- Peščanik - https://pescanik.net -

Ministarski san

Foto: Vedran Bukarica

Na mrežama se može videti brkati profesor Bakić Jovo u kostimu islednika Čeke ili nečeg sličnog. Neko ga je montirao, odenuo i postavio tamo. Čeku beše osnovao Feliks Đeržinski, praotac svih tajnih službi u istočnoj hemisferi. Tu se i 73 godine posle smrti Hazjajina i te kako čuva veština kopanja po ljudskim dušama.

Dobrohotnog Jova je neko preobukao u kožno ruho i dao mu izgled surovog udbinog milicajca. Prvi put kad sam ga video i čuo, ostavio je utisak sabranog uče koji dobro gazduje svojim rečima. Bio je ubedljivi protivnik upravo oborenog režima i u tom svojstvu je predviđao kraj budućnosti za njih. Na primer, panična bežanija po kopnu i vazduhu. Plivanje kao oblik udaljavanja od ulične pravde: neko kraul, neko prsno, neko leptir, kako ko ume i dokle stigne.

Vladareva posluga a i vladar lično, to su razumeli kao ustaničku pretnju i ugrožavanje države nasilnim prevratom. Ali ipak nisu došli po Bakića. Bilo je to manje-više duhovito objašnjenje raspleta, onako kako ga je pripovedač zamislio. Epska slika progona onih koji su do časa paničnog bežanja bili progonitelji. Jovo nije mogao niti želeo da im obeća ništa dobro, niti je za to bio ovlašćen. Nije bio ovlašćen ni da preti progonom preko velikih reka, ali mu je to nekako došlo kao katarzična poenta.

Bakić je bio uspešan govornik na skupovima otpora. Intonacija na trgovima je bila nešto drugačija nego u običnim izjavama. Uz malo patosa i besedničkog zanosa, profesor je govorio o slobodi koja tek što nije stigla. Postao je jedan od vesnika onoga što će se zaista dogoditi, i to često obrazlagao kulinarskim metaforama: dinstaju se, krčkaju, cvrče, prže se.

Njegovo mesto na Studentskoj listi bilo je prirodno. Ako je neko prednjačio u žustrini i stalnosti otpora bez imalo kompromisa, bio je to Jovo Bakić. Trula građevina kojoj je predviđao slom, raspala se uz težak zadah, uz naricanje iznutra, ali bez mnogo otpora.

Posle pobede, ostalo je nedovoljno jasno kako studenti nameravaju da vladaju: hoće li to biti delegirana anonimna volja plenuma koja će se složenim putevima i sporo prenositi do nosilaca realne vlasti? Ili će sve teći onako kako je zakonito i prirodno: poslanicima su mandate dali građani, i oni ulaze u parlament potpuno oslobođeni stalnog mentorstva onih koji su sastavili listu.

U međuvremenu Bakić je postao jedan od čestih pobedničkih sagovornika u medijima. Imao je šta da kaže. Pre nego što je bilo ko govorio o vladi, njenom predsedniku ili resorima u njoj, Jovo je izrazio želju da bude ministar policije. Ako ga žele tamo – on bi rado pristao, pa stoga predlaže sebe. Pripremao se za to i sagledao stvari. Ako izaberu drugoga – nikom ništa. Policija ostaje njegov ministarski san.

Zašto bi bilo ko uopšte želeo da bude ministar policije? Ako je to zbog osećanja moći, policija je krajnje nepouzdani ambijent za takav doživljaj. Ne bih rekao da Bakić ima bilo kakve veze sa policijskim poslovima. Ali, moguće je da sam u krivu. Malo se zna o ljudima i njihovim skrivenim moćima.

U podeli vlasti se čini i ono što ne izgleda moguće. Dačić je primer mekušca-hedoniste, krpelja svakog vladara i lošeg dvorskog zabavljača a ipak je na samom kraju taj i takav postao surovi operativac terora! Bata Gašić je zanatlija, gleter i diler kafe, nakupac i preprodavac svega što se prodaje. On je obavljao sve najvažnije dužnosti u državi, uinat svima. Mada ni o čemu nije znao ništa.

Nije ovo paralela u kojoj su u istoj ravni Dačić, Gašić i Bakić. Ne bih se usudio da nagađam šta je nateralo Bakića da tako glasno iznese svoju snažnu ambiciju. On je ukratko nagovestio kako bi, tamo gde je sebe predložio da bude, želeo da „sredi stvari“. Spremao se za to i zna šta valja činiti.

Bakić, naravno, ne zna od kakvih je sve ljudi sastavljena policija i šta većina od njih tamo radi. To ne zna niko. Nije moguće smeniti, postaviti, propisati, narediti i početi iznova. Ako bude pošao od toga da ni njegovi prethodnici o tome šta je MUP nisu imali pojma, onda bi mogao odmah da odustane.

Policija je velika tajna, ali ni Bakić nije manja. Zašto ne pokuša u prosveti, tamo se događaju strašne stvari! Policajce će dovesti u red drugi policajci, ali mahnitog Radivoja ne može niko.

Peščanik.net, 11.11.2026.


The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)