- Peščanik - https://pescanik.net -

Izvini Bajaga iliti nadrialiti

Foto: Predrag Trokicić

Vlast koja najbolje zna koliko verujemo medijima (zato ih i zaptiva da iz njih ne curne ništa nepoželjno) odlučila je da se pravi mrtva. Ko veli, pored toliko mrtvih, nju niko neće ni primetiti.

Da li je virus opasan? Ma, kakvi, najsmešniji virus na svetu, pripoveda nadrilekar dok se vlast kliberi iza njegovih leđa. Žene, izmanipulišite muževe (jer žene su sve udate i manipulativne dok su muškarci muževi lovatori slabi na ženskinje) i pravac u kovid zonu na šoping, zborio je nadrilekar, zborio i sebi izborio najgledanije termine po najgledanijim televizijama.

Da li da se vakcinišemo? Pa, odlučite sami – kad znate da sastavite reprezentaciju i Novakov jelovnik, znaćete sve i o vakcinama. Pa ko za ko protiv, ko živ ko mrtav.

Zbog čega smo tako nepoverljivi na pijaci a tako puni poverenja na Fejsbuku? Na pijaci robu vidimo svojim očima, možemo da je opipamo, pomirišemo, pa ipak između tezgi šetamo podozrivo kao ljudski detektor laži i sumnjičimo svakog prodavca da će nas prevariti na vagi ili nam utrapiti bajato i trulo, dok istovremeno verujemo bespogovorno da je svaka fotografija sa društvenih mreža sto posto original?

Da li su to odjeci i reagovanja iz nekih ranijih vremena koje smo preneli i na nove naraštaje? Videli smo svojim očima na televiziji. Sigurno je istina kad je pisalo u Politici, govorili smo, mada su decenijama u Politici jedine istinite vesti objavljivane samo u čituljama.

Poverenje u medije se prenelo prvo u telešopove pa smo bespogovorno naručivali „jer bilo je na televiziji“ i tamo je rečeno da je lekovito, korisno, dugotrajno i isplativo. Isplativo ako ćemo se sahranjivati u posuđu koje će, po reklami, nadživeti i naše unuke.

Lakoverni na medije, naravno da smo počeli da verujemo svemu što su i novi mediji objavljivali. Jeste da iza tih „vesti“ nisu stajali eminentni novinari niti ugledne redakcije ali – bilo je na televiziji. Ili je bilo na internetu. Kako znamo da je osoba koja je na nekoj društvenoj mreži nešto objavila stvarno doktor? Pa potpisala se tako, neće valjda neki šloser da se pravi da je doktor?! Neće, kao što niko neće da izmisli druga čija je devojka medicinska sestra čijem se izveštaju ili savetu veruje. Jedino se više veruje onoj poslovičnoj babi iz Nemačke koja je auto na prodaju vozila samo do pijace.

I tako smo, sve puni poverenja u svaku objavu, maltene i onu na tarabi, stigli do vlasti koja bespoštedno laže. A onda je nas stigao virus. I sad smo pata karta ili, što bi Bajaga rekao (izvini Bajaga) verujem-ne verujem. Ili, što bi rekla premijerka: moram da razumem kako da razumem. Pa ko živ, ko mrtav.

Peščanik.net, 08.11.2021.

KORONA

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)