- Peščanik - https://pescanik.net -

Kontrabanda

Foto: Peščanik

Nema razloga da se Srbiji uvode sankcije, i to se i neće desiti. Sve pretnje te vrste uglavnom dolaze od srpskih vlasti. Koji su im tačno propagandni i politički ciljevi može samo da se nagađa. To, međutim, nije toliko važno.

Što važi za sankcije, važi i za navodne pritiske. Uglavnom je reč o zahtevima da se srpske vlasti odrede prema sankcijama uvedenim Rusiji. Jer od toga zavise mere koje je potrebno uvesti kako bi se režim sankcija uspešno sprovodio u zavisnosti od toga šta se može očekivati da će činiti srpske vlasti.

Tako je i u slučaju drugih zemalja, velikih i malih. Recimo, svakako je važno znati šta će činiti Kina ili Indija, kao i bilo koja druga zemlja, bez obzira na to koliko je mala, jer od toga zavisi efikasnost sistema sankcija. Jer, jedno je ako, recimo, Kina vodi računa o finansijskim sankcijama Rusiji, a drugo ako ne vodi. U zavisnosti od toga menjaće se finansijski odnosi s tom zemljom ili uostalom sa bilo kojom drugom zemljom.

Ni u jednom od tih slučajeva, nezavisno od toga koje se reči za to koriste, pre svega u štampi, nije reč o pritiscima nego o politici primene sankcija pod uslovom saradnje i pod suprotnim uslovom.

Možda je najbolji način da se razlika vidi tako što će se ponašanje zemalja kao što je Srbija okarakterisati kao bavljenje kontrabandom. Dok jedni snose troškove sankcija, srpske se vlasti, privreda i građani koriste neuvođenjem sankcija upravo zato, i to je važno, što drugi imaju štetu. I u nekoj meri, možda maloj, to je srpska korist na štetu onih koje se pridržavaju sankcija. A ukoliko je reč o primeru koji bi mogao da se imitira, ta šteta ne bi morala ni da bude mala.

Usled čega nije neočekivano ako se zemlje koje su Rusiji uvele sankcije trude da umanje štetu, ukoliko već ne mogu sasvim da je uklone. Kojim putem, to će zavisiti od vrste posla, to jest od prirode aktivnosti kojom se zarađuje na račun sistema sankcija, to jest time što se one ne poštuju.

Pominje se mogućnost da se povlače ulaganja u Srbiju i druge privredne mere. Pa se onda i to tumači kao pretnja i pritisak. Ima, naravno, i mišljenja da do toga neće doći jer strana preduzeća dobro zarađuju u Srbiji, a i sama su ili bi bila korisnici politike nepoštovanja ruskih sankcija.

Ovo poslednje bi zapravo mogao da bude razlog što se strana ulaganja u srpsku privredu neće podsticati, a mogu i da se obeshrabruju i čak onemogućavaju. Razlog je i dalje isti.

Ukoliko se ne poštuju sankcije, to su aktivnosti koje su vrsta kontrabande. I u nekom će času biti potrebno da se dovedu u sklad sa sistemom sankcija kako se ne bi zarađivalo upravo na tome što se one ne poštuju.

Konačno, isto se odnosi i na pregovore bilo koje vrste sa Evropskom unijom. Opet nije reč ni o pretnji niti o pritisku. Ukoliko ne želite da se uskladite s politikom Unije, radite to o sopstvenom trošku. Kada je reč o zemlji članici, to je drukčije jer ona učestuje u postupku donošenja odluka. Ali ako je reč o zemlji koja bi da se približi EU, a računa da se okoristi činjenicom da nije član na štetu same te EU, onda nije neočekivano da od pristajanja na takvo ponašanje, koje je vid švercovanja, nema ništa, bar ne unedogled.

Novi magazin, 18.10.2022.

Peščanik.net, 20.10.2022.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija