O liturgijskom jeziku
Vlast više nema snage i teži tome da značenje suzi i spreči svaku interpretaciju. Potpuno gubljenje značenja vidimo u uzviku „Aco, Srbine!“. Došli smo do faze u kojoj je argument sveden na refren.
Vlast više nema snage i teži tome da značenje suzi i spreči svaku interpretaciju. Potpuno gubljenje značenja vidimo u uzviku „Aco, Srbine!“. Došli smo do faze u kojoj je argument sveden na refren.
Nema trajnih vrednosti ni zauvek naučenih istina. Ništa nije trajno, još manje prenosivo, svako znanje i svaka veština moraju se obnavljati i ništa nije stečeno pripadnošću.
Lepo je što diktator voli državu/narod, ali je za razumnu vladavinu to više prepreka miru i stabilnosti, a naročito zakonitosti, nego prednost. Uvređeni ljubavnik može reagovati nerazumno.
Antropologija današnjeg novinarstva u Srbiji obuhvata pornografiju, afaziju, nepismenost, skarednu intimizaciju sa režimom, skatološki rečnik, promociju šarlatanstva i sujeverja.
Na skupu Studenti pobeđuju u Kraljevu, pesmom Milana Rakića „Na Gazimestanu“ rečeno je nešto važno: zemlju voli onaj ko je voli u realnom vremenu. Povod za tu ljubav je znanje, a ne veza tla i krvi.
Suočiti se lokalno sa predstavama koje prizivaju vizije pakla Hijeronima Boša u času istrebljenja celih naroda i pretnje katastrofom planeti dovoljno je strašno. A tek sledi apokalipsa Dragutina i Milutina.
Diktator je konačno priznao da u njega, sa ciljem ubijanja, nije ispaljen metak, već metafora. Njegova izjava samo je parafraza Miljkovićevog slavnog stiha, izuzetak u uobičajenim logoreičnim ispadima.
Ne sumnjam da će tužilaštvo utvrditi gde je 100.000 ljudi vežbalo, a da to niko nije primetio, rušenje vlasti ispaljivanjem metafore širokog dejstva iz nepostojećeg oružja u Beogradu 15. marta 2025.
Kad se sretnu Brnabić i predsednik parlamenta Slovenije, dva neartikulisana đilkoša odmah se prepoznaju. Zoran Stevanović je osuđivani bivši policajac koji poslanice naziva uličarkama.
Kad diktator ređa svoje uspehe, naučno-tehnološki parkovi uvek su na spisku. Iza njih se skriva neka realnost, koju diktator nije u stanju da opiše i objasni.
Nakupilo se nepobitnih dokaza da je u Srbiji na vlasti diktatura, specifična i hibridna. Amaterizam sa kojim se to sprovodi nesnosan je u javnosti, rezultati delimični i puzeći.
Vučimediji uveravaju građane da mesto rođenja i etnička pripadnost jedino opredeljuju kako građanin mora da glasa. Još jedni izbori na Kosovu to su pokazali u punoj svetlosti.
Retko je u istoriji javnog/državnog ludila Srbije bilo ovakve koncentracije u kratkom vremenu, i pri tome stvar nije bila ograničena na vučimedije.
Umrla je, u pedeset i šestoj godini, Mardžan Satrapi, autorka strip-romana Persepolis: naslov sa greškom sažeta je poetika njenog grafičkog i književnog rada – samoironija, sarkazam, otpor.
Plešući žandari su me bacili u limbo stvarnog i nestvarnog. Tek što sam se povratila, devedesetak labudića sleće na crnogorsku obalu, gde su ih sačekali crnogorski žandari te vratili u gnezda.
Tramp je pohvalio diktatorov intervju Brajtbartu, najvećem medijskom đubretu u SAD. U Evropi nema koga bi, a baš bi se rado osvetio nemilosrdnim Evropljanima koji ga tretiraju kao opasnu budalu.
Licemerje je iznenadna briga i za ljude i za životinje, u čemu je diktator naravno ispred svih, i to nije stvar koja se uopšte sme pominjati, kad je država preplavljena njegovom dobrotom.
Zašto trošiti skupe baterije robota na moravac? Koji je smisao srpske robotizacije? Diktatorov hir u ideološkoj praznini, koju ispunjavaju samo praznoverice, pornografija i mantijaški igrokazi.
Mila Pajić je svojim kratkim esejem ocrtala moguće sumnje i otpor svoje generacije školskom programu koji je za kratko vreme oterao obrazovanje u zadnji jarak države-palanke.
Raskomoćen u nekom raju za kinesku nomenklaturu, diktator je ocenio skup na Slaviji i igrokaz njegovih honoraraca sa policajcima nekoliko sati docnije, uz druga očekivana razmatranja o svetu.
Diktator opet krši ustavnu odredbu o svetovnosti države i prisvaja crkvu, dok crkva misli da to radi sa državom i takođe krši Ustav. Najveće potencijalne žrtve su nauka, kultura i prosveta.
U Kragujevcu su se iste večeri na dve lokacije odigravale objava Memoranduma i predstava Mati na osnovu moje drame Kosovski mit. U pozorištu je bilo više ljudi nego na predavanju Mila Lompara.
Koraksovo ogromno delo ne može se izostaviti ni u istoriji umetnosti, ni u istoriji jedne epohe, kao neoborivi dokaz kulture otpora. Najnovije karikature više nema, sve ostale su na raspolaganju.
Za razumevanje otpora u Srbiji može biti korisno vratiti se „Stalkeru“ Tarkovskoga. U filmu se junaci kreću kroz sumorni pejzaž zaraslih ruševina kao po nepoznatoj planeti, punoj opasnosti.
U okviru akcije slovenačke javne televizije, deset filmova o Palestini umesto eurosongovskog ačenja, prikazan je „Glas Hind Radžab“ Kauter Ben Hanija, film o smrti palestinske devojčice.
Režimu je potrebna ideologija. Kako nije u stanju da je zamisli i oblikuje, pribegao je jedinoj mogućnosti, da ukrade neku priču. Ništa drugo nije mogao da nađe sem crkve, u najprimitivnijem obliku.
Nigde se diktatorove pristalice nisu isprsile, to su obavljali tačno za to predviđeni organi represije i nepredviđene, ilegalne parapolicijske grupe.
Mesec dana je prošlo, ministru za informisanje se ništa nije desilo zbog izjave da policija ima pravo da bije i ubije studente. Nije otpušten, nije suspendovan, nije ukoren ni opomenut.
Pisma koja su dva novinara iz Slovenije poslala kao odgovor ambasadoru Nemačke i ambasadorki Izraela, odnose se na Palestinu, na različite načine, i na novinarstvo, politiku i etiku.
Tumačiti stensil sa slikom lapota i tekstom kao pretnju starcima može samo idiot. Reč je o jasnoj ironiji, tačnije sarkazmu, o pravoj poruci režimu i o razumevanju njegovih trikova.
Diktator se priučio engleskom. Nije se drao na novinarku, u pitanju je bio novinar. Nije siktao na englesku publiku što nisu isključili telefone. Danju se vampiri često pojavljuju kao leptiri.
Ruke na glavu! Lezi dole! To se traži kada se nešto uperi u čoveka: tako je diktator odredio snove. Tačno tako izgledao je i nezakonit početak gradnje Beograda na vodi, ko se još seća.