Prijedorske vlasti i odluka o genocidu
Žalbeno vijeće Haškog tribunala donijelo je dugo očekivanu odluku po žalbi Tužilaštva da se Karadžić oslobodi optužbi za genocid u sedam opština u Bosni i Hercegovini, uključujući i Prijedor. Usvojena je žalba, sudija Meron je jasno potvrdio da je do sada podnešeno dovoljno dokaza za razumnu sumnju da je u Prijedoru počinjen genocid.
Nije to bilo neko iznenađenje, s obzirom da je u presudi Karadžićevom ortaku Momčilu Krajišniku već utvrđeno da je na području Prijedora počinjen “actus reus” genocida – krivično djelo – ali da nije dokazana “genocidna namjera”. Sada će Karadžić morati da dokazuje da je ni on nije imao, mada sudije smatraju da dokazi jasno govore da krivična djela počinjena tokom kampanje istrebljenja nesrpskog stanovništva na području opštine Prijedor ukazuju na genocid.
U maju 2005. godine, na konferenciji o radu Tribunala u prijedorskom pozorištu, tadašnji, a i sadašnji, gradonačelnik Marko Pavić izjavio je da je sretan što niko iz Prijedora nije osuđen za genocid. “Možda smo u toj nesreći stali”, bio je iskren Pavić, “nismo otišli dokle su neki otišli. Svaki zločin je zločin, ali ipak moramo priznati da je genocid najveći zločin”.
Na suđenju Karadžiću će se, valjda, pravnički precizno utvrditi dokle su ti “oni” koje Pavić zove “mi” otišli u zločinima u Prijedoru. Ali jedno je sigurno, Pavić i njegovi saradnici u opštinskoj vlasti su otišli daleko, najdalje u Bosni i Hercegovini u progonu aktivista, boraca za prava žrtava i svih koji su se usudili da zločine počinjene u ovom gradu nazovu genocidom. Otišao je Pavić i dalje u diskriminaciji i vrijeđanju žrtava, nazivajući obilježavanje Dana bijelih traka “slavljem” i “gej paradom”, od čega ga danas brane njegovi koalicioni pajtaši iz SDA i drugih “probosanskih stranaka”, ali o tome ćemo, nadam se, na sudu.
U ovom članku ćemo malo da se pozabavimo konkretnim i direktnim implikacijama odluke da se Karadžiću sudi i za genocid u Prijedoru.
Da podsjetimo, prijedorska skupština je u zaključcima usvojenim na zasjedanju od 7. juna 2012. zahtijevala od načelnika opštine da podnese krivičnu prijavu MUP-u Republike Srpske protiv organizatora programa obilježavanja dvadesetogodišnjice zločina u ovom gradu jer, kako se navodi u zaključcima, pominjanjem „genocida u ovom gradu su iznošenjem mržnje nanijeli ogromne štete opštini”. Također, skupština je zatražila od svih nadležnih opštinskih i republičkih organa da ne dozvoli održavanje bilo koje manifestacije iz programa koji nose naziv „genocid“.
Gdje skupština okom, tu Pavić i prijedorska policija skokom: nakon informativnih razgovora podnešena je krivična prijava protiv Sabahudina Garibovića, predsjednika Udruženja logoraša Kozarac nakon skupa “Za jednakost i pravo na sjećanje“ održanog 5. augusta 2012. Prije nešto više od mjesec dana, 6. juna, održano je i prvo ročište u ovom predmetu.
Na osnovu ovih zaključaka, sačinjena je “crna lista” prijedorskih udruženja koja su činila Odbor za obilježavanje stradanja nevinih Prijedorčana, kojima je zabranjena bilo kakva pomoć iz opštinskog budžeta. Na njoj se nalaze Udruženje Prijedorčanki “Izvor”, oba udruženja logoraša, Udruženje “Optimisti” i drugi. Pritisci na aktiviste ovih udruženja se nastavljaju, kao i odbijanje bilo kakve primisli da se u gradskom jezgru podigne spomen obilježje nesrpskim žrtvama.
Gradonačelnik Pavić je bio eksplicitan i konzistentan u svom stavu o dovođenju Prijedora u vezu sa genocidom, pa je 22.05.2012. izjavio da “nijedan sud nije dokazao da se u Prijedoru dogodio genocid, te da će od MUP-a Republike Srpske zatražiti da ne dozvoli nijednu manifestaciju koju tim povodom želi da obilježi nevladin sektor”. On je na tada održanoj konferenciji za novinare istakao i da će “posebno zatražiti da se njihovo održavanje zabrani na javnim mjestima u vlasništvu opštine i u opštinskim institucijama i objektima.”
O svemu ovome obaviješten je i Visoki predstavnik još 26. juna prošle godine, ali se do danas nije udostojio poduzeti bilo šta da se diskriminacija i pritisci zaustave. Međutim, sada će i Inzku biti malo teže ignorisati nedopustivo ponašanje gradskih vlasti u Prijedoru. On će u Prijedoru morati početi raditi svoj posao.
I uzalud će biti Pavićevo zaklanjanje iza koalicionih partnera iz SDA, SDP-a i SBiH, koji će ignorisati stvarnost i objašnjavati kako on nema veze sa zabranama, i kako ”je problem korištenje riječi genocid u takvim situacijama, te da nema sudske odluke koja kaže da je tu bio genocid.”
Eto, sada ima i sudska odluka. Kao da nam je ona bila potrebna da znamo šta se u Prijedoru dogodilo. Kao da nam je ona bila potrebna da opština dostojno obilježi 3.173 ubijena Prijedorčanina, stradala zbog svog imena i porijekla. Kao da nam je trebala sudska odluka da pogledamo u oči jedni drugima. Kao da nam je ona trebala da budemo ljudi.
Peščanik.net, 13.07.2013.
PRIJEDOR – BIJELE TRAKE, BIJELA KUĆA