Češka država odlukom Okružnog suda u Pragu mora se ispričati trojici članova češke palestinske zajednice zbog izjave Martina Dvořáka, ministra u bivšoj vladi. Na javnoj televiziji tokom jedne debate Dvořák je izjavio: „Nisu svi Palestinci članovi Hamasa, ali svi se Palestinci od vrlo rane dobi odgajaju da mrze Izrael…Mržnja prema svemu izraelskom ukorijenjena je u genetskom sastavu Palestinaca.“
Troje članova palestinske zajednice: Yasar Abu Ghosh i bračni par Helena i Mohamed Shanaáh podnijeli su tužbu protiv Ministarstva vanjskih poslova Češke Republike tražeći odgovarajuću naknadu za prouzrokovanu nematerijalnu štetu. Helena Shanaáhová usporedila je tokom suđenja Dvořákovu izjavu s izjavom Josepha Goebbelsa objavljenom u časopisu Das Reich 1940. godine da su „svi Židovi, po svojoj prirodi i rasi, dio međunarodne zavjere protiv nacionalsocijalističke Njemačke. Oni žele njezin poraz i uništenje i čine sve što je u njihovoj moći da to postignu.“
Sutkinja praškog Okružnog suda Barbora Šumová opisala je tu usporedbu kao potpuno prikladnu. Ministarstvo vanjskih poslova, koje preuzima odgovornost za Dvořákove izjave nakon njegovog odlaska s dužnosti ministra za evropske poslove, mora se ispričati tužiteljima putem saopćenja za medije koje mora objaviti na svojoj internetskoj stranici u trajanju od najmanje devedeset dana.
U obrazloženju presude sutkinja je navela da je ministrova izjava diskriminatorna i usmjerena protiv svih Palestinaca. U kontekstu televizijske rasprave njome se trebalo opravdati zašto Izrael napada Palestince, uključujući civile i djecu, a to je prema presudi potpuno neprihvatljivo. „U društvu koje se poziva na Povelju o općim pravima i slobodama, ova je izjava potpuno neprihvatljiva, a Dvořákovo postupanje bilo je nezakonito“, stoji u obrazloženju presude.
Jedan od tužitelja, antropolog Yasar Abu Ghosh (predaje na Fakultetu humanističkih studija Karlovog sveučilišta i na New York University Prague) u tekstu pod naslovom „Killability Palestinaca kao odraz rasizma u češkoj javnoj raspravi“, pita se da li će presuda ministru, u kojoj se njegova izjava uspoređuje s Goebbelsovom, promijeniti gotovo unisonu češku podršku izraelskom ratu u Gazi, posebno imajući u vidu da je Dvořák djelovao u liberalnoj, proevropskoj vladi i da se često predstavljao kao nepopustljivi protivnik rasizma.
„Čini se da neće, a takva zaglavljenost nije slučajna. To je simptom“, piše Ghosh. „Čak i netko tko inače zna što je rasizam, pravi iznimku kad su u pitanju Palestinci i koristi rasistički jezik protiv njih. Prvi put sam to tako otvoreno čuo od predstavnika države, ali istovremeno dehumanizacija Palestinaca širi je trend i ovo je samo njegov sastavni dio. Iznimka je dijagnoza. Dvořákova izjava nije falinga njegovog karaktera. To je propust koji sistem omogućuje i tolerira bez da to na njega ima ikakav stvarni utjecaj“, navodi Abu Ghosh i ističe kako je u Češkoj moguće izreći stvari o Palestincima koje se ne mogu reći ni o jednom drugom narodu bez da to izazove institucionalne reakcije, pa i tvrditi da je njihova kultura genetski određena mržnjom. Moguće je gledati na ubijanje Palestinaca kao na sigurnosnu nužnost, bez potrebe da se ta nužnost i dokaže, moguće je govoriti o njihovim masovnim žrtvama kao o nuspojavi borbe protiv terorizma bez potrebe da se razmotri prikladnost korištenog jezika.
Abu Ghosh podsjeća i da češke vlade opetovano izražavaju solidarnost s Izraelom i da to opravdavaju povijesno-političkim razlozima dok mediji prihvaćaju tu solidarnost kao zadanost.
Podsjetimo na izjavu Petra Fiale, bivšeg premijera konzervativno-liberalne vlade koji je rekao da je Češka glas Izraela u Evropi, te da je odluka suda u Hagu da raspiše potjernicu za izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom i bivšim ministrom obrane Yoavom Gallantom nesretna, a prethodno je sam prijedlog nazvao zastrašujućim i potpuno neprihvatljivim.
Ambasadorica Češke u Izraelu Veronika Kuchyňová Šmigolová nedavno je u razgovoru za Jerusalem Post izjavila da Češka može kritizirati Izrael, ali da to nije razumno raditi javno i da, za razliku od mnogih zapadnih zemalja, Češka neće postavljati nepremostive crvene linije prema Izraelu, jer se one postavljaju samo za neprijatelje.
Češki šef diplomacije Petr Macinka iz desničarske stranke Automobilisti, izjavio je krajem maja tokom susreta s izraelskim šefom diplomacije Gideonom Saarom u Pragu, da Češka Republika neće dopustiti nikakve daljnje sankcije EU protiv Izraela, čak ni ako bi bila jedina koja bi ih blokirala. Dodao je i da bi želio do kraja svog mandata preseliti češku ambasadu iz Tel Aviva u Jeruzalem.
Kad se svemu ovom doda i izrazito pristrano izvještavanje medija, uključujući i javne, ne čudi da marginaliziranje Palestinaca Abu Ghosh naziva strukturnim ušutkivanjem. Palestinski glasovi nisu eksplicitno cenzurirani, ali su isključeni iz kategorije glasova koji imaju pravo biti saslušani. Abu Ghosh ističe da bi puštanje palestinskih glasova u češkoj javnoj raspravi otkrilo elementarne oblike češkog rasizma, jer po njemu češki proizraelski stav nije samo stav vanjske politike već organizacijski princip kroz koji se artikuliraju vrijednosti demokratskog identiteta nakon 1989: evropska i zapadna orijentacija, antikomunizam i podrška liberalnoj demokraciji.
Kada češki analitičari objašnjavaju nekom sa strane bezrezervnu privrženost Izraelu mnogi od njih, kao i Abu Ghosh, tumače to gledanjem na Izrael kao na demokratskog saveznika u neprijateljskom okruženju. To je model s kojim se Česi kao mali narod „okružen velikim prijetnjama“ može poistovjetiti. Problem je što Palestinci nemaju mjesto u tom okviru, ili su teroristi, i tada ne spadaju pod moralnu zaštitu ili su nesretne žrtve, i tada se njihovo iskustvo promatra kroz prizmu diskursa suosjećanja, a ne diskursa političkih prava. Dakle, Palestinac ne može govoriti kao politički subjekt s istim autoritetom koji ima izraelski glas.
Sud je uzeo u obzir činjenicu da se Dvořák ispričao na društvenoj mreži X, ali je utvrdio da takva isprika nije bila dovoljna. Palestinski antropolog naglašava da sudska presuda otkriva granice individualne isprike kao rješenja strukturnog problema. Kao jedan od razloga za nedodjeljivanje financijske odštete sutkinja je podsjetila da su se položaj Palestinaca i odnos češkog društva prema njima pogoršali prije izjave bivšeg ministra. Sud time priznaje da Dvořákova izjava nije bio izolirana anomalija već dio ranijeg trenda.
Zanimljivo je da je predstavnica države tvrdila na sudu da nanijeta šteta Heleni Shanaáh, jednoj od troje tužitelja, supruzi Mohameda Shanaáha mora biti manja, jer eto ona nije Palestinka, već samo supruga Palestinca i majka polupalestinske djece. Abu Ghosh ističe da ovime država tvrdi da je dehumanizacija muka pojedinca, a ne nešto što prožima i odnose u društvu i u obitelji.
Palestinski antropolog na kraju teksta upozorava na ono što sudska presuda ne rješava, a to je činjenica da je Dvořákova izjava o genetskom sastavu Palestinaca izrečena u udarnom terminu Češke televizije, u političkoj debati i kao argument, da su češki mediji i javnost reagirali sa znatno manje odlučnosti nego što bi reagirali na sličnu izjavu o bilo kom drugom narodu, i naposlijetku da je usporedbu s Goebbelsom, koju je sud opisao kao prikladnu, dala jedino tužiteljica Helena Shanaáhová, a ne urednici, komentatori ili drugi političari.
„Jaz između onoga što sud smatra nezakonitim i onoga što češka javna rasprava doživljava prihvatljivim ili barem podnošljivim prostor je u kojem djeluje killability Palestinaca. Ne u obliku aktivne mržnje, već u obliku odsutnosti ogorčenja, osude. I upravo je ta odsutnost najistinitije svjedočanstvo široko rasprostranjene tolerancije prema ubijanju Palestinaca“, zaključuje Yasar Abu Ghosh.
U tekstu je spomenuo da je prvi put od predstavnika države čuo tako eksplicitnu dehumanizaciju Palestinaca. Nije stoga zgoreg spomenuti čovjeka koji je na velika vrata uveo islamofobiju u češki javni diskurs, Miloša Zemana, bivšeg premijera, predsjednika i bivšeg lidera socijaldemokrata. Zeman je 2002. prilikom posjeta Izraelu usporedio Jasera Arafata s Hitlerom i pozvao na protjerivanje Palestinaca, ukazujući na poslijeratno protjerivanje Nijemaca iz Čehoslovačke. A Zemanova omiljena krilatica kad govori o islamu je: „Nije svaki musliman terorist, ali svaki terorist je musliman.“
Dvije godine prije prvog predsjedničkog mandata, 2011. na jednoj međunarodnoj konferenciji izjavio je: „Musliman se može definirati kao sljedbenik Kurana, baš kao što je nacist sljedbenik rasne superiornosti i antisemitizma, ili komunist sljedbenik klasne borbe i diktature proletarijata.“ Vrlo često je govorio da je islam neprijatelj, zlo, anticivilizacija koja se proteže od Sjeverne Afrike do Indonezije i da se financira prodajom nafte i prodajom droge.
Godinu prije izjavio je kako će temeljni sukob u 21. stoljeću biti „sukob između euroameričke i islamske civilizacije, između religije ljubavi i religije mržnje“. Treba spomenuti i izjavu prilikom posjete Srbiji kad je rekao da je „Srbija još na Kosovu polju na svojoj koži doživjela neprekidni rat Evrope i muslimana“.
Svojedobno sam, 2015. za Novi List razgovarala s Bronislavom Ostranskym, stručnjakom za islam iz Instituta za orijentalistiku Češke akademije znanosti.
Prema njegovom mišljenju, islamofobiji u Češkoj najviše doprinosi medijski prikaz događaja u svijetu. „Ako običan građanin znanje o muslimanima prikuplja samo iz onoga što vidi, čuje i pročita u medijima, na internetu i iz izjava pojedinih političara, onda je za takvog čovjeka vrlo jednostavno napraviti zaključak – musliman jednako terorist.“
Bilo je poražavajuće gledati reakcije nekih građana Češke koji su prestali s redovnom uplatama svjetski poznatoj, češkoj humanitarnoj organizaciji People in Need kad je objavila akciju psihološke pomoći djeci u Gazi.
Daniel Prokop, sociolog i osnivač organizacije PAQ Research koja se fokusira na teme siromaštva i socijalne nejednakosti u češkom društvu, u prošlogodišnjem razgovoru za DenikN rekao je da su Česi prihvatili narativ da u Gazi nema nevinih civila i da će ih to dovesti i do blokiranja humanitarne pomoći, uključujući prehranu dojenčadi.
U svojoj novoj knjizi „Pravedan rast“ Prokop spominje Gazu u posljednjem poglavlju. Odgovarajući na pitanje portala Alarm koliko češka krutost i dehumanizacija Palestinaca ima utjecaj na funkcioniranje države i njezine politike, izjavio je da ga je najviše pogodila činjenica što su u očima javnosti civili postali legitimni cilj. Usporedio je to s devedesetima kad je odrastao dok je bio rat u Jugoslaviji i kad je na češkoj javnoj televiziji gledao reklame za pomoć djeci dok je u pozadini svirala Child in Time od Deep Purple.
„Plaši me što se u Češkoj ukorijenilo opravdavanje nasilja zbog počinjenog prethodnog nasilja, umjesto da se traži pravna i ljudska odgovornost za aktualne poteze.“
Peščanik.net, 18.06.2026.
IZRAEL / PALESTINA