- Peščanik - https://pescanik.net -

Let iznad klinike „Laza Lazarević“

Jack Nicholson kao Randle Patrick McMurphy u Letu iznad kukavičijeg gnezda, foto: Everett Collection/Charactour

Pre pola godine, u septembru 2022. zaposleni u našoj najpoznatijoj ustanovi za mentalno zdravlje, Klinici za psihijatrijske bolesti „Dr Laza Lazarević“ stupili su u štrajk koji još traje.

Štrajkom su želeli da upozore Vladu Srbije i najširu javnost na izuzetno lošu radnu atmosferu na Klinici za koju je, tvrde, odgovorna isključivo v.d. direktorka Klinike.

U skladu s tim u dopisu nadležnim ukazali su na primer na to da je redovan deo takve atmosfere kvalifikovanje zaposlenih od strane direktora kao „nelečenih psihoza, ružnih, retarda, psihopata, debelih svinja, prokletih bipolaraca“, kao i da su zastrašivanja, pritisci, vređanja, nezakonita kažnjavanja i pretnje otkazom takođe svakodnevna stvar.

Još važnije je ukazivanje na propuste i nezakonitosti čija posledica je urušavanje kvaliteta zdravstvene zaštite koju je Klinika dužna da pruža. Iznete su informacije o smenjivanju sa rukovodećih mesta iskusnih lekara specijalista, a dovođenju na ta mesta tek svršenih specijalizanata ili problematično prekvalifikovanih ljudi. Iznet je i podatak da je u cilju lične promocije v.d. direktorke, javnost obmanjivana da na telefonskim linijama SOS za suicide rade edukovani stručnjaci, psihijatri i psiholozi, a zapravo su „po kazni“ radile medicinske sestre koje nisu prošle zvaničnu edukaciju i nemaju sertifikat za rad na tim linijama. Iznete su i informacije o slabom grejanju i lošoj i nedovoljnoj ishrani pacijenata i o neosnovanom i proizvoljnom naplaćivanju nekih usluga.

Ukazano je da je usled svega navedenog kliniku napustilo nekoliko desetina lekara specijalista i veliki broj drugih zaposlenih.

Nakon izbijanja štrajka, u novembru prošle godine, po sagledavanju stanja u Klinici, Ministarstvo zdravlja je Vladi Srbije predložilo smenu v.d. direktorke Klinike. Ali čak 4 meseca nakon predloga nadležnog ministarstva Vlada Srbije ništa tim povodom nije preduzela a jedina, poluzvanična informacija koju su štrajkači mogli dobiti bila je da koalicioni partneri ne mogu da se dogovore oko smene v.d. direktorke i da nema saglasnosti stranke kojoj mesto direktora „pripada“.

Vladu očito nimalo ne brine to što zbog odsustva nekakve stranačke pogodbe višemesečno prolongira rešavanje problema. Ne zanima je što tako ne samo krajnje nekorektno podređuje prava i interese građana politikantskim kalkulacijama i interesima političkih stranaka ili čak pojedinaca, nego i direktno krši Ustav koji izričito utvrđuje da „političke stranke ne mogu neposredno vršiti vlast, niti je potčiniti sebi“.

Vlada Srbije ima obavezu da reši problem. Ako ne prihvata navode zaposlenih u Klinici, pa čak ni mišljenje i predlog svog nadležnog ministra, onda je dužna da to javnosti saopšti, ali i da takav svoj stav objasni i za njega pruži nekakve prihvatljive argumente. Interesne kalkulacije i kombinacije stranaka ili njihovih uticajnih pojedinaca, naravno, nisu i nikako ne mogu biti prihvatljivi argumenti.

Ponašajući se kao do sada Vlada održava atmosferu u kojoj je na Klinici, uz sve druge brojne probleme, bez sumnje najveći urušavanje kvaliteta zdravstvene zaštite, dakle direktno ugrožavanje prava upravo onih zbog kojih i Vlada i klinika i zaposleni na njoj i njen direktor i postoje – prava građana, pacijenata.

To, nedavni razgovor sa članovima štrajkačkog odbora i nekoliko fotografija uslova života pacijenata koje su mi pokazali, podsetili su me na, za moju generaciju kultne, knjigu Kena Kizija i film Miloša Formana – „Let iznad kukavičijeg gnezda“.

Radi mlađih kojima verovatno oni znače manje, vredi podsetiti da i u njima centralno mesto zauzima jedna duševna bolnica. Predstavljena je kao metafora društva, jer iako se radnja odigrava u mentalnoj ustanovi, priča se ne bavi simptomima mentalnih bolesti, već stanjem duha u zatvorenom sistemu. Glavni lik – buntovni Mekmarfi, pacijent mentalne bolnice, u nastojanju da živi i ponaša se normalno buni se protiv iracionalnosti sistema i postavlja nezgodna pitanja o (ne)normalnosti. Zbog toga je izložen sukcesivnom, sve žešćem maltretmanu i na kraju lobotomiran, pa završava tragično.

Priča iz „Laze Lazarevića“ asocira na onu iz „Leta iznad kukavičijeg gnezda“, ali se bitno razlikuje. Ona nije priča o pojedincu koji se, samo zbog nastojanja da funkcioniše normalno, sukobljava sa rigidnim i iracionalnim sistemom i koji biva poražen, nego o nastojanju cele jedne za mnoge ljude važne ustanove da funkcioniše normalno. Razlika je ipak velika i bilo bi apsurdno i žalosno da uprkos tome priča dobije sličan epilog.

Peščanik.net, 02.03.2023.