Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Akad. Dr prof. kao članica-osnivačica državne Akademije nauka za trajni razvoj Slovenije, AZTRS, u Ljubljani. Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022); sa Noah Charney, The Slavic Myth (Thames&Hudson, 2023), prevedeno na češki, slovački, kineski, korejski, tajlandski; Kje smo? Ljubljanski steganogram, roman (2024); Hetera in filozof, studija (2024); Zoper desnico, eseji (2026); Kuhinja revežev, eseji (2026). Romani su joj objavljeni na slovenačkom, makedonskom i katalonskom, studije i eseji na francuskom, engleskom, rumunskom, hebrejskom, nemačkom, holandskom, mađarskom, italijanskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017, nagrade Društva sociologa Slovenije za ne-sociologa 2023, nagrade Druga prikazna, Skopje, 2025; Župančičeve nagrade grada Ljubljana za životno delo, 2026.

Foto: Predrag Trokicić

Prepušteni narodu

U situaciji kada je znanje maternjeg jezika u školama katastrofalno palo, ministar prosvete reče da treba „inovirati greške“. To vučimediji svesrdno rade, ministrova preporuka je uvažena.

Foto: Predrag Trokicić

Mentalna blokada

Lekovi za smrtonosne i hronične bolesti, kao i antibiotici, kao uostalom i svi lekovi – sem parafarmaceutike – morali bi biti besplatni, jer su svi obilato plaćali zdravstveno osiguranje.

Foto: Vedran Bukarica

Dan bez njega

Jedini pravi krivac za stanje na univerzitetima u Srbiji je država, koja tlači državne a podupire privatne fakultete. Za Šangajsku listu istinski neuspeh se dogodio u naučno-tehnološkim parkovima.

Foto: Predrag Trokicić

Glasanje s nogu

Lokalna vlast gubi svaki smisao jer diktator sve zna bolje i više, a kad mu se prohte, zlobivi namćor javno ponižava lokalne predstavnike. Tim postupcima šalje još jednu poruku – da su izbori nevažni.

E. H. Shepard (1926), foto: PolarManne/Wikimedia Commons

Stogodišnjica Vini Pua

Imaginarna šuma u kojoj žive oživljene igračke-životinje je zapravo Ešfordska šuma u Saseksu, gde i danas postoji potok u koji su Pu i prijatelji sa mosta puštali štapiće u igri zvanoj – puštapići.

Foto: Predrag Trokicić

Krajiška kriza

Osnovni cilj diktatorovog izleta bio je poseta rodnoj kući u kojoj nije rođen. U okupljanjima po zaseocima Republike Srpske izvodio je uobičajeni repertoar – obećavao je pomoć i novačio glasače.

Foto: Rade Vilimonović

Ambitus praecox

Da li bi se mogla pojaviti alternativa diktaturi, sa kvalitetima koje rimski priručnik za političko ponašanje preporučuje u borbi sa najvećim neprijateljem republike, strukturnom korupcijom?

Foto: Predrag Trokicić

Municiozno

Ovom se rečju još jednom istakao glumac i šešeljoid Lečić opisujući na Pinku neku od vrlina patriotizma i gadosti blokadera. Okliznuo se čovek onako frojdovski: municija bi rešila stvar.

Foto: Predrag Trokicić

Sveta porodica

Diktatorov izbor vlastite porodice kao uzora, svete porodice odgovara njegovom izjednačavanju sebe i Srbije. To je faza koju bih nazvala tautizam – izjednačavanje sveta sa sobom.

Foto: Slavica Miletić

Glas

Vučimediji neguju najavljivanje kao sistematsko gutanje slova i slogova, imena, mesta, čitavih rečenica. To šalje poruku o tome da vesti ionako nisu važne – važno je šta govori vlast.

Foto: Predrag Trokicić

Panorama užasa

Tri puna dana vučimediji uporno ćute o činu terora, o još jednom na dugom spisku pretučenih, još od Savamale: o napadu na Vladimira Arsenijevića, dobitnika NIN-ove nagrade.

Foto: Predrag Trokicić

Kako preskočiti dan

Danas je 11. jul, međunarodni dan sećanja na genocid u Srebrenici, proglašen rezolucijom 78/282 UN. U rezoluciji se čak i ne pominje Srbija, ni država ni narod, i niko se ne proglašava genocidnim.

Foto: Predrag Trokicić

O liturgijskom jeziku

Vlast više nema snage i teži tome da značenje suzi i spreči svaku interpretaciju. Potpuno gubljenje značenja vidimo u uzviku „Aco, Srbine!“. Došli smo do faze u kojoj je argument sveden na refren.

Foto: Predrag Trokicić

Duhovni plićak

Nema trajnih vrednosti ni zauvek naučenih istina. Ništa nije trajno, još manje prenosivo, svako znanje i svaka veština moraju se obnavljati i ništa nije stečeno pripadnošću.

Foto: Vedran Bukarica

Nekvalifikovan

Lepo je što diktator voli državu/narod, ali je za razumnu vladavinu to više prepreka miru i stabilnosti, a naročito zakonitosti, nego prednost. Uvređeni ljubavnik može reagovati nerazumno.

Foto: Vedran Bukarica

Uzvratna izmišljotina

Na skupu Studenti pobeđuju u Kraljevu, pesmom Milana Rakića „Na Gazimestanu“ rečeno je nešto važno: zemlju voli onaj ko je voli u realnom vremenu. Povod za tu ljubav je znanje, a ne veza tla i krvi.

AI generisana ilustracija teksta, program: ChatGPT

Samo rakun

Suočiti se lokalno sa predstavama koje prizivaju vizije pakla Hijeronima Boša u času istrebljenja celih naroda i pretnje katastrofom planeti dovoljno je strašno. A tek sledi apokalipsa Dragutina i Milutina.

Persepolis

Punk is not ded

Umrla je, u pedeset i šestoj godini, Mardžan Satrapi, autorka strip-romana Persepolis: naslov sa greškom sažeta je poetika njenog grafičkog i književnog rada – samoironija, sarkazam, otpor.

Foto: Predrag Trokicić

Obedska bara se budi

Plešući žandari su me bacili u limbo stvarnog i nestvarnog. Tek što sam se povratila, devedesetak labudića sleće na crnogorsku obalu, gde su ih sačekali crnogorski žandari te vratili u gnezda.