- Peščanik - https://pescanik.net -

Konačni oblik

Šuma (po Maljeviču) 2023, Nemanja Nikolić, MSU, foto: Peščanik

Pre nekoliko godina, Corax je video u vladaru Gregora Samsu, junaka Kafkine priče Preobražaj. Rad je ponovo objavljen u poslednjem vikend izdanju Danasa. Majstor je svoj model oslikao kao insekta, ili kukca zarobljenog zelenim rožnatim oklopom, kako leži na leđima bez izgleda da se okrene. Samsa nema noge, uvis mu štrče neki pipci sa kukicama, a ima ih nekoliko pari. On ostaje tako pretvoren u svoj završni oblik, bez nade da se vrati ljudima, odvojen od sebe i čitavog sveta.

Simbolička likovna poruka, nastala na Kafkinoj književnoj paraboli, samo na prvi pogled udaljava insekta od Procesa, u kome država ili neko ko sebe smatra državom, bez motiva, razloga i objašnjenja proganja nedužnog građanina do smrti. Između Preobražaja (metamorfoze) i Procesa Franca Kafke postoji snažna veza čudovišnog biološkog apsurda i mračne logike odmetnutih ostataka države. To je i otkrivanje dela tajne o neotpornosti društva i nemoći pojedinca pred manjkom razuma represivnog sistema.

Kafkijanski ambijent svuda a naročito ovde, grade teško životno okruženje, podmukla tiranija i socijalna klaustrofobija koja se razbija samo delotvornom pobunom. Takav ishod sprečavan je dodatnom represijom, gašenjem medija i slobode govora i uvođenjem cenzure tamo gde prividne slobode ima. Sve je to obrazloženo kao odbrana od rušenja već razorenog ustavnog poretka.

Progon Aleksandra Radića je proizvod logike maloumne surove države. Budući da država postoji samo kao simulakrum koji opstaje kroz jedan živi organizam oslikan u brutalnoj satiričnoj izvedbi Predraga Koraksića, sve frustracije predmetnog kukca sprovode se kao neopoziva vrhovna volja.

Odatle su pokrenuti mehanizmi za surovi nasrtaj na slobodu i život Radića, koji je samo tvrdio da je u kasno popodne 15. marta 2025. godine, bilo upotrebljeno sonično oružje za masovno mučenje građana.

Ima mnogo dokaza da se taj zločin jeste dogodio, ali nijedan da nije. Osim, naravno, opsesivne i preteće tvrdnje vrhovnog komandanta predmetnog topa, da toga nije bilo. Ta negacija je jedini dokaz, koji gonioci slobodnog čoveka čiste biografije uzimaju kao krunski. Kao istraživač koji je dokazao svoju tvrdnju Radić je prisluškivan, praćen i hapšen, a njegov stan razoren od pretresa. Razgovarao je sa kolegama i drugim slobodnim ljudima, što je navelo organe gonjenja na zamisao o zaveri da se ruši poredak, to jest vlasnik feuda lično. Krivična prijava je sama po sebi ogled o gluposti, neznanju i ulizištvu.

Dok je Aleksandar Radić, kao Jozef K. bio pod pretnjom da na pravdi boga izgubi glavu pa je napustio Srbiju, po Beogradu i Srbiji slobodno šetaju ubice, razbojnici pljačkaši i drugi ugledni lojalisti. Ajduk Radojičič je zaštićen u zagrljaju insekta. Ubica iz restorana „27“ se gosti kiflicama i kolačima u intimnom razgovoru sa tužiocem Stefanovićem. Septičke jame od dvorskih glasila pune se i prosipaju po Srbiji. Tamo je Đukanović zapevao one večeri o vetru koji bije po jetri, a intimus vrhovnog D.J.V. uskliknuo: Udri predsedniče!

Dva dana pre toga isti taj koji je palio iz topa najavio je da će 15. marta da svira kraj. Obojena ili cvetnaja revolucija, kako je u Moskvi Putinu preveo vodeći srpski monah Prvoslav Perić, okončana je razbijanjem skupa. Tobdžija je najavio knjigu, svetski bestseler o gušenju svakog otpora. Stići će svoje protivnike svuda po svetu i satrti ih.

A onda je Aleksandar Radić postao simbol udara na sistem koji zaudara do neba od svog truljenja i za njim je raspisana politička poternica.

Vladar Srbije koji je oživeo pod tušem Koraksića, kao insekt okrenut na leđa sa kracima podignutim uvis – premetnuo se u nešto što se ne popravlja. Ne uspevši da razreši svoju teskobu i otuđenje od ljudi i sebe, odjednom je video da to više nije on kako je sebe zapamtio. Nego portret Koraksića koji živi u konačnom obliku. Ogromna ružna buba koja čini sve više zla, ne stižući da se osveti svima za to u šta se pretvorio.

Peščanik.net, 22.07.2026.


The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)