- Peščanik - https://pescanik.net -

Iz beležnice za emisiju 23.04.2010.

Nemiri u Sarajevu

Oko 10 hiljada ratnih veterana protestovalo je ispred zgrade vlade BiH u Sarajevu zbog uvođenja prihodovnog cenzusa za dobitnike ratnih priznanja i porodica poginulih boraca. Proteste su organizovali Savez nosioca najviših ratnih priznanja, Savez ratnih vojnih invalida, Organizacija šehida i poginulih boraca i Savez demobiliziranih boraca.

Tokom protesta došlo je do sukoba demonstranata i policije kada je policija upotrebila ogromne količine suzavca koji se osećao tri bloka dalje od mesta protesta. Demonstranti su u sukobu sa policijom demolirali zgradu vlade BiH, mnoga stakla na zgradi su polupana, a stradale su i nadzorne kamere. Ispred zgrade su komadi betona, stakla, plastike, kamenje, delovi zaštitne ograde, a policijska kućica ispred vlade je zapaljena.

Policija je uzvratila upotrebom suzavca, kroz Sarajevo su odjekivale ekspolizije iz vatrenog oružja i topovskih udara koje je bacila policija. U neredima ispred vlade Federacije BiH povređeno je oko 70 ljudi, a njih 37 primljeno je na bolničko lečenje.

Sukob ispred vlade pratili su neredi koji su izbili nakon utakmice Sarajevo – Široki Brijeg na Koševu u kojima je povređeno oko 40 ljudi, a navijači Sarajeva su demolirali stadion. U oktobru 2009. u Širokom Brijegu u sličnim neredima je ubijen navijač Sarajeva Vedran Puljić.


Guri u SNS

Goran Radosavljević Guri (alb: kamen), bivši šef Žandarmerije, komandant akcije Račak na Kosovu 1999. gde je tokom rata bio komandant operativno-poternih grupa (malih jedinica za protivgerilsku borbu) uskoro će postati novi član Srpske napredne stranke.

Blic saznaje da je prvi komandant Žandarmerije i sada uključen u rad partije, a trenutno je angažovan na pripremi SNS za izbore u Aranđelovcu. Zamenik predsednika SNS Aleksandar Vučić nije želeo da potvrdi ulazak Radosavljevića u SNS, rekavši samo da je on simpatizer te partije i da im pomaže u predizbornoj kampanji za lokalne izbore.

Radosavljević je vlasnik agencije za obezbeđenje, a policiju je napustio kada je, po dolasku Dragana Jočića za ministra unutrašnjih poslova, smenjen sa mesta komandanta Žandarmerije. Pre osnivanja Žandarmerije bio je komandant Posebnih jedinica policije (PJP) i odigrao je veliku ulogu u promenama 5. oktobra 2000. godine, jer nije poslušao naređenje da spreči dolazak demonstranata u Beograd.

Radosavljevićevo ime je dovođeno u vezu sa slučajem ubistva braće Bitići, američkih državljana albanskog porekla, za šta su optuženi pripadnici PJP, ali protiv njega nije pokrenut postupak.

Za ubistvo braće Bitići bili su optuženi Sreten Popović i Miloš Stojanović, u vreme zločina pripadnici grupa koje su delovale u okviru Posebnih jedinica policije. Tela braće Bitići su pronađena 2001. godine u masovnoj grobnici u blizini policijskog kampa u Petrovom selu, a u vreme ubistva u kampu se odvijala policijska obuka kojom su rukovodili instruktori iz sastava JSO. Krajem septembra 2009. sudsko veće kojim je predsedavao sudija Vesko Krstajić optužene Popovića i Stojanovića oslobodilo je krivice.


Biljana Kovačević-Vučo

Orkestrirana medijska kampanja i paralelno pokretanje velikog broja parničnih i krivičnih postupaka protiv Biljane Kovačević-Vučo počeli su 2004. godine. Protiv BKV je pokrenuto 9 krivičnih i parničnih postupaka od strane bivših državnika Miloševićevog režima (Borislav Mikeljić), zatim novinara bliskih Vojislavu Koštunici i DSS-u (Bogdan Tirnanić, Nikša Bulatović) i onih koji su bliski obema grupama (direktor javnog servisa Aleksandar Tijanić pokrenuo je 4 krivična postupka protiv Biljane Kovačević-Vučo i jedan parnični postupak protiv YUCOM-a).

Biljana Kovačević-Vučo dugo je bila pod orkestriranom harangom koju su vodile tajne službe i svih koji su politički bili umešani u atentat na Zorana Đinđića, zato što je bila pravni zastupnik Vladimira Bebe Popovića, koji je posle ubistva Zorana Đinđića i sam postao žrtva kampanje od strane različitih centara moći i velikog broja medija.

Aleksandar Tijanić je nakon što je Biljana Kovačević-Vučo preuzela zastupanje Vladimira Popovića objavio seriju tekstova u kojima ju je diskreditovao i klevetao.

Na primer, u Danasu od 10. marta 2004: Biljana Kovačević-Vučo je pravna kurva. U Kuriru od 1. jula 2004: Sirota Biljana Kovačević-Vučo, vlasnica nekorišćenog mozga, ona je pola žena, pola konj.

Aleksandar Tijanić je 15. septembra 2005. godine podneo tužbu Prvom opštinskom sudu u Beogradu za naknadu štete u iznosu od 8.500.000 dinara protiv Komiteta pravnika za ljudska prava zbog objavljvanja publikacije Slučaj službenika Aleksandra Tijanića.

Posle tri godine i stalnog odlaganja početka glavnog pretresa, 2008. održana je glavna rasprava na kojoj je saslušan tužilac Aleksandar Tijanić. Okružni sud u Beogradu odlučio je da YUCOM u knjizi Slučaj službenika Aleksandra Tijanića koristio pravo citiranja u skladu sa Zakonom, da su citati tačno preneti i da su poslužili samo kao ilustracija kritike Tijanića kao javne ličnosti, pa da nikakva dozvola niti autorski ugovor sa autorom citata nije bio potreban.

Vrhovni sud Srbije je 2009. godine preinačio presudu Okružnog suda u Beogradu i zabranio Komitetu pravnika za ljudska prava da dalje koristi autorska dela Aleksandra Tijanića i umnožava nove tiraže izdanja Slučaj službenika Aleksandra Tijanića. Sud je naložio da YUCOM direktoru RTS-a Aleksandru Tijaniću zbog povrede moralnih prava isplati 200.000 dinara.

Biljana Kovačević-Vučo – Sudski reket za Tijanića


Slučaj Bodrožić

2002. godine novinar Željko Bodrožić u autorskom tekstu opisuje političku scenu koja je obeležila prvu godinu tranzicije u Kikindi, a kao primer naveo je i nekadašnjeg člana SPS-a i direktora fabrike Toza Marković Dmitra Šegrta.

Dmitar Šegrt Opštinskom sudu u Kikindi podnosi privatnu krivičnu tužbu protiv Bodrožića za klevetu. Bodrožić je proglašen krivim za izvršeno krivično delo uvrede i osuđen na novčanu kaznu.

Biljana Kovačević-Vučo postaje pravni zastupnik Bodrožića, podnosi žalbu Okružnom sudu u Zrenjaninu koji odbija kao neosnovane žalbe branioca i okrivljenog Bodrožića i potvrđuje presudu Opštinskog suda u Kikindi. YUCOM podnosi inicijativu da Republički javni tužilac protiv navedenih presuda podigne zahtev za zaštitu zakonitosti, što tužilaštvo odbija sa kratkim obrazloženjem da nije pronađen osnov za pokretanje zahteva za zaštitu zakonitosti.

Biljana Kovačević-Vučo nastavlja borbu, ovog puta pred međunarodnim telima – Komitetom za ljudska prava Ujedinjenih nacija, jer u tom trenutku nije postojala mogućnost obraćanja Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, zato što Srbija tada još uvek nije članica Saveta Evrope.

Komitet za ljudska prava UN novembra 2005. godine usvaja Stav povodom predstavke pravnog tima YUCOM-a u slučaju Bodrožić u kojem utvrđuje da je država Srbija dužna da autoru obezbedi delotvoran pravni lek, uključujući i ukidanje osude, restituciju kazne na koju je autor bio primoran, naknadu sudskih troškova koje je autor platio, kao i kompenzaciju za kršenje njegovih prava.


Slučaj Ćosić

Komitet pravnika za ljudska prava i Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji su 2009. godine Okružnom javnom tužilaštvu u Beogradu podneli krivičnu prijavu protiv akademika Dobrice Ćosića zbog izazivanja nacionalne, rasne i verske mržnje i netrpeljivnosti. U prijavi je naveden deo teksta iz Ćosićeve knjige Vreme zmija, piščevi zapisi 1999-2000:

„Taj socijalni, politički i moralni talog tribalnog, varvarskog Balkana, uzima za saveznika Ameriku i Evropsku uniju u borbi protiv najdemokratskijeg, najcivilizovanijeg, najprosvećenijeg balkanskog naroda – srpskog naroda“, piše Ćosić o albanskom narodu.

Portparol Republičkog javnog tužilaštva Tomo Zorić izjavio je 19. aprila 2010. da je tužilaštvo još polovinom decembra 2009. godine odbacilo krivičnu prijavu dve nevladine organizacije protiv Dobrice Ćosića za izazivanje verske, rasne i nacionalne mržnje i netrpeljivosti. Okružno javno tužilaštvo u Beogradu odlučilo je da „u radnjama pisca nema tog krivičnog dela“.

Slučaj Ćosić – Govor mržnje u Srbiji

 
BKV je zastupala i Zorana Petakova, aktivistu Antifašističke akcije, koga je za uvredu tužio episkop bački Irinej, Biljanu Srbljanović, koju je za klevetu tužio Emir Kusturica, Žene u crnom, slučaj u kome je militantna desničarska organizacija Svetozar Miletić podnela tužbu za klevetu protiv 8 NVO (Fond za humanitarno pravo, Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, YUCOM, Žene u crnom, Beogradski krug, Građanske inicijative, Inicijativa mladih za ljudska prava i Centar za kulturnu dekontaminaciju), slučajeve pretnji LGBT organizacijama (Queeria), preko 20 slučajeva govora mržnje u medijima protiv boraca za ljudska prava, NVO i manjinskih grupa itd.

2005. i 2007. godine YUCOM je dobio dva spora protiv države Srbije pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.

2008. godine, na web sajtu RTS-a konačno su se pojavili dokumenti o načinu rada javnog servisa – Statut RTS-a, Poslovnik o radu Upravnog odbora RTS-a, kao i zapisnici sa sastanka Upravnog odbora. Objavljivanje ovih informacija rezultat je procesa koji je započet podnošenjem zahteva za razrešenje generalnog direktora RTS-a Upravnom odboru RTS-a, zbog stava 13 NVO da je Aleksandar Tijanić zloupotrebio svoju funkciju i javni servis, jer je u dnevniku svoju privatnu krivičnu prijavu prezentirao javnosti.


Srodni linkovi

YouTube: BKV u emisiji Dvougao

YouTube: BKV u emisiji Stanje nacije o diskriminaciji Roma i napadima na Peščanik

YouTube: BKV u emisiji Ključ na RTS-u o slučaju Ćosić

YouTube: BKV u emisiji Stanje nacije o slučaju Ćosić

YouTube: BKV u emisiji Otvoreno HRT-a, o početku suđenja Radovanu Karadžiću


Zatvori u Srbiji

U Srbiji trenutno ima oko 11.400 osoba lišenih slobode. Prema izveštaju Komiteta za borbu protiv torture Saveta Evrope iz 2009. godine prenaseljenost je glavni problem u zatvorskom sistemu Srbije.

Prema evropskim standardima, svaka osoba lišena slobode ima pravo na najmanje četiri kvadratna metra prostora. Kad bi se ovaj standard poštovao u Srbiji, onda u ovdašnjim zatvorima ne bi trebalo da bude više od oko 5.000 osoba. Trenutna prenaseljenost  u srpskim zatvorima veća je od sto odsto.

Na izvršenje kazne zatvora u Srbiji čeka od 5.500 do 6.000 osuđenih osoba, a većina zatvorskih zgrada u Srbiji zidana je pre više od 70 godina i ne zadovoljava međunarodne standarde.

Zamenik zaštitnika prava građana Miloš Janković rekao je početkom februara da se zatvorenicima u Srbiji uskraćuju ili zanemaruju pojedina prava, a pitanje njihove zdravstvene zaštite nije rešeno na adekvatan način, kao primer naveo je Zabelu, gde jedan lekar leči 1.300 osuđenika.


Alkatraz

U zatvor Zabela kod Požarevca uskoro će biti useljen i specijalni paviljon nazvan Alkatraz, u kojem će biti smešteni osuđeni pred Specijalnim sudom za organizovani kriminal i ratne zločine. Reč je o 50 osuđenika koji se trenutno nalaze u Sedmom paviljonu, a njima će se pridružiti i Milorad Ulemek Legija i Zvezdan Jovanović, osuđeni za ubistvo premijera Zorana Đinđića.

Alkatraz je smešten na površini od 2.200 kvadrata, sa 128 samica u koji je uloženo 160 miliona dinara i iz kojeg je bekstvo onemogućeno najsavremenijom video-opremom i zaštitnim zidovima visokim šest metara. U ovaj specijalni zatvor može biti smešteno 120 zatvorenika. Robijaši će u ćelijama moći da imaju televizor, radio, muziku, sva elektronska sredstva, uključiv i kompjuter ali bez interneta.

 
Pripremio Miloš Ćirić

Peščanik.net, 22.04.2010.