Ljubljana je ponovo izabrala Zorana Jankovića za gradonačelnika. To je simptom mnogih važnih aspekata današnjeg političkog opredeljenja Slovenije, nagoveštaj budućnosti i potvrda novijih promena. Pre svega, Ljubljana je postala grad koji je većinom opredeljen protiv slovenačke desnice – što ne znači da je levo opredeljena. Uostalom, danas biti levo ne znači mnogo, odnosno ne vodi u jasnu političku opredeljenost. Postati grad znači da je Ljubljana dobila neprijatelje, koji u zgodnome trenutku mogu biti isto toliko opasni koliko i beogradski misopoli (gradomrzitelji), što smo upravo videli. Tome su nepogrešivo doprineli članovi srpske netolerantne dijaspore, koji su bez oklevanja i pre parade u Beogradu, organizovali predavanje nekog gospodina čija je glavna kvalifikacija da ima četvoro dece (ni traga od supruge i majke u slici), sa plakatom na kojem zloupotrebljena nejač proglašava vrlo sumnjivu algebru s odbijanjem više tata.
Vratimo se Jankoviću, bogatašu i menadžeru, koji je Ljubljani uistinu dao novi lik, kako spomenicima, šetalištima, novim saobraćajnim režimom i novim mestima okupljanja, tako i prostorima za sport i masovne priredbe. Nova sala u Stožicama, proverila sam na neverovatnome koncertu Loenarda Koena (trajao skoro sat duže nego u Beogradu), ima sasvim podnošljivu akustiku, ljubazno osoblje i izgleda lepo iznutra i spolja. U prilog ovom bogatašu i menadžeru je da se postavio kako treba protiv homofobije, ume da komunicira, ne fali mu ni glanca ni osornosti. Glasati za njega je za mene pitanje šta ocenjujem da je trenutno važnije, za druge, recimo Slovence bez senke pogrešnoga porekla, to je izvesno nešto mnogo bitnije, dublje i važnije. Utoliko je Jankovićeva pobeda još ubedljivija nego pre četiri godine, ključna za razumevanje. Glasačima je dosta stranačke politke, koja u zemlji sa manje stanovništva od Beograda brže i lakše doseže nepodnošljive oblike i dimenzije. Glasajući za Jankovića, aktivna Ljubljana, ona koja ne odlazi na vikend, pokazuje svoje lice sa zubima, koje se u provinciji, ako ga i ima, prikriva da bi se preživelo. Parlament je u poslednjih nekoliko godina dosegao sve najgore što smo inače gledali sa izvesnim čuđenjem u ostalim komšijskim kandidatkinjama za držanje Evrope za suknju. Neverovatan pad kvaliteta javnoga govora (i misli) doveo je do očekivanih posledica, i niko ne sme da tvrdi da je iznenađen. Da li je Janković pravi izlaz, već je drugo pitanje. Spolja, samo na prvu loptu se može zaključivati kako je sjajno što su Ljubljančani izabrali neslovenca da još četiri godine vodi glavni grad Slovenije. Jedini pravi argument je to što su Jankovićevi protivnici na izborima bili nezamisliva banda klovnova, sa samo jednom razumno govorećom ženom. Ono što istinski brine, jeste da je ona dobila najmanje glasova…
Sve ovo mora izgledati utešno u Srbiji, koja je za dlaku izbegla puč ološa. Pučisti su svoju moć pokazali u jednom od beogradskih predgrađa, Đenovi. Centar Beograda je dobio svoje nove anti-pučističke heroje, policajca Sašu i kolumnistkinju Jelenu Karleušu. Posao je pošten – on ima interes kao građanin Beograda, ona kao gej ikona. No preko te ledene logike razliva se duga.
Peščanik.net, 17.10.2010.
- Biografija
- Latest Posts
Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)
- Nežne fašističke dušice - 12/04/2024
- Dubravkin rođendan - 27/03/2024
- Beskonačni 8. mart - 08/03/2024