- Peščanik - https://pescanik.net -

Daleki sever

Avioni Turske zvezde na Nato danima 2011, foto: Konflikty.pl/Wikimedia Commons

Finska i Švedska su 18. maja podnele zahtev za članstvo u Nato savezu. Malo zemalja na svetu se može pohvaliti principijelnom spoljnom politikom. I sada dve takve zemlje ulaze u vojni savez čije članice imaju dugu istoriju osvajačkih ratova i ratnih zločina. Posle proširenja Natoa na sever Evrope samo će tri zemlje – Irska, Austrija i Švajcarska – održavati tradiciju evropske neutralnosti.

Reakcija Rusije je zasad ograničena. Vladimir Putin je prvo rekao da proširenje ne predstavlja direktnu pretnju Rusiji. Mada je bilo nejasnih priča o odmazdi. Ministar odbrane Sergej Šojgu je 20. maja rekao da će Rusija povećati vojno prisustvo u svojim zapadnim oblastima u odgovor na zahteve Finske i Švedske za članstvo, kao i na letove američkih strateških bombardera iznad Evrope.

Do ove godine, izgledi da se Finska ili Švedska pridruže Natou bili su malo verovatni. Od ruske invazije na Ukrajinu to je jasna preferencija većine finskog stanovništva. Premijerka Sana Marin protivila se pridruživanju savezu u svojoj predizbornoj kampanji 2019, iako tvrdi da se predomislila pre ruske invazije. Pred okrutnim prizorima rata čak su i političari sa levice kao Erke Tuomioja i Li Anderson postali naklonjeni članstvu u Natou, mada uz rezerve. To je ogroman zaokret. Upitan šta će ruske vlasti misliti o tome, predsednik Sauli Ninista rekao je da treba da se „pogledaju u ogledalo“.

U Švedskoj je situacija nešto složenija. Početkom februara je ministarka inostranih poslova An Linde rekla da su „interesi Švedske već ostvareni jer je ona van Nato saveza“ i da „to pitanje trenutno nije na stolu“. Dve nedelje nakon invazije premijerka Magdalena Anderson je izjavila da bi švedski zahtev za prijem u savez „dodatno destabilizovao ovo područje Evrope i povećao tenzije“. Ankete javnog servisa SVT nakon ruske invazije pokazale su da samo 41 odsto švedskih građana podržava pridruživanje alijansi.

Dokazi o ruskim ratnim zločinima u Buči i drugde nisu napravili veliku razliku. Nekoliko dana pre nego što je vladajuća Socijaldemokratska partija odlučila da podnese zahtev za članstvo, švedski dnevni list Dagens Nyheter izvestio je da „nema stabilne većine za ulazak Švedske u Nato“. Ali švedske elite žele članstvo. Iskusni novinar Bengt Lindrot argumentovao je u korist pridruživanja. On tvrdi da će ono poslužiti širem cilju evropskih integracija i, što je posebno bizarno, da će „smanjiti zavisnost Švedske od SAD“.

Tokom Hladnog rata, neutralnost Švedske i Finske smatrala se važnim delom njihove odbrambene politike. Nesvrstavanje nikada nije značilo zauzimanje pozicije ekvidistance u odnosu na zapad (kojim dominiraju SAD) i Sovjetski Savez, ali to nije bila ni prazna retorika. Kada su finski parlamentarni izbori 1958. doveli do koalicione vlade koja je uznemirila sovjetske lidere, povlačenje sovjetskog ambasadora dovelo je do raspuštanja kabineta. Formirana je nova vlada koja je bila više po ukusu Moskve.

Sredinom 1990-ih Finska i Švedska su se pridružile programu Nato saveza Partnerstvo za mir, kao i Evropskoj uniji. Tokom protekle decenije povećana je vojna saradnja sa Natoom. Švedska je dala skroman doprinos misijama vojne obuke u Iraku koje je vodila Amerika. Finska i Švedska su 2014. potpisale sporazume o podršci Nato savezu. Obe zemlje su se pridružile Združenim ekspedicionim snagama pod britanskim vođstvom i učestvovale u vojnoj vežbi Natoa Cold Response u Norveškoj zajedno sa američkim snagama. U januaru su finski borbeni avioni F-18 izveli vežbe punjenja goriva u letu sa američkih stratotankera.

SAD su već neko vreme zainteresovane za ekspanziju Natoa na sever Evrope, ali Finska i Švedska će morati da pokažu da nisu teret za alijansu, imajući u vidu dugu kopnenu granicu Finske sa Rusijom. Novi vojni budžet Finske je veći nego pre, mada ne tako veliki kao što su priželjkivale Sjedinjene Države. Tokom poslednjih 20 godina on je u proseku iznosio oko 1,4 odsto BDP-a. Švedski prosek je oko 1,2 odsto. U slučaju Finske, značajna je činjenica da veliki deo muške populacije prolazi obaveznu vojnu obuku, pa zemlja ima dosta rezervista. Međutim, od obe zemlje Amerika će očekivati veći angažman u regionu da bi svoje vojne snage angažovala u projektima na daljem istoku.

Ako Finska i Švedska uđu u Nato kupovaće mnogo više američke vojne opreme, imaće veće vojne budžete i manja socijalna davanja. Taj trend je već započeo. Bajden je u decembru pohvalio odluku Finske da kupi 64 borbena aviona F-35 i rekao da će sporazum vredan 11 milijardi dolara otvoriti put bližim američko-finskim odnosima.

Formalni savez sa Finskom i Švedskom mogao bi biti od koristi za američke interese na Baltiku. U izveštaju RAND korporacije za 2019. koji je naručilo američko ministarstvo odbrane primećuje se „potencijal da se Rusija uvuče u skupe investicije“ na Baltiku. Finske i švedske korvete i brodovi za brze napade brojčano nadmašuju malu baltičku flotu Rusije. Dve zemlje imaju i više podmornica od Rusije. Sa svoje strane Britanija bi rado prihvatila partnere spremne da se suoče sa problemima na, kako to zovu njeni stratezi, „dalekom severu“. Na samitu Natoa u Madridu 15. maja Liz Trus je govorila o tome da alijansa zauzima „globalnu perspektivu zaštite indopacifičke i evroatlantske bezbednosti“.

Rusija sama sebi nanosi mnoge strateške poraze tokom svoje avanture u Ukrajini. Evropske elite spremnije su nego ikada za saradnju sa Amerikom. Sporovi između Evropske komisije i Poljske su odloženi za bolja vremena. SAD sebe opet opisuju kao „arsenal demokratije“ iako bi, bar na Bliskom istoku, tačnije bilo reći „arsenal vojne hunte“. Ulazak Finske i Švedske u Nato bio bi još jedan udarac Rusiji. Ali još uvek nije sigurno da će do toga doći.

Za prijem novih članica potrebno je odobrenje postojećih, uključujući Tursku, taj istaknuti bastion demokratije. Turska je nezadovoljna otporom Švedske njenoj brutalnoj kampanji protiv većinskog kurdskog stanovništva na jugoistoku Turske, gde je turska vojska 2016. bombardovala drevne kurdske gradove. Turske diplomate zahtevaju da Švedska promeni svoj stav prema kurdskim političkim pokretima i izruči 30 članova Radničke partije Kurdistana (PKK), koju Turska smatra terorističkom organizacijom. SAD pokušavaju da izglade ovaj spor, ali struktura Nato saveza omogućava Erdoganu da u nedogled sprečava ekspanziju Natoa na sever Evrope.

Mada su donete radi odbrane od moguće ruske agresije, ironija odluka Finske i Švedske je u tome što su prijave podnete u trenutku kada pretnja od ruskih napada prestaje. Tokom Hladnog rata, kada je pretnja iz Moskve bila nesporno veća, neutralnost je bila jedini spas od nje. Tek pošto je ruska vojska pokazala svoju nesposobnost u Ukrajini, švedski i finski lideri osetili su da je bezbedno da se konačno pridruže navodno odbrambenom Nato savezu.

London Review of Books, 24.05.2022.

Prevela Milica Jovanović

Peščanik.net, 28.05.2022.

UKRAJINA