Koja, ne čija književnost
Sećanje na Sarajevske sveske: Jugoslovenska književnost nije preživela jugoslovenski rat zato što je učestvovala u njegovoj pripremi. U bivšoj Jugoslaviji sada postoje pisci, ali ne i književnosti.
Sećanje na Sarajevske sveske: Jugoslovenska književnost nije preživela jugoslovenski rat zato što je učestvovala u njegovoj pripremi. U bivšoj Jugoslaviji sada postoje pisci, ali ne i književnosti.
Rešenje pitanja slobodnog prekida trudnoće u Ustavu SFRJ iz 1974. bilo je liberalnije postavljeno u odnosu na amandman Ustava Republike Francuske iz 2024.
Stidi li se Srbija svog antifašizma? Tekstovi od anti-anti fašizma do ur-fašizma…
Snimak publike za vrijeme skijaških skokova gdje „nestašni“ navijač podiže zastavu SFRJ, proširila se virtualnim prostorom i društvenim mrežama diljem bivše zemlje i među njenim egzilantima.
U uvodu svoje knjige o jugoslovenskoj ekonomiji hrvatski autori kažu: „Jugosloveni su izgradili veliki narativ o Jugoslaviji kao pravoj naslednici Pariske komune i ruskih sovjeta.“
Tobože nepremostiva civilizacijska razlika između zemalja bivše Jugoslavije bitno je manja od identičnosti njihovih nacionalizama. O tome govori dekapitacija Augustinčićevog spomenika Titu.
Iznenađujuća je vulgarnost komentara vodećih hadezeovaca, na čelu s Plenkovićem, nakon što su se proteklog vikenda suočili s masovnim prosvjedima ljudi koji ne žele živjeti u fašističkom društvu.
Ovog oktobra u Komiži okupila se nova grupa ljudi koji vjeruju da se nešto može i mora učiniti uprkos nasilnim preprekama težnji za slobodom i ljudskim dostojanstvom.
Mladina – Namjera srpskih nacionalista novi je pokušaj osporavanja BiH kao „vještačke tvorevine“, kao što su i ratovi 90-tih bili tobože tek korekcija povijesti, nikako brutalna srpska agresija.
Otišla je iznenadno. Protutnjala je intelektualnom scenom pozne Jugoslavije i (post)ratnog i tranzicionog Beograda.
Tragikomična inicijativa za ukidanje odluka AVNOJ-a može se promatrati i kao nastavak neprekinutog i uvijek tragičnog ciklusa bavljenja prošlošću u Srbiji, koje zapravo onemogućava pogled u budućnost.
Inicijativa je gesta protiv studentskog pokreta, kojem se pripisuje pokušaj uzurpacije države. Za region je bitna poruka o „rascepkanom“ srpskom korpusu.
Sećanje na Sarajevske sveske: Srpskohrvatski je sahranjen u zajedničkoj grobnici sa Jugoslavijom. Danas je to jedan lingvistički jezik, u obličju triju političkih jezika. On postoji i ne postoji.
Iz arhive, tekst iz 2009. na koji mislimo ovih dana, pisan za knjigu “War and Change in the Balkans”, Cambridge University Press: Igrao je na slabosti ljudi u deficitu identiteta posle Titove smrti.
Sećanje na Sarajevske sveske: Cijeli dan sam tragao za mostom na kojem je Gavrilo Princip, nacionalista i anarhista (omiljena kombinacija na Balkanu), pogodio Austrougarsku pravo u lice.
Iz arhive, 2017: Gde počinje savremena srpska istorija? I koje mesto u njoj zauzima jugoslovensko nasleđe? Da li razgovori o sećanju i zaboravu u post-konfliktnim društvima uopšte imaju smisla?
Jugoslavija je uništena, reče Vučić u nedelju, da Srbi ne bi živeli u jednoj državi. Hm, je l to sad Vučić žali za Jugoslavijom ili priznaje zločin? Bilo je mnogo razloga da se Jugoslavija sačuva…
Sećanje na Sarajevske sveske: Bili su okupljeni u zajedničkim organizacijama, grupama i udruženjima. Bili su deo umetničkog života jednog u isto vreme decentralizovanog i objedinjenog prostora.
Možda je baš zaborav ustanka 27. srpnja 1941. prilika da se iznova izgradi priča o zajedničkoj borbi Hrvata i Srba u partizanskom pokretu, te da im je Hrvatska domovina jednima i drugima.
Režimi u postjugoslovenskim državama su utemeljeni već na prvim izborima 1990. i posle svih zločina, razaranja, posle onolike korupcije i uništavanja, evo ih, još uvek su tu.
Anti-nostalgični feministički zahtev sestara koje se nikada nisu sukobile, već su razdvojene patrijarhalnom politikom, uključuje mirovni aktivizam tokom rata i ismevanje patriotizma.
Mnogima se čini da se raspad Jugoslavije desio jučer, budući da još živimo posljedice tog raspada. A to je zapravo bilo u nekim davno prošlim životima.
Iz arhive, 2019: Moderno je mrzeti Jugoslaviju, ili joj postavljati dijagnozu Frankenštajna skrpljenog od rasparenih delova, čiji je raspad bio neizbežan.
Svaki tren čitanja i gledanja u table crtane poeme „Petar & Liza“ pesnika i slikara Miroslava Sekulića Struje, čisti je vizuelni, čitalački, intelektualni užitak: preplave vas misli i osećanja.
Kosovo 2.0 – Živo se sećam tog letnjeg dana 1991. kada smo moj otac i ja u tri ujutru krenuli autobusom iz Prištine za Beograd, odakle smo leteli dalje za Njujork. Te noći nisam mogao da zaspim.
Danas bi Dubravka Ugrešić napunila 76 godina – Oprostite, molim vas, gdje je tu… revolucija? – upitala sam glupo. – Idite ravno, par blokova odavde – rekao je mladić i raširio lice u osmijeh.
Knjiga Dejana Jovića „Uvod u Jugoslaviju“ nije samo istorijski prikaz, već pruža okvir za razumevanje savremenih političkih događaja, uključujući i aktuelni talas studentskih protesta u Srbiji.
Kritičari često potežu argument o neodrživoj ekonomiji koja počiva na kreditima. Međutim, SFRJ se oslanjala na spoljno zaduživanje u ograničenom periodu, a čak i tada je teret duga bio umeren.
Iz arhive, uz dve godine bez Latinke Perović, njeno zabranjeno obraćanje iz 2008: Zahvaljujem na pozivu da pred ovako visokim auditorijem govorim o pomirenju Srba i Hrvata i Srba i Albanaca.
Dida i barba Tonino su piljili u doktora Špira. Doktor Špiro je zapalijo španjulet. Onda je dida rekao: „Ma viš ti šta je hrvacko zdrastvo primcipijelno, čoviče božji!“
Zemlja bre, nema šta nema, cupkaju lipicaneri, sviraju frule, harmonike, mandoline i gitare, i gusle su tu, samo se srećom ne čuju, sneg pršti, riba se prži, turisti se isto prže, klopa, piće, moda.
Uzalud je govoriti o hotelu Jugoslavija, šta je značio dok je bio nov, u šta se pretvorio za vreme rata, čega se sećamo i šta bismo da zaboravimo. Sećam se ponekog mirnog ručka sa rečne strane…