- Peščanik - https://pescanik.net -

Kako upokojiti vampira

Foto: Predrag Trokicić

Da, ovo je naslov filma Slavoljuba Stefanovića Ravasija iz 1977. godine. To beše zapažena satirična drama o čoveku koji je izgubio pamćenje, i svejedno mu je zbog toga. Naslov filma i ovog teksta je naglašeno protivrečan: u svim okolnostima koje se tiču neporecivog prisustva smrti, vampir je već pokojnik, osim u sablasnoj mitologiji onostranog. Osim u Srbiji.

Glogov kolac i beli luk oprobana su sredstva za borbu protiv vampira kao samostalnog povratnika među žive, ili čitave najezde vaskrslih ukopljenika. Ali, bilo je sablasti koje su tokom godina postale otporne na ta oružja. Nema podataka, na primer, da je Glišićev junak, Sava Savanović ponovo upokojen. I dalje ga viđaju po Šumadiji, a prirodno je da se posmrtno besmrtan, pridružio vladajućoj stranci.

Parabola o vampirima i te kako je zgodna za neke socijalne oglede i poređenja. Naš deo istorije, iz koje su ponovo vaskrsli politički upokojeni, neizbežno nas vraća u poslednju godinu prošlog veka.

Petog oktobra 2000. negde posle ponoći, nije mi bilo moguće zamisliti da ću bilo kada ili bilo gde izvan sudskih epiloga videti, na primer, Šešelja, Vučića, Dačića, Nikolića i njima slične kreature.

Moja zabluda bila je zasnovana na ideji o konačnosti zločina.

Pokazalo se da taj zanat nema ni kraja ni konca.

Zlo je vaskrslo iz muljevite tmine i obnovilo se u još gorem obličju.

Uspeli su da dokažu praznoglavoj manjini da je njihov pad bio greška, a zločinstvo rodoljubivi podvig. Onima koji su izgubili pamćenje bilo je svejedno za sebe.

Šešeljevo zmijsko gnezdo pokazalo se otpornim na evoluciju: uz reptilsku prilagođenost, njegov nakot uspeva da sve od čega se hrani i živi prilagodi sebi.

Vampirski recidivi uništili su metabolizam društva, razorili mu krvna zrnca, učinili ga nesposobnim da prepozna zlokobnog uljeza. Šešelj i svi koje je stvorio, žive posle višestruke političke smrti. Odvratnost prema njima nije samo zbog toga što čine, već zbog onoga što jesu. Kako su se zalomili baš nama, šta ih je ovde dovelo?

Vladar je okupirao čak i sopstvenu mračnu prošlost. Njegovi pogledi prema demokratskom svetu omeđeni su limitima koji dolaze iz lične magije užasa. Zapad upadljivo prećutkuje sve njegove pobede protiv svih sloboda u Srbiji, smatrajući da smo – trpeći mnogo više nego što se može – potpuno zaslužili da budemo zamorčad nemilosrdnog reptilskog opita. Kosovo je samo izgovor za česta usiljena maženja uz koja dočekuju neprijatnog ljubimca. Poruka bi mogla da glasi da smo sami vaskrsli čudovište, i pošteno ga zaslužili. Pa je naše i da ga se rešimo.

Na pitanje iz naslova nije moguće odgovoriti precizno, jer su za te zastrašujuće pojave uglavnom korišćena slaba sredstva. Aspirin za metastazu! Vrhovnik ima odgovor na proteste, koji je sadržan uglavnom u tri segmenta: kapitalna, apsolutna laž, svuda i o svemu; sistematsko razaranje svega postojećeg; radikalska raspomamljenost, i vrhunac Šešeljevog vampirizma. Stvor je postao višestruko zloćudniji nego dok je bio živ i neosuđivan. Njegovo je da prepada sve što se prepasti da, pre svega svojom fizičkom pojavom. Strašno zaista jeste.

Jezik je dodatno sredstvo inficiranog strašila, koje se rado oglašava i u vidu rugobnog klovna. Ali, ništa nije smešno. Efekat jeste željeni: povratak u prošlost iz koje se nije ni izašlo. Jedan od gadnih dokaza da je vreme za stare i nove radikale prestalo da se kreće, a da je agonija Srbije večna, kao što i vampiri ne mogu biti stariji niti mlađi nego što jesu, dok su živi.

U nedostatku pravog otpora koji je posledica hronične rezignacije, i čak uverenja da je pobuna besmislena, režim će još neko vreme biti sam sebi najveći protivnik. Za svoj potpuni poraz u džaranju po kosovskoj krizi, nesposobni vrhovnik je optužio narod, koji nije mogao da čuje njegovo tajno opštenje sa samim sobom.

Znači li to da će u jednom času da se sruše sami od sebe? Naravno da ne znači. Bar neće odmah. Ali, gomila na vlasti više nema šta da ponudi, čak ni kao laž. Ogromna glasačka vojska džabalebaroša i suklata, tražiće nešto više za sebe, i to neće dobiti, jer nema odakle.

Naprednjačka elita je razorna mina za sve čega se drži. Ona živi na telu vampira, i nije u stanju da pojmi zakone raspadanja. Ona nije u stanju da nosi sve ono što mora, ako vrhovni u jednom času posustane i baldiše pod teretom koji ne može da izdrži. Upadljive zvuke svoje nemoći, taj više nije u stanju da sakrije.

Konačno, vampir je pojam iz srpskog jezičkog fonda. Glogov kolac nije samo folklorno nasleđe ili mitološki rekvizit, nego i snažna metafora. On je nasušno, neizbežno sredstvo opstanka, vrhunac srpske tehnologije.

Ionako smo prilično mrtvi protraćili svoje živote.

Peščanik.net, 07.05.2019.


The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)