- Peščanik - https://pescanik.net -

Duel

Foto: Predrag Trokicić

Aleksandar Vučić je predložio TV duel sa Ilijom Srdanovićem, prvim na listi Studenti pobeđuju zato što misli da će zahvaljujući svom mnogo većem političkom iskustvu, bolje rečeno lukavstvu i bezobrazluku, odneti ubedljivu pobedu. U tome se vara. Njegova politika je takoreći na svim poljima – korupcija, kriminal, poljoprivreda, industrija, Kosovo, odnosi sa susedima, međunarodni položaj Srbije, Evropa – doživela poraz tako da ne bi bilo teško da se Srdanović, kao inteligentan čovek, za mesec dana spremi za taj dvoboj i u precizno regulisanom razgovoru nadmudri Vučića. Tako da bi studentski pokret iz tog sučeljavanja argumenata mogao i da profitira.

Najveća je opasnost zapravo u tome što Vučić najverovatnije ne bi poštovao dogovorena pravila, što bi, u krajnjem slučaju, moglo da dovede i do prekida razgovora a što se ne može isključiti kao jedan od njegovih ciljeva.

Bez obzira na sve to, međutim, ima razloga zbog kojih poziv ne mora da bude prihvaćen.

Najpre, ovo nisu predsednički izbori. Ovo su izbori za skupštinu i u ovoj trci ne trče samo dva kandidata niti se nadmeću pojedinci. Izdvajanje dvojice među njima ne bi bilo fer prema ostalim učesnicima utakmice jer bi njih stavilo u nepovoljniji položaj.

Drugo, verovatno najvažnije, iako neki Vučićevi trabanti tvrde da je Srdanović „suštinski kandidat za premijera“, u suštini zapravo on to nije. Članovi studentske liste praktično su kao „vitezovi okruglog stola“: jednaki su među sobom i Srdanović bi u najboljem slučaju mogao da bude „prvi među jednakima“. Već i zbog načina na koji je lista formirana, moglo bi se reći da Srdanović nije nosilac liste nego samo prvi na listi. S obzirom na to, nije ni (ni zvanično ni nezvanično) kandidat za premijera.

Jedna od osnovnih karakteristika studentskog pokreta od prvog dana jeste – antiliderstvo. Dakle, odbijanje da se pojedini među njima predstave, proglase ili pojave kao vođe. Jasno je i zašto su to uradili; u političkom smislu to može da ima i loše strane, ali je praksa pokazala da su građani to prihvatili. Dakle, izdvajanje nekoga u ovoj fazi ne bi bilo u skladu sa tim organizacionim načelom studentskog pokreta (što, opet, ne znači da se od njega, ukoliko okolnosti budu zahtevale, ne može odstupiti).

U vezi sa tim je i treće. Ukoliko bi, recimo, iz nekog razloga, dr Ilija Srdanović „ispao“ sa studentske liste, po studentski pokret to ne bi imalo gotovo nikakve posledice. U prilog tome govori činjenica da se ništa nije desilo pošto je odlučeno da rektor Vladan Đokić uopšte ne bude na listi iako je dugo važio za njenog glavnog favorita. Samo je time onih milion tabloidnih metaka ispaljenih u Đokića iz svih oružja i sa svih položaja – što je građane Srbije koštalo milione evra – u potpunosti obesmišljeno. A Vučić je ispao smešan.

Kada bi međutim, Aleksandar Vučić ispao sa liste Ujedinjena Srbija – koji naziv je očigledna replika (praktično iako ne i formalno) Putinove stranke Jedinstvena Rusija; to ne treba izgubiti iz vida – kada bi, dakle, iz nekog razloga njegovo ime „nestalo“, nestala bi i cela ta lista. Prosto, raspala bi se kao ono na kiši, što kaže naš narod.

Konačno, kako verovati u dobre namere i iskrenost čoveka koji vas poziva na dijalog a istovremeno o vama iznosi brojne laži i uvrede.

Na parlamentarnim izborima predstavljaju se stranke/pokreti i njihovi programi. Tako da se možda Srdanović i Vučić nađu zajedno u nekom studiju kada se bude razgovaralo o unapređenju zdravstva za šta od Vučića u njegovoj Srbiji, kao i za sve ostalo, uostalom, nema kompetentnijeg sagovornika.

Peščanik.net, 19.09.2026.


The following two tabs change content below.
Mijat Lakićević, rođen 1953. u Zaječaru, završio Pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike (EP). 90-ih saradnik mesečnika Demokratija danas (ur. Zoran Gavrilović). Kada je sredinom 90-ih poništena privatizacija EP, sa delom redakcije stupa u štrajk. Krajem 1998. svi dobijaju otkaz. 1999. sa kolegama osniva Ekonomist magazin (EM), gde je direktor i zam. gl. i odg. ur, a od 2001. gl. i odg. ur. 2003. priređuje knjigu „Prelom 72“ o padu srpskih liberala 1972. 2006. priređuje knjigu „Kolumna Karikatura“ sa kolumnama Vladimira Gligorova i karikaturama Coraxa. Zbog sukoba sa novom upravom 2008. napušta EM (to čine i Vladimir Gligorov, Predrag Koraksić, Srđan Bogosavljević…), prelazi u Blic, gde pokreće dodatak Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto ur. ekonomske rubrike. U aprilu 2011. daje otkaz i sa grupom kolega osniva nedeljnik Novi magazin, gde je zam. gl. ur. Dobitnik nagrade Zlatno pero Kluba privrednih novinara. Bio je član IO NUNS-a. Sa Mišom Brkićem ur. TV serije od 12 debata „Kad kažete…“. Novije knjige: 2011. „Ispred vremena“ o nedeljniku EP i reformskoj deceniji u SFRJ (1963-73); 2013. sa Dimitrijem Boarovim „Kako smo izgubili (Našu) Borbu“; 2020. „Desimir Tošić: Između ekstrema“; 2022. „Zoran Đinđić: prosvet(l)itelj“.

Latest posts by Mijat Lakićević (see all)