Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Tomislav Karamarko kao da čini sve kako bi dokazao da je uistinu toliko nesposoban da na mjestu šefa tajne službe i ministra policije nije vidio da mu se pod nosom odigrava Velika pljačka javnih poduzeća. Neopjevani obavještajni i politički majstor u Zadru je na nekom lokalnom radiju najavio da će u Hrvatskoj zabraniti isticanje zvijezde petokrake, a nekoliko dana kasnije mumljao je da nije tako mislio, da je HDZ protiv totalitarnih režima i tome slično. U trenutku kad može birati oružje kojim će tući Zorana Milanovića i njegovu mediokritetsku vladu, Tomislav Karamarko poseže za starom žvakom pa žvače li žvače.
Istina, čovjek ne treba čuti šefa oporbe da bi shvatio da je Hrvatska zaglibila do očiju, ali Karamarkovi nepametni istupi daju općem beznađu novi ton. Tomislav Karamarko i HDZ očito vjeruju da će dovijeka izbore dobivati na zvijezdi, komunizmu i Jugoslaviji. Ne vide u HDZ-u da jašu na kljusetu koje izdiše, da Jugoslavije nema gotovo dvadeset i pet godina, da prosječnog građanina u Hrvatskoj te žvake s petokrakom odavno ne zanimaju.
Razumni građani i građanke ove zemlje, a takvih nije malo, odavno su uvidjeli da je Jugoslavija, u usporedbi s državama nastalim na njezinim razvalinama, bila ozbiljna država. O tome su HDZ-ovci prije par dana dobili poduku i u Europskoj uniji.
U zgradi Europskog parlamenta, naime, predstavljana su djela hrvatskih umjetnika, a u predgovoru katalogu izložbe predsjednik Europskog parlamenta Martin Shulz spominjao je Jugoslaviju, odnosno napisao je da su u toj zemlji umjetnici uživali slobodu. – Ova izložba nije zanimljiva tek s umjetničkog stajališta. Ona također otkriva jedinstven položaj Hrvatske u bivšem istočnom bloku. Kao nesvrstana zemlja, bivša Jugoslavija razvijala je vlastitu kulturnu politiku, dopuštajući umjetnicima da se slobodno izražavaju pod uvjetom da ne stvaraju pomutnju. Iako je nedostajalo materijala i razvoj umjetničkog tržišta nije bio potpuno omogućen, umjetnici su mogli stvarati umjetnička djela gotovo nesputano. Jugoslavija je stoga zauzimala posebno mjesto između Zapada i Istoka, ne samo u političkom i gospodarskom nego i u umjetničkom smislu, glasio dio predgovora. HDZ-ovci su takvim pisanjem bili sablaznuti. Oni, naime, „znaju“ da to nije istina, jer u pitanju su redom umjetnici života, kojima nitko ne treba govoriti kakva je Jugoslavija bila zemlja i kakav su položaj u njoj imali umjetnici. Nema veze što Želimir Žilnik, jedan od najistaknutijih redatelja s područja Jugoslavije, već godinama govori isto ono što je Shulz napisao u predgovoru. Pritom valja znati da je Želimir Žilnik u Jugoslaviji glasio za disidenta, da su njegove filmove partijski cenzori gledali povećalom.
Predstavljajući nedavno u Zagrebu knjigu Uvod u prošlost, koju je pisao s Borisom Budenom, Žilnik je rekao i ovo: „Prva mistifikacija koju sam hteo da otklonim, a užasno je prisutna u svim ex-Yu republikama, je da ima gomila kolega i intelektualaca koji kažu: ’Ja sam bio vrlo kritičan prema onom vremenu, titoizmu i socijalizmu itd., i nešto sam i radio i govorio, ali to nije nigde objavljeno’. To je totalna laž! Svako ko je hteo da pljune na film Žike Pavlovića ili na moj film, imao je prostora da pljune. I svako ko je hteo da stane u odbranu toga, imao je prostora da stane u odbranu. Otiđite u Vjesnik, Večernji list, Politiku ili Borbu, prođite kroz te stranice i vi ćete videti nešto što će vas šokirati u odnosu na današnju atmosferu. Videt ćete jednu zaista neverovatnu borbu različitih stanovišta u tom mediju kulture.“ U HDZ-u Žilnikovu knjigu nisu čitali, a i da su je čitali – prešutjeli bi je. Njima je u interesu da u korist svog političkog i materijalnog probitka Jugoslaviju nastave prikazivati kao tamnicu naroda, što je gola laž, koliko god puta to ponovili.
Tu laž danas ponavljaju uglavnom oni koji su se u „tamnici naroda“ besplatno školovali, čiji roditelji su u „tamnici naroda“ imali posao i dostojanstvo. A prodaju je onima koji jedva imaju što jesti, a za školovanje svoje djece podižu kredite. Uostalom, hrvatski umjetnici čiji radovi danas prezentiraju Hrvatsku u EP-u redom su stasali i stvarali u „tamnici naroda“. Međutim, ta činjenica ne uklapa se u službene laži koje se u Hrvatskoj na veliko prodaju već godinama. Jugoslavija je imala toliko mana da o njoj danas potrebno izmišljati laži, što HDZ pa i SDP rade već godinama, pokušavajući ofarbati prošlost u crno. Farbanje prošlosti u svrhu dobivanja političkih bodova otišlo je tako daleko, rekosmo, da Karamarko smatra probitačnim najaviti zabranu petokrake. Koliko laži i gluposti čovjek može podnijeti?
Novi list, 23.03.2014.
Peščanik.net, 23.03.2014.
JUGOSLAVIJA