- Peščanik - https://pescanik.net -

Ekonomska politika i pravila

Budući da MMF i Vlada razmatraju fiskalna pravila kao osnovu odgovornosti u javnoj potrošnji, koje bi moglo da bude generalno pravilo kada se biraju pravila ekonomske politike?

Uzmimo za primer monetarna pravila. Može se, na primer, utvrditi rast novčane mase koji se nikada ne menja.

Da li će to dovesti do stabilnih cena? Malo je verovatno jer ako promenjeni uslovi ne utiču na monetarnu politiku, uticaće na privrednu aktivnost, na privredni rast i tako i na inflaciju.

Slično je sa fiksiranjem kursa, uvođenjem valutnog odbora ili prelaskom na evro. To su monetarna pravila i pravila politike kursa kojima se stabilizuje kurs, ali ne i cene ili privredna aktivnost, dakle stopa rasta, jer će oni, a ne kurs, varirati u skladu sa promenjenim okolnostima.

Konačno, isti efekat može da ima i pravilo kojim se ograničava dodatno zaduživanje države, dakle ograničava se fiskalni, budžetski deficit.

Ukoliko se, na primer, usvoji pravilo da država ne može da se zaduži više od tri odsto bruto domaćeg proizvoda, to znači da će promenjeni uslovi ili uticati na monetarnu politiku ili na privredni rast.

Ukoliko su sva pravila privredne politike – monetarne, fiskalne i politike kursa – ove vrste, dakle, kruta, te ne mogu da se menjaju, sve nestabilnosti će se izražavati u promenama u privrednom rastu, pa stoga i zaposlenosti.

U čemu je problem s ovim pravilima? To što se sva odnose na sredstva, a ne na ciljeve privredne politike.

Recimo, nasuprot fiksiranja rasta novčane mase, može se usvojiti pravilo stabilizovanja inflacije na, recimo, dva odsto.

Novčana masa i kamatna stopa mogu da se prilagođavaju u skladu sa promenjenim okolnostima.

Takođe, javne vlasti mogu da se obavežu da neće povećavati javni dug preko određene granice, dok će se fiskalni deficiti tome prilagođavati. Ovim drugim pravilima se stabilizuje privredna aktivnost, a ovim prethodnim ne.

 
Blic, 25.08.2010.

Peščanik.net, 25.08.2010.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija