- Peščanik - https://pescanik.net -

Iznad prava i pod njim

Građanke Srbije Mila Đinđić i Gordana Đinđić podnele su jednu krivičnu prijavu. One traže od nadležnih organa da ispitaju i utvrde da li je u državi Srbiji bilo izvršeno krivično delo oružane pobune, a ako jeste, ko je za to delo odgovoran. Pravni interes ovih dveju građanki leži u tome što ima osnova za sumnju da je eventualno delo oružane pobune povezano sa atentatom i smrću njihovog sina i brata, Zorana Đinđića, u vreme ubistva predsednika Vlade Republike Srbije. Prijavom je obuhvaćeno više lica, među njima i građanin Vojislav Koštunica, u vreme pripisanog mu dela, predsednik Savezne Republike Jugoslavije. Ni na jedno pravno lice ova prijava se ne odnosi, niti se može odnositi. Ipak, o njoj se nisu izjasnili pojedinci – fizička lica, već jedno pravno lice – Demokratska stranka Srbije (DSS).

O nadležnosti. Svoje izjašnjenje DSS počinje ovako: “Sa najdubljim gnušanjem odbacujemo optužbe protiv predsednika DSS i smatramo da je prevršena svaka mera u primitivnoj kampanji koja se neprestano vodi protiv DSS.” Za ovu krivičnu prijavu nadležno je tužilaštvo specijalizovano za organizovani kriminal. Samo ono može, ispitujući je, odbaciti krivičnu prijavu ili inicirati dalji postupak. Međutim, jedno temeljno legalizovano pravno lice, predvođeno Prvim Srpskim Legalistom pribavlja sebi nadležnost i ovlašćenje da je odbaci – po hitnom postupku. Anticipacija buduće odbrane građanina Koštunice već je postavljena: zamislimo da u budućnosti postupanje po ovoj prijavi dovede do optuženja i suđenja. Odbrana koja bi počela rečima: “Ne priznajem ovaj sud, priznajem samo sud svoje Partije” sasvim je izgledna. Ona bi potekla od lica koje je, zalažući se za strogi legalizam i vladavinu prava, te odbacujući i naznake “revolucionarne pravde”, dopustilo sebi da isporučenje građanina Slobodana Miloševića Tribunalu u Hagu opiše kao državni udar, iako dotični građanin nije vršio nikakvu državnu funkciju. Dočim je izlazak teško naoružane Jedinice za specijalne operacije, opisalo kao legitmni štrajk lica u sopstvenim radnim odelima. (Po ovoj matrici, jednako je legitiman i “štrajk” divljanja huligana po beogradskim ulicama pre i posle utakmica u njihovim radnim odelima – tetovaža + maskirne kape.)

O racionalnosti i strasti u pravnoj državi. DSS, projektujući samu sebe u nadležni državni organ, ne samo da navedenu prijavu odbacuje: ona to čini “sa gnušanjem”. Primena prava je (ili bi trebalo da bude) jedna racionalna delatnost. Da li će nadležni tužilac ovu prijavu odbaciti (ili možda i prihvatiti) sa gnušanjem ili oduševljenjem, nema u pravu nikakvog značaja – bitno je samo to da li se prihvata ili se odbacuje. No, uvođenje strasti (“gnušanje”) treba, pretpostavljam, da indicira da je već samo podnošenje jedne ovakve prijave ne pravni, nego vanpravni – možda politički akt. Dočim je pismo građanina Koštunice građaninu Aci Tomiću dok je ovaj poslednji u pritvoru boravio i na ćutanje sa dubljim razumevanjem bio pozivan, tipična pravna radnja. Ako se podnese prijava protiv građanina Koštunice, to je akt prevršavanja svake mere u primitivnoj kampanji koja se neprestano vodi protiv DSS. Država (DSS), to sam ja! Ne bi bilo prvi put u istoriji i zato se zna kako se ovakva identifikacija može završiti. Monarh kome se pripisuje jeste formalnopravno bio iznad prava. Visoko pravno obrazovani građanin Koštunica bi morao biti ispod prava. Krivična prijava se može podneti protiv svakog. Taj akt sam po sebi ne menja ništa u pravnom položaju onog protiv koga je podnesen. Biti iznad ili izvan prava, u Republici Srbiji, međutim, jeste oznaka pripadništva eliti. Sa istim čuđenjem (rasplamsanim do gnušanja), sa kojim je predsednica Vrhovnog kasacionog suda dočekala poziv na informativni razgovor, jer je i protiv nje, povodom drukčijeg slučaja bila podnesena krivična prijava (sudbina prijave nepoznata), dočekuje se i ova, i to ne od mogućeg okrivljenog legaliste po zanimanju i spoljašnjem držanju, već od političke stranke kojoj stoji na čelu. Modus operandi je već isproban onda kad je krivična prijava bila podnesena protiv Dobrice Ćosića (slučaj balkanskog taloga). Mogući okrivljeni se brane ćutanjem, puštajući druge da ih brane napadanjem podnosilaca prijave. O delima koja im se stavljaju na teret nema reči – ali ima difamiranja drugih.

O strankama i drugim subjektima. Krivičnu prijavu su podnele građanke Mila i Gordana Đinđić. One imaju pravo da od nadležnog tužilaštva dobiju odgovor, a to tužilaštvo obavezu da odgovor da. I to u razumnom roku. Advokat Srđa Popović je njihov voljni zastupnik, tj. punomoćnik, koji radnje preduzima u ime osoba koje su ga angažovale. Legalistički utemeljena stranka (politička), međutim, o tome kazuje: “Samo moralno posrnulo i izopačeno biće kao što je advokat Srđa Popović, branilac ustaškog doglavnika Artukovića, može da se odvaži na tako dijaboličan i bezuman čin, da projektuje sebe i optužuje druge za dela za koja bi jedino on sam bio kadar. Samo najgora vrsta podstrekača na ubijanje Srba kao što je advokat Popović, koji je potpisao zahtev da se bombraduju njegov rodni grad Beograd i Srbija, može da pere svoju prljavu savest tako što lažno optužuje nevine ljude. DSS sa potpunim prezirom razobličava moralnu nakaznost advokata Popovića i najoštrije osuđuje raspirivača ove gnusobne histerije.” Ako advokat postupa u ime svoje stranke (što je uobičajena i redovna pojava) ”legalistički” prevod ove DSS odbrane bi imao da glasi: građanke Đinđić su moralno posrnula i izopačena bića, braniteljke ustaškog doglavnika, podstrekačice ubijanja Srba, spremne za izvršenje krivičnih dela koja se pripisuju tako nevinom Prvom Srpskom Legalisti, spremne na dijabolično i bezumno lažno okrivljavanje nevinih, moralno nakazne raspirivačice gnusobne histerije. Zašto su one takve? Imaju li one pravo da znaju zbog čega je njihov sin i brat izgubio život? Ne, DSS kaže da one to pravo nemaju, zato što napadaju tako nevinog Prvog Srpskog Legalistu. Kako će dalje teći odbrana, ako kojim slučajem i nadležni tužilac zaključi da ima mesta prerastanju osnova sumnje u osnovanu sumnju u odnosu na građanina Koštunicu. Poslovična “doslednost” DSS daje mesta zaključku da će i javni tužilac, ako se na optuženje odluči, biti od DSS-Države-To-Sam-Ja kvalifikovan kao moralno posrnuli dijabolik i bezumnik, spreman na lažno okrivljavanje nevinih, ustaški branitelj, bombarder i ordinarni raspirivač gnusobne histerije.

Konfuzija ili pravo? Ko je, u ovoj galimatijatičnoj odbrani –napadu, tužilac, ko osumnjičeni, ko žrtva, ko ili šta je ovde država, šta je ovde pravo, a naročito šta je njegova vladavina? Tužilac je, razume se, DSS, osumnjičeni je advokat podnosilaca krivične prijave, a time i one same, država je DSS, pravo je ono što DSS kaže da je pravo, a vladavina prava – e to je postavljanje (DSS-a i njegovog lidera) iznad prava. Ko je ovde žrtva? To nije Zoran Đinđić, nisu ni njegove majka ni sestra. One nemaju pravo da znaju, ni pravo da pitaju niti da optuže, čak ni pravo na običan pijetet. Žrtva je DSS i njen nevini, a okrivljeni lider. Sjedinjenje različitih uloga subjekata u jednom pravnom postupku zove se konfuzija. U pravnom smislu konfuzija dovodi do okončanja postupka. Druge vrste konfuzije se tolerišu. Ovakva ne – ako Srbija još uvek pretenduje na to da bude država u kojoj vlada pravo. A ne konfuzija.

Peščanik.net, 12.11.2010.


The following two tabs change content below.
Vesna Rakić Vodinelić, beogradska pravnica, 1975-1998. predaje na državnom pravnom fakultetu u Beogradu, gde kao vanredna profesorka dobija otkaz posle donošenja restriktivnog Zakona o univerzitetu i dolaska Olivera Antića za dekana. Od 1987. članica Svetskog udruženja za procesno pravo. 1998-1999. pravna savetnica Alternativne akademske obrazovne mreže (AAOM). 1999-2001. rukovodi ekspertskom grupom za reformu pravosuđa Crne Gore. Od 2001. direktorka Instituta za uporedno pravo. Od 2002. redovna profesorka Pravnog fakulteta UNION, koji osniva sa nekoliko profesora izbačenih sa državnog fakulteta. Od 2007. članica Komisije Saveta Evrope za borbu protiv rasne diskriminacije i netolerancije. Aktivizam: ljudska prava, nezavisnost pravosuđa. Politički angažman: 1992-2004. Građanski savez Srbije (GSS), 2004-2007. frakcija GSS-a ’11 decembar’, od 2013. bila je predsednica Saveta Nove stranke, a ostavku na taj položaj podnela je u aprilu 2018, zbog neuspeha na beogradskim izborima. Dobitnica nagrade „Osvajanje slobode“ za 2020. godinu.

Latest posts by Vesna Rakić Vodinelić (see all)