Prostori nade, solidarnosti i otpora
Tekst Linde Gusie pisan za K2.0 – Moje prvo sećanje na prištinski Centar za zaštitu žena i dece seže u 1996, kad sam kao tinejdžerka učestvovala u feminističkoj radionici o mirnom rešavanju sukoba.
Poklon za Dan žena 2019: Tekstovi sa našeg sajta o položaju žene u muškom svetu, o mizoginiji i nasilju nad ženama u Srbiji, o borbi građanki i građana za ženska prava…
Tekst Linde Gusie pisan za K2.0 – Moje prvo sećanje na prištinski Centar za zaštitu žena i dece seže u 1996, kad sam kao tinejdžerka učestvovala u feminističkoj radionici o mirnom rešavanju sukoba.
VIDEO – Tokom 2024. godine u Srbiji je ubijeno 17 žena, a u 13 slučajeva počinioci ubistva su bivši i sadašnji partneri, ili sinovi. Govori Vanja Macanović iz Autonomnog ženskog centra (AŽC).
Dejan Vuk Stanković je poznat kao dežurni vlastougodni politički analitičar. Kada je predložen za ministra prosvete, javnost je saznala i kakvu reputaciju kao profesor ima među studentkinjama.
Posle dugo vremena, 8. mart nije ni nostalgičan, ni pun poštovanja, ni preozbiljan, a ponajmanje deprimiran i rezigniran. Konačno je otvoreno borben. Žene i svi njihovi stupaju u bojno polje.
Ubijena žena se mesecima nalazila u visokom stepenu rizika. Da li je i kako postupala Grupa za koordinaciju i saradnju nakon što je učinilac drugi put izašao sa izvršenja kazne zatvora?
AUDIO – Povodom Dana borbe protiv femicida Autonomni ženski centar je predstavio rezultate svog istraživanja. Govore tužiteljka Gorjana Mirčić Čaluković i Vanja Macanović iz AŽC-a.
Iz arhive, 2021: Srce mi je slomljeno, misli Nel. Ali u našoj porodici ne kažemo: „Srce mi je slomljeno“. Mi kažemo: „Ima li keksa?“ Mora se jesti. Mora se mrdati. Mora se misliti na nešto drugo. Ali zašto?
Ministarstvo pravde odlučilo da odgovori na apele brojnih organizacija i građanki i građana da Krivičnim zakonikom propiše novo krivično delo Neovlašćeno deljenje i zloupotreba snimka intimne sadržine.
Tramp ispaljuje na Kamalu Haris poznate projektile seksističkih uvreda: zlobna, glupa, lažljiva, luda, „mentalni invalid“. Ima tu nečeg iz dubina političke mizoginije: užasavanje od žene na vlasti.
AUDIO – Svaka deseta srednjoškolka doživela je da se njene fotografije ili snimci dele na društvenim mrežama. Od fotografije nečijeg lica za 25 minuta kreira se pornografski snimak od jednog minuta.
AUDIO – Ministarstvo za brigu o porodici i Skupština odbili su predlog člana zakona koji bi regulisao dečiji dodatak za decu majki žrtava femicida smeštenu kod rodbine. Govori Vanja Macanović.
Žizel Peliko je odlučila da ode korak dalje i zahteva od suda da snimci njenog zlostavljanja budu dostupni javnosti. Obrazložila je da se sramota mora vratiti onome kome i pripada – zlostavljaču.
Izraelske vlasti imaju strateške razloge za tvrdnju da je seksualno nasilje 7. oktobra bilo sistematsko. Planiraju da izraelsko pravosuđe procesuira Hamasove borce i komandante.
VIDEO – Autonomni ženski centar je predstavio istraživanje o sudskoj praksi optuživanja žena koje prijavljuju nasilje da otuđuju oca od deteta. Govore Tanja Drobnjak, Tanja Ignjatović…
U junu 2023. godine Katarina Petrović je narodnoj poslanici Mariniki Tepić prosledila službenu belešku koja je potvrđivala da je Nikola Petrović, kum predsednika Srbije, izazvao saobraćajnu nesreću…
Profesori pravnih fakulteta u Srbiji zahtevaju od Ustavnog suda da obustavi postupak za utvrđivanje neustavnosti Zakona o rodnoj ravnopravnosti.
Ako bismo verovali ministarki na reč, ispalo bi da zaveru da se smanji broj dece u Srbiji – a preko priča o akušerskom nasilju i lošim uslovima u porodilištima – vode upravo žene koje su rodile decu.
Klime u GAK Narodni front ponovo rade. Sistem još jednom nije zakazao. Osim sistema klimatizacije u Narodnom frontu. Tema uslova u kojima se žene porađaju u Srbiji na trenutak je zasenila litijum.
Ništa se od rezultata istraživanja političkih stavova mladih ne može objasniti „prirodom“: devojčice su iz istog sistema izvukle drugačije pouke, zato što su rano osetile metode patrijarhata.
Dostupnost higijenskih proizvoda u radnom prostoru, mogućnost rada od kuće, samo su neki od predloga kako se radna sredina može prilagoditi na redovne zdravstvene potrebe žena.
Vučević ženu vidi kao „svetinju“, „simbol“, „biće“. Za njega je žena uvek nečija. Svetinja pak nikada neće zatražiti pravnu zaštitu; simbol ne ide kod lekara; biće, „najsličnije bogu“, ne mora da školuje decu.
Za potrebe ovog prikaza, pročitala sam knjigu Džudit Batler Ko se boji roda još. To možda zvuči kao banalan iskaz, ali me već izdvaja od gotovo svih koji imaju stav o ovoj američkoj filozofkinji.
Na udaru Srpske pravoslavne crkve su rodno osetljiv jezik i tzv. rodna ideologija. Pridružili su joj se Matica srpska, zaštitnik građana i neki instituti.
SPC kreira narativ gde su žene toliko moćne da mogu da vas strpaju u zatvor ako im se obratite kao profesoru ili ih potpišete kao psihologa. A u stvarnom svetu, žene se bore za opstanak.
Jedan od razloga zašto se žene nerado posvećuju ekonomiji može biti muška šovinistička svinja koja dominira ovim poljem, prerušena u ovaploćenje čiste ekonomske racionalnosti.
Ne sećam se da je usvajanje nekog podzakonskog akta u oblasti rada izazvalo toliko medijske pažnje kao što je to slučaj sa Pravilnikom o metodologiji za obračun neplaćenog kućnog rada.
Marđan Satrapi i dvadesetak saradnika zajedno su napravili zbirku crtanih priča nazvanu po revolucionarnom pokliču na protestima u Iranu. Knjiga je poziv na solidarnost.
Nevažno je šta pokazuje snimak konfrontacije sa aktivistima SNS-a u potrazi za zgradama u koje mogu da se ubace fantomski birači. Stvarnost nije bitna u Vučićevoj Srbiji. Bitno je tumačenje.
Feministkinjama se zamera jer tzv. osvetničku pornografiju (iako nije reč niti o osveti, niti o pornografiji) nazivaju nasiljem prema ženama, jer joj mogu biti izloženi i muškarci.
Ministarstvo unutrašnjih poslova u svojoj Strategiji za borbu protiv visokotehnološkog kriminala za 2019-2023 ne pominje borbu protiv sajber nasilja koje pogađa odrasle osobe, uglavnom žene.
Odlučila sam da se podsetim značenja tih reči, da obnovim znanje o damama i karanfilima i da probudim ponovo revolucionarni duh koji bi obeležavanje 8. marta trebalo da podstakne.
Više mrzimo napadno veselje i crknute karanfile, a naročito likove koji ih nose kao da im je ta ruka u gipsu. Pitanje zbog čega je 8. mart postao praznik pažljivo se izbegava.