- Peščanik - https://pescanik.net -

Neobični slučaj Grčke i Evrope

Fotografije čitalaca, Nebojša Nenadić

Kada smo prošlog utorka odlazili iz Berlina, grčki ministar finansija Janis Varufakis mi je rekao da reč „reforma“, u značenju u kojem je danas koristimo, potiče iz srednjeg perioda istorije Sovjetskog Saveza, tačnije iz vremena Hruščovljeve vladavine, kada su akademski eksperti pokušali da sklerotični sistem planske privrede ožive uvođenjem elemenata decentralizacije i tržišnih procesa. Amerikanci su u to doba opsednuti ljudskim pravima, mladi Evropljani sanjaju o revoluciji, pa „reforma“ nije bila naročito popularna tema na zapadu. U međuvremenu, zahvaljujući novom i neobičnom spletu okolnosti, reforma je postala glavna programska parola vladajuće klase.

Reč reforma zauzima centralno mesto u nadvlačenju između Grčke i njenih poverilaca. Nove olakšice su moguće, pod uslovom da Grci pristanu na „reforme“. Kakve promene su u pitanju i šta je njihov cilj? Kada se u medijima govori o Grčkoj, ta reč se koristi često i olako, kao da je već svima jasno šta tačno znači.

Konkretne reforme koje poverioci zahtevaju neobična su mešavina različitih elemenata. Jedan od ciljeva je smanjivanje državnog aparata; u tom smislu one su „tržišno orijentisane“. S druge strane, njima se ne promovišu decentralizacija i raznolikost. Štaviše, njihovo sprovođenje potkopava lokalne institucije i nameće jedinstven model vođenja državnih politika koji treba da važi za čitavu Evropu. Otuda Grčka nikako nije na repu događaja, već na samom braniku istorije. Takođe, u ovom drugom aspektu, ponuđeni predlozi su totalitarni – Fridrih fon Hajek je možda njihov filozofski otac, ali politički arhitekta im je lično Staljin.

Moderna evropska verzija tržišnog staljinizma, u obliku u kojem se primenjuje u Grčkoj, ima tri glavna toka. Prvi je usmeren na penzije, drugi na tržište rada, treći na privatizaciju. Tu su zatim i širi problemi oporezivanja, štednje i održivosti duga, ali o njima kasnije.

Poverioci traže da se isplate penzionerima ove godine smanje za jedan odsto BDP-a, u zemlji u kojoj gotovo polovina penzija nije dovoljna za život iznad granice siromaštva. Taj zahtev bi doveo do umanjenja od 120 evra za penzije koje iznose do 350 evra. Vlada je odgovorila da je penzijskom sistemu potrebna reforma – sadašnja niska starosna granica za odlazak u penziju nije održiva – ali reforma se mora sprovoditi postepeno, uz uvođenje efikasnog sistema osiguranja za nezaposlene.

Na tržištu rada poverioci su već nametnuli ukidanje kolektivnog pregovaranja i izdejstvovali smanjivanje minimalnih nadnica. Vlada naglašava da je glavna posledica tih mera prelazak rada u sivu zonu, radnici se više ne prijavljuju i ne plaćaju im se doprinosi, što ugrožava penzioni sistem. Grčka, s druge strane, predlaže uvođenje novog sistema kolektivnog pregovaranja u skladu sa standardima Međunarodne organizacije rada.

Što se tiče privatizacije, poverioci zahtevaju prodaju, između ostalog, aerodroma, luka i energetskog sistema, i to u što kraćem roku. U ovom slučaju primedbe Grčke se ne odnose na to što bi pomenuti kapaciteti tako bili stavljeni pod privatnu ili stranu kontrolu, već na rasprodaju po bagatelnim cenama, bez ikakvih uslova i bez zadržavanja udela u vlasništvu. Na primer, u tekućoj privatizaciji luke u Pireju, koju kupuje kineska kompanija Cosco, vlada insistira na investicionom planu i zaštiti prava zaposlenih. (Tako smo se našli u postmodernoj situaciji, u kojoj levičarska vlada kapitalističke zemlje pokušava da zaštiti sindikalna prava svojih radnika od apetita multinacionalne korporacije iz jedne komunističke zemlje.)

U pogledu poreske politike, poverioci zahtevaju značajno povećanje poreza na dodatu vrednost (PDV) – koji već iznosi 23 odsto. To bi, između ostalog, opteretilo cene lekova (i stariju populaciju) i ugrozilo posebne stope koje uživaju grčka ostrva  (oko deset odsto stanovništva), gde je koncentrisana turistička inudstrija i gde su troškovi života veći. Vlada je odgovorila da bi se povećanje poreza u turističkom sektoru loše odrazilo na konkurentnost i da bi ukupan efekat većeg poreskog opterećenja doveo da pada privredne aktivnosti i tako produbio problem dugova. Umesto toga, trebalo bi povećati stopu naplate; efikasnija naplata PDV-a bi čak omogućila smanjivanje poreza.

Ono čega u zahtevima poverilaca nema jeste sama reforma. Smanjivanje penzija i povećanje PDV-a ne čine reformu; takvi potezi ne doprinose privrednoj aktivnosti i rastu konkurentnosti. Privatizacija po bagatelnim cenama otvara prostor za predatorske privatne monopole, kao što dobro znaju stanovnici Južne Amerike ili Teksasa. Deregulacija tržišta rada čini standardni element tog etički problematičnog eksperimenta, nametanja patnje kao terapije, kao što pokazuju interni izveštaji MMF-a od 2010. naovamo. Niko ne može da garantuje da će smanjivanje nadnica Grčku učiniti konkurentnom u trgovini sa Nemačkom ili Azijom. Dogodiće se samo to da će radna snaga sa konkurentnim veštinama napustiti zemlju.

Prava reforma je proces koja zahteva vreme, strpljenje, planiranje i novac. Reforma penzijskog sistema i socijalnog osiguranja, moderna radna prava, razumna privatizacija i efikasna naplata poreza, to su reforme. Kao i mere koje se preduzimaju u domenu javne uprave, pravosuđa, poreske politike, integriteta statističkih podataka i drugim oblastima, što je u načelu već usaglašeno i što bi Grci rado odmah sproveli, kada bi im poverioci to dozvolili – ali oni im to ne dozvoljavaju dok se pregovori ne završe. Isto se može reći za investicioni program kojim bi se unapredile uslužne delatnosti koje Grčka može da ponudi, uključujući zdravstvenu zaštitu, negu za stara lica, visoko obrazovanje, istraživački rad i umetnost. Ali za to treba da shvatimo da Grčka ne može da uspe ako je primoravamo da bude ista kao druge zemlje; ona mora biti drugačija – zemlja sa malim prodavnicama, malim hotelima, visokom kulturom i otvorenim plažama. Restrukturiranje duga kojim bi se Grčka vratila na tržišta (da, i to je moguće, i Grčka već ima spreman predlog) takođe bi bila reforma po svim razumnim kriterijumima.

Pravi cilj programa koji poverioci nameću nije reforma. Cilj je da se uveća naplata duga pre nego što dođe do konačne katastrofe. Poverioci insistiraju na smanjivanju penzija i plata, povećanju poreza i rasprodaji imovine, u uverenju – koje se može objasniti jedino kao relikt magijskog mišljenja – da će se privreda oporaviti uprkos uvećanom poreskom opterećenju, smanjenoj kupovnoj moći i odlivu dobiti nakon privatizacije. To je magično rešenje koje se testira već pet godina i koje u Grčkoj nije dalo nikakve rezultate. Zato umesto oporavka, koji se predviđao posle paketa pomoći iz 2010, Grčka danas beleži pad prihoda od 25 odsto, i tom padu se ne vidi kraj. Mereno u nominalnim iznosima, ukupan dug je porastao sa 100 na 180 odsto BDP-a. Ali priznavanje neuspeha u Grčkoj dovelo bi u pitanje čitav projekat aktuelnih evropskih politika, pa i kompetentnost onih koji ih sprovode.

Zato su pregovori sa Grčkom u pat poziciji. U stvari, to nije prava pat pozicija, jer je Grčka pod ogromnim pritiskom. Ili će pristati na sve što poverioci traže, ili će im banke propasti i biće proterani iz evrozone, što bi imalo veoma teške posledice, bar na kraći rok. Poverioci to znaju. Zato uporno pritiskaju Grčku, ne odstupaju od svojih stavova ni za milimetar i žale se da grčka strana nije dovoljno kooperativna. Kada Grci popuste, za centimetar ili dva, poverioci odgovaraju tako što traže još više ustupaka.

To je ružna dinamika pregovora pod pritiskom, između jače i slabije strane, u ovom slučaju opterećena i činjenicom da na strani poverilaca nema jedinstvenog vođstva, nema nikoga ko će istupiti, učiniti razumne ustupke i nametnuti svima prihvatljiv sporazum – osim ako Angela Merkel konačno ne prihvati taj zadatak. Izbor je sužen. Ili će grčka vlada previše popustiti, izgubiti podršku i pasti, u kom slučaju, bez obzira na ishod – prinudna evropska uprava ili Zlatna zora? – možemo reći da je demokratija u Evropi mrtva. Ili će biti primorani, uz ogroman rizik i po visokoj ceni, da preuzmu sopstvenu sudbinu u svoje ruke i nadaju se da će pomoć stići, s bilo koje strane.

The American Prospect, 16.06.2015.

Prevela Slavica Miletić

Peščanik.net, 01.07.2015.

GRČKA KRIZA