Foto: Ivana Tutunović Karić
Prolaz Bezistan na Terazijama, foto: Ivana Tutunović Karić

Teško da je postavljanje neke skulpture kod nas ikada izazvalo i približan broj komentara kao nedavna pojava velikog kantara (terazija) na Trgu Terazije. Društvene mreže su bile prosto prepravljene podsmešljivim komentarima i AI kreacijama raznih „skulptura“ podjednako (ne)podesnih da budu simboli delova grada. Brojnošću su nadmašili čak i one, takođe veoma brojne, na račun nedavno postavljenog čuvenog sata na Trgu republike, koji je plaćen preko 100.000 evra, iako realno ne vredi ni 10 puta manje a bio je neispravan mesecima.

Komentari na račun kantara su se u velikoj većini zasnivali na tome što se „skulptura“ sa pretenzijama da bude novi simbol trga bez osnova povezuje sa imenom trga, a zapravo nema veze sa istinskim poreklom imena, odnosno sa onim što je istorijski bilo na tom prostoru. Jer ime Terazije ne potiče od sprave za merenje, već od svojevrsnog vodotornja, dela nekadašnjeg turskog vodovoda, koji se u svoje vreme tu nalazio.

Prirodno je da su građani reagovali na neznanje ljudi koji donose odluke i na njihovu nespremnost da konsultuju struku, odnosno njihovu spremnost da iz procesa odlučivanja potpuno isključe i stručnu i opštu javnost i odluke o intervencijama u javnom prostoru donose proizvoljno, u skladu sa ličnim procenama i afinitetima. Ali čak i za naše žalosne prilike nije prirodno da je u senci lavine komentara ostala činjenica da se o novoj „skulpturi“ ne zna praktično ništa.

Šta god da je ovaj kantar – nekakva umetnička kreacija ili, kao što se od nekih eksperata moglo čuti samo „bezvredan industrijski štanc“, nije smeo biti postavljen bez saglasnosti Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Terazije su kao prostorno kulturno-istorijska celina proglašena kulturnim dobrom na kom važe posebni uslovi zaštite, čak i za postavljanje privremenih objekata. Ali Zavod ćuti, a ne oglašava se ni jedan drugi organ. Ni na sajtu Beoinfo na kom se, kako vlast tvrdi, nalaze sve gradske vesti, ne mogu se pronaći nikakve relevantne informacije o tome čija je odluka da bude postavljen kantar, je li radi realizacije te odluke bilo nekog javnog konkursa ili neke javne nabavke i naravno, koliko je „skulptura“ koštala?

Inače sa postavljanjem kantara na Terazijama koincidirala je vest da je Vlada Srbije odobrila prenos 143,65 miliona dinara iz tekuće budžetske rezerve Gradu Beogradu. Takav prenos nije ništa novo, naprotiv, zna se da je Beograd već dugo redovan i vrlo veliki korisnik tekuće budžetske državne rezerve. Zapravo od svih naših gradova ubedljivo je najveći korisnik i po apsolutnom iznosu i po glavi stanovnika.

Manje je poznato da je već godinama predmet kritika Fiskalnog saveta zbog netransparentnosti i korišćenja sredstava suprotno smislu i svrsi tekuće rezerve.

U pomenutoj odluci Vlade objavljenoj u Službenom glasniku navodi se da se novac odobrava „za izvršavanje obaveza iz razloga koje nije bilo moguće predvideti u postupku pripreme i donošenja budžeta, a koji mogu dovesti do ugrožavanja tekuće likvidnosti“.

Da je tekuća likvidnost Beograda već ozbiljno ugrožena opšte je poznato. Ali je neozbiljno i neodgovorno dodeljivati sredstva „za izvršenje obaveza koje nije bilo moguće predvideti“ gradskoj vlasti koja je ove godine već imala dva rebalansa gradskog budžeta. A pogotovo kad u obaveze „koje nije bilo moguće predvideti“ spadaju i one poput sata sa Trga Republike i famoznog kantara.

Izdaci čija je visina utvrđena bez ikakvog planiranja i uz ignorisanje ozbiljnih prioriteta, bez poznatih kriterijuma, po nečijem ćefu, za stranački ili lični prestiž i manipulaciju građanima i uskraćivanje, zapravo sakrivanje podataka o tome koliko, kada, kako i kome je za to isplaćeno – neizbežno pothranjuju i inače snažno prisutnu sumnju da je u pitanju korupcija i zloupotreba službenog položaja.

Akteri takvih „kombinacija“, i neposredni i oni koji ih sa višeg nivoa u tome podržavaju, nesporno su dužni da potpunim i validnim informacijama tu sumnju otklone. Odnosno da, ako to nisu u stanju, snose Krivičnim zakonikom predviđene konsekvence.

Kantar postavljen na Terazijama nije i ne može biti simbol ni Beograda ni velikog beogradskog trga. Ali mimo volje kreatora, može da bude, zapravo jeste, simbol bahatosti ljudi iz vlasti, opipljiv podsetnik na to da je bahatost postala nepodnošljiva.

Peščanik.net, 07.07.2026.


The following two tabs change content below.
Rodoljub Šabić (1955), advokat, prvi poverenik za informacije od javnog značaja Republike Srbije. Podsekretar za zakonodavstvo u vladi Ante Markovića, narodni poslanik i potpredsednik Narodne skupštine RS, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu u vladi Zorana Đinđića. Kao Poverenik dobio brojne nagrade kao što su: 2006. Specijalna povelja (Udruženja novinara Srbije), 2007. Ličnost godine u borbi za slobodu medija (Misija OEBS-a), 2008. Najevropljanin (Prva evropska kuća), 2009. Vitez poziva (Liga Eksperata – LEX), 2010. Reformator godine (Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj – NALED), 2011. Nagrada za doprinos borbi protiv korupcije (Misija EU i Savet za borbu protiv korupcije), Ličnost godine (Misija OEBS -a) i Počasni član Nezavisnog udruženja novinara Srbije. 2012. Nagrada za doprinos Evropi (Evropski pokret u Srbiji i Međunarodni evropski pokret), 2013. Nagrada za instituciju sa najvišim stepenom antikorupcijskog integriteta (BIRODI), 2014. Nagrada za toleranciju (AP Vojvodina, Opština Bačka Topola i Fondacija Plavi Dunav), 2015. Nagrada za unapređenje kulture ljudskih prava Konstantin Obradović (Beogradski centar za ljudska prava), 2015. Nagrada za doprinos unapređenju prava žrtava (Viktimološko društvo Srbije), 2016. Povelja za građansku hrabrost Dragoljub Stošić (Kuća pravde Strazbur), 2016 Dobar primer novog optimizma (Novi optimizam), 2017. uvršten na listu Heroji Balkana (Balkan Insight), 2018. Aprilska nagrada za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanja ljudskih prava (Grad Šabac), 2018. Nagrada za poseban doprinos ljudskim pravima (Kuća ljudskih prava i demokratije).

Latest posts by Rodoljub Šabić (see all)