaj nemoguć, jasno je da nema političkog predstavnika ili nosioca vlasti koji bi rešio da svoje ljudsko dostojanstvo, neumitno povezano sa poštovanjem činjenica a ne budalaština, konačno postavi kao cilj i znak raspoznavanja u javnosti.

Status dva uređenja, američkog i srpskog, različit je u tome što prvi delimično dozvoljava prevlast budalaština nad činjenicama, a drugi sistematično neguje budalaštine i ponižava činjenice. Primer Trampa pokazuje da vremensko ograničenje od četiri godine nije naročito dobra zaštita, što pokazuje i grčeviti trud samog Trampa i sličnih primeraka da vreme što više produže. Reč „demokratija“, od sramote, ovde nisam upotrebila.

Peščanik.net, 08.02.2021.


The following two tabs change content below.
Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022). Romani su objavljeni na slovenačkom i makedonskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017.

Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)