- Peščanik - https://pescanik.net -

Evro i dinar

U ovom napisu nije reč o kursu. Komentar je odgovor na sledeće pitanje: Da li bi Srbiju trebalo novčano decentralizovati? Da bi se videlo koji se odgovor traži, uporedimo to pitanje sa obrazloženjima da bi trebalo napustiti evro i vratiti marku, drahmu ili uvesti perper, na primer.

To je neophodno da bi se, kaže se, poboljšala konkurentnost prezaduženih država jer bi one tada mogle da devalviraju. Ovako, u novčanoj uniji zemlje opterećene spoljnim dugovima mogu samo da privredno nazaduju i siromaše jer njihovi preduzetnici ne mogu da se zaduže, a strani investitori nemaju interes da ulažu u nekonkurentne privrede.

Znači li to da bi nerazvijeni regioni u Srbiji trebalo da uvedu sopstveni novac? Jer ni novac ni ulaganja ne slivaju se u njihovom pravcu. Regionalne razlike su u Srbiji izuzetno velike i povećavaju se. Najavljuju se različiti programi regionalnog razvoja, ali se malo šta realizuje zato što se ne vidi da će se na taj način podstaći privatna ulaganja i povećanje zaposlenosti. Podaci nedostaju, ali je sasvim moguće da novac i kapital napuštaju nerazvijena područja kao što ih napuštaju i ljudi. Drukčije rečeno, ona su nedovoljno konkurentna i već su u položaju koji se predviđa za prezadužene zemlje u evrozoni.

Da li, dakle, uvesti šumadijski, timočki ili južnosrbijanski dinar? Može li se u tome nešto naučiti od Evropske unije? Jedan nauk je da budžetski transferi ne moraju da budu rešenje. Takođe, ni fiskalna decentralizacija, mada dobra sama po sebi, ne mora da bude adekvatno sredstvo povećanja konkurentnosti? Šta, dakle, može da održi novčanu uniju? Ulaganja u razvoj, a EU sada promoviše i industrijsku politiku. Na putanje evra ili, po analogiji, dinara ne deluje kao dobro rešenje jer su iskustva sa monetarnom samostalnošću rđava ili nepostojeća. Ali problem sa evrom i sa dinarom je isti.

 
Blic, 19.05.2010.

Peščanik.net, 19.05.2010.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija