Prepušteni narodu
U situaciji kada je znanje maternjeg jezika u školama katastrofalno palo, ministar prosvete reče da treba „inovirati greške“. To vučimediji svesrdno rade, ministrova preporuka je uvažena.
U situaciji kada je znanje maternjeg jezika u školama katastrofalno palo, ministar prosvete reče da treba „inovirati greške“. To vučimediji svesrdno rade, ministrova preporuka je uvažena.
Lekovi za smrtonosne i hronične bolesti, kao i antibiotici, kao uostalom i svi lekovi – sem parafarmaceutike – morali bi biti besplatni, jer su svi obilato plaćali zdravstveno osiguranje.
Jedini pravi krivac za stanje na univerzitetima u Srbiji je država, koja tlači državne a podupire privatne fakultete. Za Šangajsku listu istinski neuspeh se dogodio u naučno-tehnološkim parkovima.
Lokalna vlast gubi svaki smisao jer diktator sve zna bolje i više, a kad mu se prohte, zlobivi namćor javno ponižava lokalne predstavnike. Tim postupcima šalje još jednu poruku – da su izbori nevažni.
Imaginarna šuma u kojoj žive oživljene igračke-životinje je zapravo Ešfordska šuma u Saseksu, gde i danas postoji potok u koji su Pu i prijatelji sa mosta puštali štapiće u igri zvanoj – puštapići.
Niko nije opomenuo diktatora ni niže rangirane glavešine da ne smeju odobravati, podsticati ili hvaliti smrtnu kaznu, jer time podrivaju osnovni uslov ulaska u Evropsku uniju.
Osnovni cilj diktatorovog izleta bio je poseta rodnoj kući u kojoj nije rođen. U okupljanjima po zaseocima Republike Srpske izvodio je uobičajeni repertoar – obećavao je pomoć i novačio glasače.
Da li bi se mogla pojaviti alternativa diktaturi, sa kvalitetima koje rimski priručnik za političko ponašanje preporučuje u borbi sa najvećim neprijateljem republike, strukturnom korupcijom?
Ovom se rečju još jednom istakao glumac i šešeljoid Lečić opisujući na Pinku neku od vrlina patriotizma i gadosti blokadera. Okliznuo se čovek onako frojdovski: municija bi rešila stvar.
Diktatorov izbor vlastite porodice kao uzora, svete porodice odgovara njegovom izjednačavanju sebe i Srbije. To je faza koju bih nazvala tautizam – izjednačavanje sveta sa sobom.
Građanka ustanovljenog i nagrađenog ugleda Jasmina Paunović u nekoliko minuta se pokazala kao rasistička glupača, što nije prvi i izvesno ne jedini primer pada na strani narodnog otpora.
Vučimediji neguju najavljivanje kao sistematsko gutanje slova i slogova, imena, mesta, čitavih rečenica. To šalje poruku o tome da vesti ionako nisu važne – važno je šta govori vlast.
Jedina uspela ekranizacija Odiseje je ona iz 1968. i u njoj seksi, mudar i snalažljiv Balkanac Odisej, Bekim Fehmiju. Mat Dejmon ima predugu bradu, prekratak nos i ne zna šta je osmeh.
Istorijske paralele sa našim slučajem pokazuju da visoka stanja masovne narkoze zahtevaju gvozdeno stezanje institucija terora da bi se zanos pretvorio u patološku pasivnost i pokornost.
Nekada davno, kada je postojao verbalni delikt i član 133 Krivičnog zakona, a sudije su bile obavezne partijskim naredbama, političarima nije padalo na pamet da ugrožavaju ugled suda.
Tri puna dana vučimediji uporno ćute o činu terora, o još jednom na dugom spisku pretučenih, još od Savamale: o napadu na Vladimira Arsenijevića, dobitnika NIN-ove nagrade.
Danas je 11. jul, međunarodni dan sećanja na genocid u Srebrenici, proglašen rezolucijom 78/282 UN. U rezoluciji se čak i ne pominje Srbija, ni država ni narod, i niko se ne proglašava genocidnim.
Vlast više nema snage i teži tome da značenje suzi i spreči svaku interpretaciju. Potpuno gubljenje značenja vidimo u uzviku „Aco, Srbine!“. Došli smo do faze u kojoj je argument sveden na refren.
Nema trajnih vrednosti ni zauvek naučenih istina. Ništa nije trajno, još manje prenosivo, svako znanje i svaka veština moraju se obnavljati i ništa nije stečeno pripadnošću.
Lepo je što diktator voli državu/narod, ali je za razumnu vladavinu to više prepreka miru i stabilnosti, a naročito zakonitosti, nego prednost. Uvređeni ljubavnik može reagovati nerazumno.
Antropologija današnjeg novinarstva u Srbiji obuhvata pornografiju, afaziju, nepismenost, skarednu intimizaciju sa režimom, skatološki rečnik, promociju šarlatanstva i sujeverja.
Na skupu Studenti pobeđuju u Kraljevu, pesmom Milana Rakića „Na Gazimestanu“ rečeno je nešto važno: zemlju voli onaj ko je voli u realnom vremenu. Povod za tu ljubav je znanje, a ne veza tla i krvi.
Suočiti se lokalno sa predstavama koje prizivaju vizije pakla Hijeronima Boša u času istrebljenja celih naroda i pretnje katastrofom planeti dovoljno je strašno. A tek sledi apokalipsa Dragutina i Milutina.
Diktator je konačno priznao da u njega, sa ciljem ubijanja, nije ispaljen metak, već metafora. Njegova izjava samo je parafraza Miljkovićevog slavnog stiha, izuzetak u uobičajenim logoreičnim ispadima.
Ne sumnjam da će tužilaštvo utvrditi gde je 100.000 ljudi vežbalo, a da to niko nije primetio, rušenje vlasti ispaljivanjem metafore širokog dejstva iz nepostojećeg oružja u Beogradu 15. marta 2025.
Kad se sretnu Brnabić i predsednik parlamenta Slovenije, dva neartikulisana đilkoša odmah se prepoznaju. Zoran Stevanović je osuđivani bivši policajac koji poslanice naziva uličarkama.
Kad diktator ređa svoje uspehe, naučno-tehnološki parkovi uvek su na spisku. Iza njih se skriva neka realnost, koju diktator nije u stanju da opiše i objasni.
Nakupilo se nepobitnih dokaza da je u Srbiji na vlasti diktatura, specifična i hibridna. Amaterizam sa kojim se to sprovodi nesnosan je u javnosti, rezultati delimični i puzeći.
Vučimediji uveravaju građane da mesto rođenja i etnička pripadnost jedino opredeljuju kako građanin mora da glasa. Još jedni izbori na Kosovu to su pokazali u punoj svetlosti.
Retko je u istoriji javnog/državnog ludila Srbije bilo ovakve koncentracije u kratkom vremenu, i pri tome stvar nije bila ograničena na vučimedije.
Umrla je, u pedeset i šestoj godini, Mardžan Satrapi, autorka strip-romana Persepolis: naslov sa greškom sažeta je poetika njenog grafičkog i književnog rada – samoironija, sarkazam, otpor.
Plešući žandari su me bacili u limbo stvarnog i nestvarnog. Tek što sam se povratila, devedesetak labudića sleće na crnogorsku obalu, gde su ih sačekali crnogorski žandari te vratili u gnezda.