- Peščanik - https://pescanik.net -

Latifundije iz fundusa

Foto: Ribar Gyula

Predsednika Srbije baš ne možete da uhvatite ni za glavu ni za, pa dobro, nema rep. Ako ga pitate otkud mu nešto skupoceno, on odgovori: a, ne, ne, to nije moje, to je iz fundusa. A ako ga uopšte ni ne pitate za nešto profano, što doista i nije njegovo, namah se pretvori u Goluma i o svakom trivijalnom predmetu priča kao o dragocenom Sauronovom prstenu.

Dekanter koji, za razliku od sakoa predsednika naše države, zaista i potiče iz fundusa, kao uostalom i olovka ili ključ Bele kuće, predstavljen je kao lični poklon američkog predsednika našem predsedniku. A nije. Čak i da ga je Tramp stvarno poslao u svoje ime (a nije) to je poklon predsedniku države a ne personi koja je na toj funkciji. I kao takav poklon se zavodi u registar i ostaje u Predsedništvu i ne nosi se kući. Ako predsednik Srbije ne zna ovu proceduru mogao bi da pita svog prethodnika (ne Borisa Tadića nego onog posle) jer je on, Nikolić, temeljno i netransparentno trkeljisao po Titovom sefu pa će mu reći da su svi predmeti u njemu bili uredno zavedeni. A da je bilo pravne države i danas bi bili i tačno bi se znalo gde su (da nisu u šumi?).

Sa druge strane, ako pitate za imovinu predsednika države i njegove familije, ona, ukoliko nije iz fundusa – ne postoji. Dobro, nije baš da ne postoji samo nije dostupna našem deklarativnom pravu da znamo sve i njihovoj zakonskoj obavezi da prijave svu pokretnu i nepokretnu imovinu, sva primanja i sve poklone. Na legitimno pitanje da li njegov brat poseduje zemljište u Vojvodini predsednik države je odgovorio sa: pokažite mi jedan ar koji je njegovo vlasništvo. Ali kako da pokažete taj ar ili te hektare kad su podaci o vlasnicima nezakonito proglašeni službenom tajnom, pa čak ni Savet za borbu protiv korupcije ne može da ih dobije? Ne može da dobije podatke ali itekako može da od premijerke dobije salve uvreda što se, kao nadležna institucija, uopšte usudio da traži zvanične podatke.

No, nije premijerka to lično mislila, mada uvrede jesu bile lične. Ona je samo zahvatila iz fundusa uvreda. Koji se nalazi odmah pored fundusa nekompetentnih svađalica iz kojeg će predsednik Srbije zahvatiti imena budućih članova vlade. A koji je odmah desno od fundusa hvalospevaca iz kojeg je potekla i inicijativa ministra vojnog da se predsednik Srbije proglasi „predsednikom svih Srba“. I prekodrinskih i prekoprokletijskih i prekookeanskih… a ne, kao do sada, predsednikom samo onih milion i sedamsto hiljada iz stranačkog fundusa.

Peščanik.net, 05.10.2020.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)