- Peščanik - https://pescanik.net -

Od ponedeljka…

„Dokaži da nisi kriva”, foto: Miljana Radivojević,
East London street art

U petak su Sigurnu kuću posetili ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović i ministarka pravde Nela Kuburović. Uverili su štićenice Sigurne kuće da će od 1. juna, od kada počinje primena novog zakona o zaštiti od nasilja u porodici, sve biti mnogo bolje. Upoznali su ih sa promenama koje novi zakon donosi. Osim toga, taj zakon kako su rekli, šalje jasnu poruku: „Udarite li ženu, ići ćete u zatvor“.

Obuke policajaca, tužilaca i sudija su već počele, i svi oni će od prvog dana biti spremni i spremne da u potpunosti primenjuju zakon. U radionice su uključene i nevladine organizacije kako bi se poboljšalo sprovođenje zakona i kako bi se efikasnije pomoglo ženama žrtvama porodičnog nasilja. Ministarka pravde je takođe istakla „da su dva ministra današnjom posetom pokazali da se država protiv nasilja u porodici ne bori samo sistematski, već i ličnim angažovanjem njenih članova“.

Sam zakon, kao i koraci koji se sprovode kako bi se omogućilo njegovo nesmetano sprovođenje, nisu problematični. Ostaje pitanje na koji će način javnost biti uključena u ceo proces. Jer uspeh određenog zakona ne zavisi samo od institucija koje treba da ga sprovode, a uključivanje nevladinih organizacija možda jeste korisno, ali ne i dovoljno. Da bi zakon bio uspešan, neophodno je učešće javnosti. Pre svega, neko mora da prijavi nasilje u porodici da bi bilo koja od institucija mogla da bude uključena, te da se onda pokažu rezultati obuke zaposlenih. Nasilje u porodici je društveni problem, ne problem pojedinki i pojedinaca. Da bi žrtva prijavila nasilnika ona treba da zna da ima podršku okoline, a ne samo institucija.

Ako pogledamo način na koji javnost reaguje na novi zakon o zaštiti od nasilja u porodici, malo je nade da će žrtve nasilja u porodici moći da se oslone na podršku okoline. Mislim pre svega na komentare na internet portalima dnevnih novina. To je mali deo javnosti, svakako ne reprezentativan, ali koji ima pristup internetu i od koga bi trebalo očekivati, samim time što ima veći pristup informacijama, da ima i šira shvatanja. Komentari na vest o ministarskoj poseti Sigurnoj kući osvrću se na seksizam zakona, jer je fokus pre svega na ženama žrtvama porodičnog nasilja. Taj fokus nije slučajan, jer žene čine daleko najveći deo žrtava porodičnog nasilja. U komentarima se može pročitati i da će žene taj zakon zloupotrebljavati kako bi se osvetile muževima, ili kako bi dovele ljubavnika u kuću (po novom zakonu je predviđeno da se nasilnik udalji iz doma). Jedan od komentatora, navodeći preljubu kao mogući okidač za nasilje u porodici, napisao je: „Ako žene misle da će ih zakon zaštititi od nedela, grdno se varaju“. Još jedna stvar smeta komenatatorima i komentatorkama novog zakona – to što on služi razbijanju porodice: „inače svi ovakvi potezi usmjereni su prvenstveno na razbijanje porodice, pa je na drugom mjestu zaista zaštita žena od nasilnika“.

Odnos prema ženama žrtvama nasilja u porodici može se videti i iz načina na koji se komentarišu vesti o poznatim ženama koje su svoje bivše ili sadašnje partnere prijavile za nasilje. Bivša košarkašica Milica Dabović je pre nedelju dana za nasilničko ponašanje prijavila svog partnera. Komentatori i komentatorke, uz obaveznu ogradu da ne podržavaju nasilnika, navode da je i ona doprinela situaciji. Zbog oblačenja, tetovaži, šminke i izbora partnera. Možda je čak i ona izazvala napad, kaže jedan komentator: „Ona je njega napala zbog slike, a on ju je možda uhvatio, gurnuo, da se odbrani. I onda ga je ona prijavila za “porodično nasilje” iako oni uopšte nisu porodica i ne žive zajedno. Nju i sve takve pobesnele manipulantkinje treba zatvoriti na 6 meseci da shvate da zakon nije oružje za ljubomorne osvete i obračune sa partnerima“.

Način na koji mediji izveštavaju o slučajevima nasilja nad ženama doprinose kultivisanju ovakvih stavova. Pišući o ubistvu Marine Mijailović iz Velike Ivanče, Blic velikim slovima u naslovu navodi da je „Policijska istraga otkrila buran život žene čije nago telo je nađeno u kanalu“. Ideja da žene same prizivaju nasilje od koga stradaju se neprekidno ponavlja u medijima te ne čudi da se istovetan stav ponavlja u komentarima.

Prava borba protiv nasilja nad ženama i porodičnog nasilja trebalo bi da uključi i bavljenje medijima. Trebalo bi da se pozabavi i edukacijom šire javnosti. Trebalo bi da zahteva odgovornost političara i političarki koji/e daju neprimerene izjave. Ni ministar Stefanović ni ministarka Kuburović (koliko mi je poznato) nisu prokomentarisali izjavu Suzane Paunović o slučaju Marije Mali. Tu nisu smatrali da treba lično da se angažuju. Ovako, objava ministara da od 1. juna dolazi do velike promene u bavljenju problemom nasilja u porodici – najviše podseća na izjave tipa „od ponedeljka idem na dijetu / krećem da se hranim zdravije / počinjem da vežbam“.

Peščanik.net, 28.02.2017.

FEMINIZAM