Mijat Lakićević, rođen 1953. u Zaječaru, završio Pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike (EP). 90-ih saradnik mesečnika Demokratija danas (ur. Zoran Gavrilović). Kada je sredinom 90-ih poništena privatizacija EP, sa delom redakcije stupa u štrajk. Krajem 1998. svi dobijaju otkaz. 1999. sa kolegama osniva Ekonomist magazin (EM), gde je direktor i zam. gl. i odg. ur, a od 2001. gl. i odg. ur. 2003. priređuje knjigu „Prelom 72“ o padu srpskih liberala 1972. 2006. priređuje knjigu „Kolumna Karikatura“ sa kolumnama Vladimira Gligorova i karikaturama Coraxa. Zbog sukoba sa novom upravom 2008. napušta EM (to čine i Vladimir Gligorov, Predrag Koraksić, Srđan Bogosavljević…), prelazi u Blic, gde pokreće dodatak Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto ur. ekonomske rubrike. U aprilu 2011. daje otkaz i sa grupom kolega osniva nedeljnik Novi magazin, gde je zam. gl. ur. Dobitnik nagrade Zlatno pero Kluba privrednih novinara. Bio je član IO NUNS-a. Sa Mišom Brkićem ur. TV serije od 12 debata „Kad kažete…“. Novije knjige: 2011. „Ispred vremena“ o nedeljniku EP i reformskoj deceniji u SFRJ (1963-73); 2013. sa Dimitrijem Boarovim „Kako smo izgubili (Našu) Borbu“; 2020. „Desimir Tošić: Između ekstrema“; 2022. „Zoran Đinđić: prosvet(l)itelj“.

Foto: Rade Vilimonović

Asanž i Navaljni

Razlika između Zapada i Putina je kao između Džulijana Asanža i Alekseja Navaljnog. Asanž je živ, a Navaljni je mrtav. Dakle, razlika između Zapada i Putina je kao između života i smrti.

Foto: Predrag Trokicić

Dva minuta druže

Za dve nedelje, 31. januara, zastariće ključni dokaz o saobraćajnoj nesreći na autoputu između Niša i Leskovca, na naplatnoj rampi kod sela Doljevac, u kojoj je poginula Stanika Gligorijević.

Foto: Predrag Trokicić

BRIKS u Srbiji

Prošlonedeljni samit BRIKS-a u Johanesburgu iskorišćen je u beogradskim režimskim medijima za još jednu kampanju u korist ove organizacije, sa sve zalaganjem da i Srbija postane njen član.

Foto: Peščanik

Varvari na vratima

Aleksandar Vučić ne razume zapadnu civilizaciju. Zato je i ne voli, mada to nije bitno. Podnosi je kao što je Miloš Obrenović podnosio turski jaram, pokušavajući da prevari Brisel kao „kodža“ Stambol.

Foto: Predrag Trokicić

Za(š)to nema rasta

Srpskoj ekonomiji ne cvetaju ruže, osim eventualno šipka. Nije dovoljno da država investira, neophodno je da država ne bude partijska, nego pravna i da privreda ne bude zarobljena, nego slobodna.

Foto: Predrag Trokicić

Malina i država

Videći da tu ima para, a i glasova, aktuelna vlast je poslednjih desetak godina počela da se intenzivno upliće na tržište. Država sad preti „kontrolom tokova novca i porekla maline“.

Foto: Predrag Trokicić

Napredak

Pre pola veka nije bilo privrednih sloboda. Danas je privredni sistem uglavnom usklađen sa razvijenim zapadnim društvima, ali Srbija suštinski i dalje pati od istih boljki.

Foto: Predrag Trokicić

Arena

Državna firma završila je prošlu godinu sa gubitkom od 107 miliona evra. Vlada odgovorna narodu stavila bi njeno poslovanje na dnevni red. Odgovorna skupština bi to pitanje postavila vladi.

Beograd 19.5.2023, foto: Predrag Trokicić

Ljudi laži

Ima pravo Aleksandar Vučić kad kaže da protesti „Srbija protiv nasilja“ znače destabilizaciju. Ali ne Srbije nego njegove pozicije. Demokratija tome i služi – da protrese vrhove vlasti.

Foto: Predrag Trokicić

Žrtva

Govoreći o navijačima (u stvari Partizanovim) koji mu viču znate već šta, ne moramo ovde da to ispisujemo, predsednik se vajkao kako eto, mi ih „puštamo“ da ne plate porez, a oni meni tako.

Foto: Slavica Miletić

O sankcijama

Možda je pitanje sankcija trenutno – prihvatanjem Evropskog plana za Kosovo – stavljeno ad acta, ali nema sumnje da će se u nastavku pregovora Beograda i Prištine ponovo pojavljivati.

Jaki ste na rečima, foto: Predrag Trokicić

Laž godine

Ne znam da li postoji neki konkurs za izbor laži godine, ali ako ga nema trebalo bi ga izmisliti. U Srbiji bi tu laskavu titulu za 2022. mogla da ponese rečenica: Država je preuzela teret krize.