- Peščanik - https://pescanik.net -

Mit o poklonima

Foto: Predrag Trokicić

Mediji se već danima bave „legalizacijom korupcije u zdravstvu“, odnosno odredbom Zakona o zdravstvu koja propisuje da se pojedinačni pokloni do 2.725 dinara, odnosno ukupno 54.500 dinara „ne smatraju korupcijom“ niti sukobom interesa.

Ovaj kvazi antikorupcijski diskurs, zasnovan je na jednom veoma loše napisanom članu Zakona, a radi na pogon lošeg iskustva građana sa zdravstvenim sistemom. Nema sumnje da u zdravstvu ima korupcije, da ima lekara koji traže novac, ali nema sumnje ni da je daleko više lekara koji rade pošteno u sistemu koji je ravnopravno pogažen i ponižen, kao i sve druge instistucije i sistemi kojih su se naprednjaci dohvatili. Kao što je i daleko više građana koji sami nude, ako ne mito pre usluge, u formi „akontacije za zahvalnost“, a ono bar poklone nakon usluge.

Bespredmetno je optuživati građane, baš one koji će postojano braniti „tradiciju“ odnošenja poklona zahvalnosti, za licemerje, jer istovremeno kritikuju zakon koji uvodi red u čašćavanje, žeste se i pitaju treba li zakonom propisati i čašćavanje vatrogasaca, policajaca, državnih službenika na raznoraznim šalterima i svih ostalih zaposlenih u javnom sektoru. Kao što je bespredmetno odgonetati da li je namera zakonodavca zaista bila da se uvede red ili da se stvori dodatni haos.

A haos je napravljen, mulj se uzburkao, a Zlatibor Lončar i njegova ekipa koja se najbolje snalazi u mulju, mogu biti zadovoljni. Prekinuta je priča o masovnom egzodusu zdravstvenih radnika, o katastrofalnim uslovima u mnogim zdravstvenim ustanovama, niko ni ne pomišlja da podseti na poslove nabavke opreme (12 miliona evra) i popravke toaleta (7 miliona evra), koji su sprovedeni bez konkurencije ili u postupcima koji su obilovali nepravilnostima, o čemu smo pisali na Peščaniku.

Ali, čak i ako ostavimo po strani ovaj političko-kriminalni aspekt čitave stvari, odredba o čašćavanju ili legalizaciji korupcije, zovite to kako vam drago, višestruko je sporna.

Da ne bismo pričali napamet, za početak da citiramo dva stava (5 i 6) iz člana 234 Zakona o zdravstvenoj zaštiti, iz glave XXII koja uređuje sukob interesa.

„Zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik koji obavlja zdravstvenu delatnost, odnosno poslove zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi u javnoj svojini, član organa, odnosno stručnih organa u zdravstvenoj ustanovi u javnoj svojini, kao i članovi njihovih užih porodica, ne smeju tražiti, niti primiti novac, poklon, uslugu ili bilo kakvu drugu korist za sebe, članove svoje uže porodice ili fizička i pravna lica koja se opravdano mogu smatrati interesno povezanim, a koji mogu uticati na nepristrasnost ili profesionalno obavljanje dužnosti, odnosno koji se mogu smatrati nagradom u vezi sa vršenjem dužnosti i obavljanjem zdravstvene delatnosti.

Izuzetno od stava 5. ovog člana, iskazivanje zahvalnosti u vidu poklona manje vrednosti, odnosno reklamnog materijala i uzoraka, koji nije izražen u novcu ili hartijama od vrednosti i čija pojedinačna vrednost ne prelazi 5%, a ukupna vrednost ne prelazi iznos jedne prosečne mesečne plate bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji, ne smatra se korupcijom, sukobom interesa, odnosno privatnim interesom, u skladu sa zakonom.“

Na prvi pogled reč je o preuzetom rešenju iz Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije, koji uređuje poklone javnim funkcionerima i gde se pored ostalog propisuje da „funkcioner ne sme da primi poklon u vezi s vršenjem javne funkcije, izuzev protokolarnog ili prigodnog poklona, ali ni tada ako je u novcu i hartijama od vrednosti“, da je „funkcioner dužan da protokolarni poklon preda organu nadležnom za postupanje sa imovinom u javnoj svojini, izuzev ako vrednost poklona ne prelazi 5% prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji“, te da „funkcioner ne sme da zadrži prigodni poklon čija vrednost prelazi 5% prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji, odnosno prigodne poklone primljene u toku kalendarske godine čija ukupna vrednost prelazi iznos od jedne prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji“.

Neko je, čini se, pokušao da prigodni poklon1 nakalemi na zdravstveni zakon i običaj čašćavanja lekara i sestara. Svako ko je, ne nužno studirao prava, već barem čekao autobous 26 ili 27 ispred Pravnog fakulteta, može da uoči nekoliko problematičnih stvari sa ovom transplantacijom. Kao prvo, nije definisano na šta se odnosi ograničenje ukupne vrednosti poklona od jedne mesečne plate (54.500 dinara u januaru 2019) – da li na jednog poklonodavca u toku godine ili tokom celog radnog veka, ili na sve poklonodavce u toku jedne kalendarske godine (što je slučaj u Zakonu o Agenciji za borbu protiv korupcije). Još je gora, međutim, odredba kojom se propisuje da se pomenuti poklon, kada se njime iskazuje zahvalnost, a pošto mu je ograničena vrednost, ne smatra „korupcijom, sukobom interesa, odnosno privatnim interesom“. Zakon o zdravstvenom sistemu zašao je na taj način duboko u polje krivične materije. Pa ako zamislimo situaciju da lekar unapred zatraži zahvalnost ograničenog iznosa u ratama (a apsolutno ograničenje je nedefinisano), ne da mu se ne može prigovoriti nego ga ni istražni organi ne mogu goniti, jer je Zlatibor Lončar decidirano propisao da to nije korupcija.

Odavde se priča račva u dva smera.

Prvo, čitaoci bi s pravom mogli da prigovore što ovakve besmislene odredbe stavljam na teret lično Lončaru, koji je više puta dokazivao da je samo naivan i da se ni u šta ne razume (javne nabavke, helikopter, Zemunci, stan…). Zakon je prošao i Vladu Srbije i parlament, a mogli smo da pročitamo i da je Ministarstvo zdravlja ispoštovalo2 preporuku Agencije za borbu protiv korupcije. O kakvoj je preporuci reč ne znamo i možda nikad nećemo saznati, jer je Agencija nedugo po dolasku novog direktora prestala da izrađuje ili bar da objavljuje analize propisa na rizike od korupcije. Poslednji objavljeni je iz februara 2018. Ono što se od ranije može naći odnosi se na nacrt iz 2016/17. i u njemu Agencija precizira da bi ukupan iznos trebalo da se odnosi na godinu dana, ali preporučuje i nešto što se u zakonu nije našlo, a veoma je bitno. Ko vodi evidenciju o pojedinačnim poklonima, ko ih sabira, kome zdravstveni radnik prijavljuje primljene poklone? Po predlogu Agencije to treba da čini zdravstvena ustanova, odnosno trebalo bi obavezati zaposlene da prijavljuju poklone. U zakonu toga nema.

Drugi put od ovog zamišljenog izvora korupcije dovodi nas do pitanja zar nije ponižavajuće čak i hipotetički razmatrati situaciju u kojoj lekar ugovara mito u ratama, u robi ili uslugama pojedinačne vrednosti do 2.725 dinara, svestan da zahvaljujući novom zakonskom rešenju to nije korupcija. Daleko bilo da želim da uvredim lekare i sestre. Naprotiv. Ovakva odredba koja propisuje dozvoljeni iznos bakšiša je krajnje uvredljiva za njih.

Ako je neko želeo da pošalje poruku građanima da lekarima ne treba davati mito, to je trebalo da učini edukacijom građana, zajedničkim akcijama sa zdravstvenim udruženjima, komorama, sindikatima, promovisanjem ljudi od integriteta, podsticanjem otkrivanja slabih mesta u sistemu. Pitanje poklona zahvalnosti treba ostaviti za etičke kodekse.

Ali, svakako je lakše pokrenuti priču o 2.725 dinara. Možda je povezati i sa pričom kada će taj iznos preći psihološku granicu od 3.000 dinara zahvaljujući merama koje Vlada sprovodi i zahvaljujući rastu prosečne plate. I tako utišati priču o svim ostalim problemima.

Međutim, postoji jedno drugo pitanje koje bi ova zakonska rešenja mogla da otvore. Šta je sa stručnom edukacijom lekara na skupovima koje organizuju farmaceutske kuće u zemlji i van nje. Sme li lekar da prihvati da mu farmaceutska kuća plati putovanje na konferenciju na kojoj će skupiti bodove neophodne za obnovu licence? Je li to „poklon, usluga ili bilo kakva druga korist“ koja bi mogla da utiče na „nepristrasnost ili profesionalno obavljanje dužnosti“? Mogu li i moraju li lekari da sami plaćaju učešće na tim skupovima (putovanje i smeštaj), jer zakon propisuje da njihove ustanove samo treba da im omoguće slobodne dane, ali ne i da im nadoknade troškove? Teško pitanje. Lakše je analizirati šta su najbolji prigodni pokloni zdravstvenim radnicima u vrednosti do 2.725 dinara. Moj prvi predlog – low cost karta do Nemačke.

Autor je novinar iz Beograda i saradnik Transparentnosti Srbija.

Peščanik.net, 22.04.2019.

Srodni link: Jelena Žarković – Dubok džep je pola zdravlja


________________

  1. Protokolarni poklon je poklon koji funkcioner primi od strane države, njenog organa ili organizacije, međunarodne organizacije ili stranog pravnog lica, koji je primljen prilikom službene posete ili u drugim sličnim prilikama.
  2. Ovaj zemunski izraz nećemo staviti Lončaru na teret; on se zapatio u jeziku pre nego što je on na sebe preuzeo devastaciju zdravstvenog sistema.
The following two tabs change content below.
Zlatko Minić, novinar zarobljen u telu mašinskog inženjera. Novinarstvom počeo da se bavi na Radio Indexu, najduže se zadržao u Beti, gde je dužio resor borbe protiv korupcije. To ga je kao predstavnika novinarskih udruženja odvelo u Odbor Agencije za borbu protiv korupcije 2009, a potom u Transparentnost Srbija. Voli sve što vole mašinci koji se bave novinarstvom u organizacijama civilnog društva: javna preduzeća, izborne kampanje, posebno funkcionerske, transparentnost lokalne samouprave. Analizirao brojne propise i (loše) prakse, učestvovao u izradi više antikorupcijskih (loše primenjenih) akata, radio kao konsultant, trener. Koautor nekoliko knjiga i publikacija o temama koje su zanimljive samo grupi ljudi koje sve lično poznaje: „Rečnik korupcije“ (sa prof. Č. Čupićem), „Politički uticaj na javna preduzeća i medije“ (sa N. Nenadićem), „Funkcionerska kampanja kao vid zloupotrebe javnih resursa“ (sa N. Nenadićem) i „Pod lupom – prva petoletka“ (sa N. Nenadićem, izbor tekstova sa stranice Pod lupom na sajtu Transparentnost Srbija, čiji je urednik).

Latest posts by Zlatko Minić (see all)