Beskonačni 8. mart
Više mrzimo napadno veselje i crknute karanfile, a naročito likove koji ih nose kao da im je ta ruka u gipsu. Pitanje zbog čega je 8. mart postao praznik pažljivo se izbegava.
Više mrzimo napadno veselje i crknute karanfile, a naročito likove koji ih nose kao da im je ta ruka u gipsu. Pitanje zbog čega je 8. mart postao praznik pažljivo se izbegava.
U Dubrovniku će, od 7. do 10. marta, ekipa iz snova, pre svega feralovci, raspravljati o raznim vidovima užasa posle rata: za vreme 8. marta i bez ijedne jedine učesnice.
Kupusna prepiska Plenkovića i Vučića je sramota za politiku, diplomatiju, javni govor i opštu kulturu. Treba ovde ukazati na njihovo neznanje, nepoštovanje i manipulisanje kupusom.
Erazmo i Tomas živeli su u neobično turbulentno doba – ratovi, suludi vladari, stradanje civila, genocid nad jereticima. Hoću, naravno, da istaknem aktualnost društvene kritike oba mislioca.
Mlada devojka sa transparentom na kome piše: Zaustavite genocid u Gazi! Najteže ju je zamisliti u Tel Avivu, a tamo je fotografisana. Šta je čeka? Najmanje izjava da je izdajnica.
Za nekoliko dana će u Atini zatvoriti bioskop Ideal, urbanu legendu: šta će izrasti na tome mestu, još nije poznato – da li će tržište biti koliko-toliko učtivo ili će pljuvati po okolini.
Nema nikakvog smisla tražiti podudarnosti u sudbinama dva savremena diktatora u istoriji Srbije, Miloševića i Vučića – jer su očite. Čak su i suprotnosti međusobno uklopljive.
Sunak je otkazao susret sa Micotakisom jer je ovaj ponovio zahtev koji je pre 40 godina uputila ministarka Melina Merkuri da se Grčkoj vrate partenonske skulpture.
Tačno je pedeset godina od pobune atinskih studenata. Povukli su se na Politehnički fakultet i tamo izdržali nekih dvadeset sati, pre nego što je ulaz u dvorište probio tenk. Sledio je užas.
Zaustaviti manijačke pripadnike kulta smrti na jednoj strani i hladnu, tehnološki superiornu vojnu mašinu na drugoj strani izgleda nemoguće. A svaka ispostavlja smrtni račun zajednici koju misli da brani.
U Sloveniji već godinama deluje grupa za sprečavanje abortusa, koja moli pred klinikama, verbalno napada žene koje su se u kliniku namerile i na fasade crkava projektuje slike krvavih embriona.
Dugo nisam znala da umestim knjigu Biljane Jovanović Pada Avala (1978). Napravila sam sve mogućne greške u čitanju, smestila je u Biljanino upisivanje u kontekst tzv. stvarnosne književnosti…
Zašto i kako je došlo do smrtonosne poplave u istočnoj Libiji? Da li je burna ekološka prošlost ove izrazito pustinjske pokrajine uticala i na sadašnju katastrofu?
Kolektivni zaborav pokrio je konkretno, političko značenje solidarnosti, i reč se danas upotrebljava samo u maglovitom emotivnom kontekstu: ne zna se ko je kome obavezan, a ko voljan.
Pišem iz države čije su dve trećine zemljišta pokrivene vodom. Ocena vlade je da je dosadašnja šteta veća od pola milijarde evra i da je ovo najveća prirodna nesreća u novijoj istoriji Slovenije.
Džejn Berkin nije bila samo Muza, već je sebe izgradila kao višestruku umetnicu, aktivnu građanku i modni uzor. Karijera joj je bila impresivna, etički besprekorna, provokativna.
Kapitalizam je pogrešio što je razvijao medicinu, jer sad na svetu postoji višak staraca i mnogi od njih puni su strasti i pobune. Stari avanturista potrebniji nam je više nego ikad.
Gavrasov film o nasilju u Francuskoj pokazuje da je iza svega užasna, okrutna i jednostavna laž o životu ne samo francuskog, nego – sa malim izmenama – svakog društva na planeti.
Nekad kraljevski zalogaj za prvake dramske sekcije, Davičova „Srbija“ skoro je iščezla u zaboravu. Da je ne ugrabi slavski nacionalizam, nova vlasnica mogla bi biti sveopšta pobuna.
Mirna izdržljivost možda je efikasna protiv nacionalizma, najveće opasnosti za svaku pobunu, jer usplahirenim diktatorima daje krila sekundu pre nego što bi pali u blato.
A grammar book for developing basic literacy on Serbian-Kosovo relations is nothing new: the only problem is that in this case the understanding is unpronounceable, inapplicable, and unimaginable.
Početnica za osnovnu pismenost, za razumevanje odnosa, nije ništa novo: problem je samo u tome što je to razumevanje neizgovorivo, neprimenjivo i zapravo nezamislivo.
Ako se srpski traktoristi pridruže protestima, to će biti ujedinjavanje stanovništva protiv nepodnošljive vlasti. Oni se svrstavaju u opoziciju – još samo da se opozicija svrsta u bilo šta smisleno.
Neki su je nazivali „hrvatska“ književnica, neki „jugoslovenska“ – većina nije mogla da se pomiri sa time da Dubravka Ugrešić, po svojoj volji, ne pripada nijednom kolektivu.
One would expect the president, deeply shaken by the wave of murderous violence of children against children and young people against young people, to say something about reconciliation…
Na dan krunisanja u Londonu su preventivno hapšeni republikanci, a od građana je tražena kolektivna zakletva na vernost kralju. Na ovim postupcima već godinama počiva vlast u Srbiji.
Protesti bez parola u ponedeljak u Beogradu poručuju da je jedino važno da nesposobnjakovići sa što manje reči odu i da se pokuša spasti ono što se spasti može: deca, recimo.
Čovek bi očekivao da predsednik države, duboko ljudski potresen talasom ubilačkog nasilja, prozbori nešto o mirenju, vremenu za tugu i oživljavanje, ili bilo šta drugo humano… i hrišćansko.
To je teško reći, ali se mora. Dečko koji je ubijao ubijao je uglavnom devojčice. Da li su one u odeljenju bile većina? Da li su ga one tukle i vređale? Šta god da je, strašna činjenica je tu…
Šta je to tako uvredilo slovenačke seljake? To što nova vlada ima naklonost prema zaštiti prirode i svega živoga. Golob propoveda smanjenje mesa u ishrani. A glavni krivac je – medved.
Tematsko jezgro, duboko društveno angažovano, jesu žene, njihov položaj u Kosovu i, bez razlike, očajanje zbog takvog položaja i takvog društva.
Povodom Nedelje srpske kulture u Gradskoj biblioteci Ljubljane pozvana sam da održim predavanje. Predložila sam temu „Srpski književnici i odgovornost za rat, seksizam i rasizam“.