- Peščanik - https://pescanik.net -

Dezinficiranje

Walk a way, Eric Johansson

Poznato je da živi znaju biti bezosjećajni, pa i kalkulantski odvratni prema mrtvima, a u slučaju Jasenovca to je postao ukorijenjen i odlično uhodan mehanizam. Čitav niz godina, zapravo već desetljeća, održavaju se dvije komemoracije jasenovačkim žrtvama, hrvatska s ove i srpska s druge strane Save. To bi čak bilo i dobro ako bi se moglo pretpostaviti da s obje strane rijeke postoji jednodušna želja za pijetetom prema ubijenima u ovom konclogoru. Ali ne može. Dvije komemoracije emitiraju dvije ‘istine’ o jasenovačkim žrtvama, pri čemu srpska više manipulira njihovim brojem, a hrvatska više etničkim sastavom (apostrofira se holokaust nad Židovima da bi se prigušio ili sasvim zamračio genocid nad Srbima). A onda se unutar ove druge, hrvatske ‘istine’, pojavila i treća, sasvim friška, još se boja na njoj nije osušila. Autor joj je Kolinda Grabar Kitarović, koja je za nedavnog tajnog posjeta Jasenovcu, kojim je izbjegla službenu komemoraciju, upisala u knjigu dojmova nešto čime je dovršeno pustošenje i iživljavanje nad činjenicama o logoru smrti na Savi. Nema u toj njenoj dojmovnoj interpretaciji više ni Srba, ni Židova, ni Roma, ni hrvatskih ‘otpadnika’, a nema ni ikoga poimence spomenutog – ustaše, NDH, Ante Pavelić – koga bi se moralo smatrati odgovornim za njihovu smrt.

Ispada da je te desetke hiljada ljudi, čiji je identitet nepoznat, spržila neka grozna elementarna nepogoda nad Savom, čije uzroke također tek treba utvrditi. Dobro, nešto se ipak zna. Predsjednica je izrijekom spomenula nacističko-fašističke sile koje su bile tutor tadašnjem režimu u Hrvatskoj, što, naravno, nije slučajno, ovo uvijek zgodno dođe kada se hoće reći da su zločini u NDH nešto što je uvezeno, takoreći prisilno nametnuto izvana. Naravno da ta stara teza, koju sada kolportira i nova predsjednica, ima teških problema s logikom. Jer zašto su onda ustaše nastavili ratovati danima nakon kapitulacije njemačkih nacista, još više, zašto su nastavili ratovati čak godinama nakon kapitulacije talijanskih fašista, s kojima su bili pupčano povezaniji nego s prvima? Uostalom, da je NDH stvarno bila nešto kao kiosk-filijala nacifašizma, zar bi ostavila za sobom jednu od najekstremnijih i najmilitantnijih političkih emigracija, što je čak i u Njemačkoj i Italiji bilo, i još uvijek je, sasvim nepoznata pojava? Ali ništa od toga nije se primilo skromne Kolindine političke pameti. Ona je odlazak u Jasenovac shvatila kao gestu puke i besadržajne građanske pristojnosti, otprilike kao da joj je umro netko u susjedstvu, kojeg je površno poznavala. Ali, eto, red je otići i kondolirati obitelji pokojnika. Jer posjetiti najveći logor u ovom dijelu Evrope i ne odgovoriti na tri pitanja koja se na takvim mjestima ne mogu izbjeći – tko je tu koga i zašto ubijao – može samo netko kome nije stalo do istine o Jasenovcu, nego do nečega sasvim drugoga.

To je da se činjenicu o tamošnjim gnjusnim ubijanjima dezinficira i izbriše iz bolesničkog kartona hrvatske ‘domoljubne’ desnice. Još gore, kada je čak i na takvom mjestu imala potrebu govoriti o legitimnoj težnji hrvatskog naroda za svojom državom, ispada da predsjednica misli kako su jasenovačke žrtve neželjena, ali što ćemo, ponekad neizbježna cijena koju za te presvete ciljeve treba platiti. Jadnije od ovoga ponio se još samo kardinal Josip Bozanić kada se prije nekoliko godina napokon zaputio u Jasenovac, ali se nekršćanski zaustavio na pola puta do Kamenog cvijeta. I još drsko i ogavno protrkeljao da Katolička crkva žali zbog jasenovačkih žrtava, ali da ona za njih nije kriva i da se nema zašto ni kome ispričavati. I tada smo čuli šprancu o teškoj nesreći čiji počinitelj nije poznat, što, vidi ti, smjesta prestaje važiti kada se pređe na zločine druge, partizanske strane. Tada se jasno i bez krzmanja govori o Titu i o njegovim komunistima, koji su, biva, samo odglumili nekakav antifašizam kako bi se domogli vlasti i usput teško, zločinački kaznili Hrvate jer žele svoju državu. Tako se, o nebesa, čak može sugerirati da su zapravo Titovi partizani krivi za Jasenovac, jer da nije bilo njihovog vlastohleplja jasenovačkih bi žrtava bilo manje ili bi sasvim izostale. Naravno da je bilo sasvim obratno. Ustaški pokolji počeli su prije pojave prvih partizanskih odreda, a sam jasenovački logor upravo je aritmetički precizno razlučio što je ovdje bio uzrok, a što posljedica.

Kako su brojni antifašisti u više navrata naglašavali, posljednji ovih dana Stjepan Mesić, u Jasenovcu nije bilo nikoga, uključujući desetak tisuća komunista, tko je skrivio žrtve na Bleiburgu, ali je među blajburškim žrtvama bilo itekoliko onih koji su krivci za ubijanja u Jasenovcu. No unatoč tome, ili baš zato, jasenovačka komemoracija beznadno tone u sjenu komemoracije na Bleiburgu, a Grabar Kitarović sada je tome dala nemjerljiv doprinos. Ona je prva hrvatska predsjednica nakon Tuđmana koja nije prisustvovala službenoj komemoraciji u logoru na Savi, što je samo po sebi skandalozno. Ali postaje još skandaloznije u svjetlu činjenice da je i prva iz vrha hrvatske državne vlasti koja će, takve su najave, prisustvovati službenoj komemoraciji na Bleiburgu, kojoj je vratila i državno pokroviteljstvo (svi ostali – Račan, Sanader, Kosor, Josipović, Milanović – otišli su na blajburško polje zaobišavši dane u kojima se održavaju tamošnje proustaške manifestacije). Vrag zna koliko je predsjednica toga svjesna, ali ovo je velika, kardinalna promjena. Ovim se praktički mijenja ključni, zaglavni kamen na kojem počiva hrvatski Ustav, to više nije antifašistički NOB, nego fašistička NDH. I zato je Zoran Milanović dobro učinio kada je na nedjeljnoj komemoraciji u Jasenovcu cimnuo HDZ-ovu radikalnu desnicu da to i učini. Zatraži ubacivanje Pavelićeve države u Ustav.

Tako bi napokon otvoreno objelodanila tko je i što je. Ali naravno da ona to neće učiniti, štoviše, bit će i brana ako još radikalniji od nje budu to zahtijevali, jer ovo u krajnjoj liniji nije ni potrebno. Zašto bi Karamarkov tabor preuzimao cijelu krivicu za uznapredovalu ustašonostalgiju, iako najkrivlji sigurno jeste, ako se ona proširila puno dalje, obuhvaćajući i ponajveće lokalne organizacije SDP-a? Ali ni on ne želi preuzeti odgovornost, nego nju adresira na treće, treći na četvrte, a na kraju sve završi na navijačkim hordama i njihovim ‘Za dom spremni’ i ‘Ubij Srbina’. Ne pada mi na pamet ove zadnje braniti, ali tu nešto ipak treba objasniti. Riječ je o prevarenoj generaciji, koju politika nije opskrbila ničim – dobrim i dostupnim školstvom, još manje dostupnim zaposlenjem i najmanje dostupnim krovom nad glavom – osim velikim količinama mržnje. I oni samo pokazuju to jedino što imaju.

Novosti, 04.05.2015.

Peščanik.net, 05.05.2015.