- Peščanik - https://pescanik.net -

Kazna za uši

Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

“Uši” su iz nekog razloga, frazeološki i metaforički, veoma važne za funkcionere SNS-a. Postoje indicije da one predstavljaju jednu od vidljivijih generičkih spona sa maticom, odnosno sa Srpskom radikalnom strankom. Povremeno taj spoj zaiskri tokom skupštinskih zasedanja, kada se lider radikala Vojislav Šešelj okomi na svog bivšeg partijskog jastreba Aleksandra Martinovića, koga voli da vređa zbog “velikih ušiju koje ovaj krije bradom”. Šešelj ima običaj da za svaku konkretnu političku optužbu odgovori uvredom i to na rugalački način tako što će do vulgarne hiperbole dovesti neki deo tela sagovornika. Zanimljivo je da njemu niko ne odgovara istom merom, naročito ne oni koji su do juče bili s njim u istoj poslaničkoj klupi i pod istom stranačkom zastavom. Premijer Vučić je tokom maratonskog čitanja svog ekspozea, pokušao da se emancipuje od ove uličarsko-radikalske prakse tako što je upozorio Šešelja da “fizičke karakteristike ljudi nisu razlog da nekoga poštujete ili ne”. Bivši lider mu je na to odgovorio kako on “nije ni rekao da Martinović ima klempave uši već da je klempo”. Premijer je suzdržao smešak, da bi predsednica Skupštine čitav incident amortizovala pozivanjem na čuveni Poslovnik.

Sam premijer Vučić, iako uporno nastoji da pokaže kako više nema veze sa radikalskim vokabularom i političkom praksom, vrlo često poseže za represivnim i disciplinskim idiomom, kako bi što plastičnije objasnio odnos prema njemu, tj. prema Srbiji. Neretko možemo čuti kako on neće dozvoliti da nam neko “zavrće uši”, ili da “Srbija bude džak za udaranje”, ili da “nas neko gazi i ponižava”, ili naprosto “da nas zaplaši” i “drži nam lekcije” ili da “njemu, politički, traži glavu”. Takve poruke uglavnom upućuje Briselu nakon godišnjih izveštaja ili usled neotvaranja poglavlja, kao što je to nedavno bio slučaj. Takođe, sličnu retoriku premijer koristi u komunikaciji odnosno prepucavanju sa susedima, osobito sa Hrvatskom, koja periodično ulazi u njegov militantni fokus. Ipak, premijerov suspregnuti bes uglavnom je okrenut ka spolja, a onaj otvoreni ka unutra, kako prema svojim potčinjenima i opoziciji, tako i prema građanstvu uopšte. “Zavrtanje ušiju” njegov je svakodnevni hobi.

Ni predsednik države Tomislav Nikolić, koji je odavno u kampanji za novi mandat, ne beži od “ušnih metafora”. Moguće je da do toga dolazi usled istinski rudimentarnog rečnika ili zbog frazeoloških navika iz radikalskog perioda, uglavnom, predsednik Nikolić spretno operiše “ušima”. Nakon što je Hrvatska blokirala poglavlje 26, zahtevajući od Srbije veću posvećenost obrazovanju na jeziku nacionalnih manjina, premijer je vehementno napustio Brisel dok je predsednik Nikolić održao javnu lekciju Hrvatskoj, poručivši joj da bi trebalo da se “pokrije ušima i da ćuti kada je reč o odnosu prema manjinama”. Tom prilikom je dodao da bi mogao “ružno uzvratiti onima koji sa nama neće lepo”. I njemu je, kao i premijeru, “dosta više hrvatskog iživljavanja”.

Potomak Nikole Pašića Marko Đurić, direktor Kancelarije za KiM, operiše sličnim frazama, nastojeći da pojača svoj cinizam prema kosovskoj pregovaračkoj strani u procesu normalizacije odnosa između Beograda i Prištine. Naime, nakon što je Đurić protekle nedelje inkognito posetio Kosovsku Mitrovicu radi otvaranja nelicencirane benzinske stanice NIS-a u tom gradu, kosovske vlasti su uložile protestnu notu Briselu. Na pitanje novinara kako tumači kosovsku protestnu notu, Đurić se podsmehnuo, rekavši da je “ta nota muzika za njegove uši”, kao i da “oni koji se suprotstavljaju osnovnim ljudskim pravima ruše svoj politički kredibilitet i političku poziciju”. Đurić je poručio kosovskim vlastima “da bi bilo bolje da sviraju note mira i note normalizacije odnosa i slobode kretanja”. Takođe, istakao je da mu “nije jasno kako nešto što nije država može da šalje bilo kome bilo kakve protestne note”. Posebno je zanimljiva Đurićeva konstatacija kako je prinuđen da putuje Kosovom poput premijera Ise Mustafe, koji je početkom decembra bio primoran da alternativnim putevima, kroz albanska sela, doputuje na otvaranje rekonstruisanog mosta na reci Bistrici. Razlog njegovog “dovijanja” bila je “legitimna” srpska blokada na putu Priština-Raška, kod Rudara. Đurićev istančani sluh nije ovu blokadu registrovao kao provokaciju, već kao još jednu notu normalizacije u procesu zajedničkog obnavljanja kosovske infrastrukture pod nadzorom Kfora.

Posle četiri i po godine suverenog vladanja Aleksandra Vučića i njegovih naprednjaka, proces normalizacije s Prištinom ni pored postizanja nekih dogovora suštinski nije daleko odmakao. Uprkos silnim rundama briselskih pregovora kao da su obe strane ostale “tvrde na ušima”. Naročito Vučić i njegovi kadrovi koji uvek čuju iskrivljenu informaciju. Takav je proces prenosa informacija od Brisela do Beograda. Nažalost, Brisel isto tako ostaje gluv za kritike opozicije i medija koje idu na račun Vučićeve vlasti, jer čvrsto veruje da u toj atmosferi gluvih telefona Vlada Srbije može najbolje da ispuni svoju evropsku agendu, naročito onu vezanu za Kosovo. U realnosti, stvari izgledaju drugačije: pogonska ideja Evropske unije pretvara se lagano u sve udaljeniji eho o čemu svedoče i premijerova javna vajkanja. Odjednom više nije bitan datum ulaska u EU, već uspostavljanje standarda i postizanja evropskih vrednosti. Svedoci smo, međutim, da je prva linija odbrane pomenutih vrednosti u Skupštini Srbije odavno probijena. A to što se tamo izgovara, kao i ono što će nas zasuti u predstojećoj kampanji, može se slušati samo sa antifonima na ušima.

Peščanik.net, 20.12.2016.


The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)