- Peščanik - https://pescanik.net -

Kako je propao šumadijski rokenrol

Foto: Predrag Trokicić

Pre tri meseca Boško Obradović pisao je ovako: „Politička istorija pokazuje da uvek kada se nedemokratski režimi suoče sa velikom krizom i bivaju dovedeni u pitanje oni pribegavaju otvaranju velikih nacionalnih i državnih tema kako bi skrenuli pažnju javnosti sa političkih problema koje su prouzrokovali. Tada se pojačava režimska retorika koja govori o spoljnoj ugroženosti države i poziva narod na opštu mobilizaciju u odbranu vitalnih nacionalnih i državnih interesa. Pozivajući na nacionalno jedinstvo u zaštiti države vlast zapravo štiti sebe i svoj goli opstanak. Pod plaštom borbe za odbranu države krije se odbrana vladajućeg režima.“

Ipak, nastavlja Obradović, nacionalni interesi zaista jesu ugroženi i „nema sumnje da se pojačavaju međunarodni pritisci na Srbiju da prizna lažnu državu Kosovo. To se vidi po nabujalim non-pejperima koji se pojavljuju gotovo svakodnevno i znače probne balone za razna moguća scenarija razrešenja budućeg statusa KiM“.

Setimo se, prethodnog leta Obradović je obukao novo ruho i predstavio se kao konzervativni demohrišćanin. Njegov novi program u pet tačaka bio je za poštovanje: „ti odlučuješ – obnova demokratije, ti kontrolišeš – pravna odgovornost, ti čuvaš – za zeleni patriotizam i novo selo, ti živiš – za novi grad po meri čoveka i porodice i ti ostaješ – ovo je zemlja za svu našu decu“. Novu Skupštinu proglasio je lažnom i nenarodnom. Smatrao je da joj nedostaje demokratski legitimitet i nije se previše obazirao na nacionalna pitanja. Naglašavao je svoju opredeljenost za demokratski pluralizam: „Čak i kada se nalazimo na potpuno suprotnim ideološkim polovima, važno je da budemo na ‘pravoj strani barikade’ i da se držimo otvorenosti, komunikacije, tolerancije i solidarnosti kada su u pitanu bazične demokratske vrednosti i odbrana demokratije“.

Nakon demokratskog preobražaja, predsednik Dveri korak po korak vraćao se nacionalizmu. Mada ga Obradović nikada nije ni poricao, njegov tvrdi nacionalni sentiment u jednom je periodu zaista pao u drugi plan. Naglasak je tada bio na demokratskom okviru unutar koga bi se brojne političke opcije takmičile za glasove birača različitih ideoloških opredeljenja.

Sve to je, ipak, kratko trajalo. Jedan od najprisutnijih opozicionara i najradikalnijih boraca za slobodne i poštene izbore odjednom je utihnuo. S vremena na vreme oglašavao se povodom Kosova i sličnih pitanja od tzv. nacionalnog interesa.

Onda je došao april. Obradović je odlučio da učestvuje u međustranačkom dijalogu bez prisustva evroparlamentaraca. Na taj dijalog opozicija je gledala kao na režimsku prevaru u kojoj učestvuju samo vladajuće partije i njihovi sateliti. Obradovićeva odluka bila je u najmanju ruku neočekivana.

Mesec i po dana posle prvog sastanka sa režimom, predsednik Dveri napisao je gore pomenuti tekst. Bila je to prekretnica. I dalje je mario za demokratiju, ali su desni elementi postajali sve izraženiji. Znao je da autoritarnom režimu ide naruku priča o zaštiti nacionalnih interesa koja briše sve razlike, skriva zlodela i guši opozicione glasove. Bez obzira na to, činilo se da kao strasni nacionalista oseća da nacionalni interesi zaista jesu ugroženi i da ih je potrebno zaštititi.

Situacija je bila bezizlazna i morao je prelomiti: ili demokratija ili nacionalizam. Prošle nedelje doneo je odluku. Iza barikada, što se njega tiče, više nije bilo mesta za različite ideološke opcije, pa je prešao na drugu stranu. Demokratija je otpala, a „srpski nacionalni i državni interesi, poput očuvanja KiM u sastavu Srbije ili odbrane RS“ postali su važniji od „dnevne politike“. Obradović je tako izdao sve one s kojima je prošlog leta bio na barikadama.

Autor je istraživač na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju i student doktorskih studija na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.

Peščanik.net, 10.08.2021.

Srodni linkovi:

Vladimir Veljković – Suverenizam

Ljubodrag Stojadinović – Vinske mušice