Novi prilozi raskrinkavanju Vučića
Pre neki dan izrečena najnovija tvrdnja da „Srbija nikad nije bila prva u Evropi po stopi rasta“ kao što će to, navodno, biti kada se sumiraju rezultati za 2020. godinu – nije tačna.
Pre neki dan izrečena najnovija tvrdnja da „Srbija nikad nije bila prva u Evropi po stopi rasta“ kao što će to, navodno, biti kada se sumiraju rezultati za 2020. godinu – nije tačna.
Stalin tortured his subordinates by scheduling meetings in the middle of the night. How else to explain the need of Aleksandar Vucic to open the Balkan Stream gas pipeline in pitch dark, at 6 AM?
Staljin je voleo da kinji ljude tako što im je zakazivao sastanke u gluvo doba noći. Kako drugačije objasniti potrebu Vučića da gasovod Balkanski tok otvara po mrklom mraku, u 6 ujutru.
Na kraju svog teksta „Tijanić“ Ljiljana Smajlović savetuje Milanu Antonijeviću da obriše svoj tvit kojim je – pretpostavljam, nisam video – podržao moj prošlonedeljni napis.
Even if we assume that the official forecasts of GDP growth will be fully realized, the growth of salaries of civil servants will be almost two and a half times higher than the growth of total production.
Dati ulicu Aleksandru Tijaniću znači još jednom ubiti Zorana Đinđića, znači narugati se njegovoj žrtvi. I nije ovde reč o rehabilitaciji jednog novinara, već o rehabilitaciji jedne politike.
Čak i ako pretpostavimo da će se ostvariti zvanične prognoze o kretanju BDP-a, rast zarada državnih uposlenika biće gotovo dva i po puta brži, bolji, veći od rasta ukupne proizvodnje.
Samoupravljanje je zaista bilo svetski hit. Recimo, u Parizu je još 1968. osnovan časopis Samoupravljanje koji je čitav jedan broj 1981. posvetio jugoslovenskoj samoupravnoj praksi.
„Kada pogledate Globalni indeks konkurentnosti, po spremnosti da rizikujemo i započnemo sopstveni biznis mi zauzimamo107. mesto od 141 države“, rekla je Brnabić u svom ekspozeu.
Pandemije ne bi ni bilo, stiče se utisak, da nije bilo kapitalizma, naročito neoliberalnog. Mnogi misle da je sada idealna prilika da se vladajuća paradigma radikalno promeni.
Evropa nas mrzi, Kina nas voli. To je poruka koja svako malo stiže iz režimskih medija. Najnoviju epizodu te otužne serije gledali smo nedavno na srećnoj televiziji…
Novi magazin – Propao je Đinđićev Peti oktobar, Koštuničin nije. Ili kako je Aleksandar Tijanić izrazio stav Koštuničinog kabineta: „Ako Zoran Đinđić preživi, Srbija neće“.
Odmah da se izjasnim, po mom mišljenju novih lica u poslednje vreme viđamo – dosta. Ono što, međutim, nismo videli to je – nova politika. A često nismo videli nikakvu politiku.
Prema indeksu ljudskog kapitala Svetske banke Srbija je visoko kotirana u regionu (11 zemalja). Sa Mađarskom deli treće mesto, iza Slovenije i Hrvatske, ispred Bugarske i Rumunije.
The opposition keeps hoping that the Montenegrin “river of freedom” is going spill over into Serbia. They are wrong. That river is controlled by Aleksandar Vucic. Or at least its mainstream.
Opozicija se nada da će „reka slobode“ iz Crne Gore da se prelije u Srbiju. Greši. Ta reka je pod kontrolom Aleksandra Vučića. Makar njen najveći deo, sa kojim je Vučić bio u tesnoj vezi.
Da ne bude zabune i da ne budem optužen za plagijat, ovu paralelu nisam uspostavio ja nego Dejan Vuk Stanković, omiljeni analitičar prorežimskih medija, naročito Milomira Marića.
Od glavnih ciljeva programa „Srbija 2025“ nema ništa. Zato je Vučić morao da pojača priču o nekim drugim projektima. U prvi plan je izbačena infrastruktura: kanalizacija, putevi, pruge.
Zašto je Hrvatska dobila vladu tri sedmice posle izbora, a Srbiji će biti potrebno tri meseca? Iako izgleda moćnije od Plenkovića, Vučićev položaj je znatno komplikovaniji i teži.
Na sva zvona je razglašena vest da je Srbija u prvom tromesečju 2020. ostvarila najveći rast bruto domaćeg proizvoda u Evropi. Vest je, kako i dolikuje, objavio predsednik…
Opisivanje Vučićeve (straho)vlade gotovo da je postalo literarni žanr u kome su mnogi postigli zavidan nivo kreativnosti. Ali, od tog „larpurlartizma“ nije bilo mnogo vajde.
„Mislite da imamo ćup pa dođete i uzmete? Nađite takve predsednike“, rekao je aktuelni predsednik. A pre samo par meseci para je bilo kao pleve, toliko da ih je bacao „iz helikoptera“.
Izlaganje ministra finansija Siniše Malog, koji je predstavio paket mera za pomoć privredi i građanima Srbije, bilo je dosta jasno i koncizno, uz minimalno političarenje…
Kina je uvek volela da ima odskočnu dasku u Evropi. Nekada je to bila Albanija, danas Srbija. SNS sa KP Kine ima bolju saradnju nego sa bilo kojom evropskom narodnom partijom.
Gde se izgubilo ono „ja ću da guram po svaku cenu“, „neću da se dodvoravam narodu“, „preuzeću odgovornost na sebe“. Ništa od toga nije ostalo, sve se pokazalo kao velika laž.
Danas se navršava vek od rođenja Desimira Tošića. Tošić liči na pariske studente koji su 1968. uzvikivali: „budimo realni – tražimo nemoguće“.
Ako pretpostavimo da se očekuje da prosečna zarada u Srbiji tih već famoznih 900 evra dostigne u decembru 2025, to znači da bi trebalo da prosečno raste po oko 10 odsto godišnje.
I Bugarska gradi Turski tok, ali Bojka Borisova će 100 km duži gasovod koštati za četvrtinu (oko 400 miliona evra) manje nego Aleksandra Vučića. Pa ko je tu lud? Građani Srbije naravno.
Pojavilo se i tumačenje da su afere Jovanjica i Krušik posledica špijunskog rata (za koji se tvrdi da tinja na području Balkana) između ruskih i američkih obaveštajnih službi.
Možda je ovo sa marihuanom poruka da i on konja za trku ima. Da neće trpeti da Vučić mirno gleda kako njega, Nebojšu, čereče. I da neće dati da bude tako olako odstreljen. Tata za brata.
Primedbe na budžet za 2020. godinu uglavnom se odnose na tzv. rashodnu stranu budžeta. A ključni problem sa državnim proračunom za iduću godinu jesu prevelika zahvatanja.
Pet stotina evra, koliko će „za koji dan, već u novembru“ iznositi prosečna plata u Srbiji – kako je to na proslavi 11. rođendana SNS-a rekao Vučić – postala je mera njegovog uspeha.