- Peščanik - https://pescanik.net -

Ministarstvo (neprijatne) istine

Foto: Predrag Trokicić

Kako je već primetio Mijat Lakićević, novopostavljeni, mada nelegitimno izabrani, predsednik Srbije je u svom svečanom govoru pri preuzimanju nove funkcije, citirao Džordža Orvela:

„Nema slobode u ma kakvim podelama, nema napretka u svađama, nema cilja u izmaglici sukoba, nema rezultata bez međusobnog poštovanja, ne vidi se, ne može da se prepozna, nejasan je i samim tim nedostižan, i moja je dužnost, jedna od prvih, da to kažem. Baš kao što mi je dužnost da kažem i mnogo teže stvari i da čujem sve one koje nisu dobre po mene. Uostalom, sloboda i jeste, po Orvelu, ništa drugo nego mogućnost da ljudima kažeš i ono što ne žele da čuju, i to je jedan od principa kojih ću se držati i u mom odnosu prema narodu i građanima Srbije. Zato što on omogućava nastavak procesa koji smo započeli pre nekoliko godina, i koji je doneo prve i ozbiljne rezultate. Rekli smo istinu bez obzira na to što toliko njih nije htelo da je čuje, i počeli smo da se menjamo i da menjamo Srbiju.“

Kako je Lakićević ispravno uočio, za predsednika je sloboda pre svega sloboda za njega samog – sloboda da saopšti narodu neprijatne istine. Princip slobode na koji se obavezuje je stoga princip koji njemu samom garantuje ovu slobodu. U tekstu na koji se predsednik poziva, međutim, Orvel piše:

„Kada se zahteva sloboda govora ili štampe, ne zahteva se apsolutna sloboda. Uvek mora postojati, ili će barem uvek postojati, neki stepen cenzure, sve dok bude bilo organizovanih društava. Ali sloboda je, kako je rekla Roza Luksemburg, ‘sloboda za onog drugog’. Isti princip je ovekovečen i u Volterovim rečima: „Ja prezirem ono što govorite; braniću do smrti vaše pravo da to govorite“. Ako intelektualna sloboda, koja je bez sumnje jedna od prepoznatljivih odlika zapadne civilizacije, uopšte išta znači, onda je to pravo svakoga da govori ili štampa ono što smatra istinom, pod uslovom da to ne šteti zajednici na neki sasvim nedvosmislen način.“

Dakle, sloboda je pre svega „sloboda za onog drugog“, a ne za sebe samog – naravno da svako želi slobodu za sebe samog, ali princip slobode govora se sastoji upravo u tome što tu slobodu priznajemo i onima sa kojima se ne slažemo. Predsednik, međutim, i ovde ima zanimljivo tumačenje – „slobode nema u ma kakvim podelama“! Nasuprot Orvelu, koji je smatrao da su podele nužan ishod slobode mišljenja i govora, i nasuprot Volteru, koji tvrdi da je sloboda upravo sloboda da se misli i govori drugačije, dakle da se podele ne potiskuju, niti silom izglađuju, nelegitimno izabrani predsednik Srbije smatra da je uslov za slobodu upravo nepostojanje društvenih podela. Ovo je samo prividno paradoksalno, jer u društvu u kojem samo jedan čovek, i to upravo najmoćniji čovek u državi, ima slobodu da govori „neprijatne istine“ celom narodu, nikakvih podela zaista i neće, niti uopšte može biti.

Stani malo, reći će čitateljka, ali zar nije predsednik, pa makar i nelegitimno izabrani, rekao da je njegova dužnost ne samo da saopštava neprijatne istine, već i da čuje one koje su „neprijatne po njega“? Jeste, ali on te neprijatne istine može čuti na različite načine, na primer, onako kako je čuo da neko ima F-dijagnozu, iako bi to trebalo da bude poverljiv podatak, ili onako kako je bez sumnje čuo razgovore članova grupe Ne da(v)imo Beograd, iako ga ovi nisu zvali. Nije naime stvar u tome šta će on čuti, već šta mogu da čuju građani Srbije, a u priči koju nam je ponudio, oni mogu čuti samo njega. Drugim rečima: građani čuju predsednika, predsednik čuje građane, ali – i to je ono najbitnije – građani ne mogu čuti jedni druge. Sloboda govora i štampe o kojoj piše Orvel, upravo je sloboda da se javno obratimo jedni drugima, ali u priči nelegitimno izabranog predsednika za tako nešto prosto nema mesta. Međutim, što je još važnije, toga nema ne samo u njegovoj priči, nego ni u stvarnosti koju oblikuje. Dok je nelegitimno izabrani predsednik do smrti branio sopstveno pravo da nam saopštava neprijatne istine, njegovi službenici su branili njegovo pravo da on bude jedini koji ima tu slobodu.

A možda su njegovi pisci govora, ukucavši u Gugl „Orvel+sloboda“, prosto izabrali pogrešan citat? Smisao predsednikove poruke svakako bi bio bolje izražen onim mnogo poznatijim citatom iz Orvelove „1984.“: „Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je moć.“

Peščanik.net, 02.06.2017.

IZBORI I PROTESTI 2017.