Hipercionizam, 2. deo
Problem antisemitizma u Nemačkoj prebacuje se na manjine sa Bliskog istoka kojima je, po tom shvatanju, potrebno obrazovanje i disciplinovanje. Tako dolazi do autsorsovanja antisemitizma.
Problem antisemitizma u Nemačkoj prebacuje se na manjine sa Bliskog istoka kojima je, po tom shvatanju, potrebno obrazovanje i disciplinovanje. Tako dolazi do autsorsovanja antisemitizma.
Ova knjiga je pokušaj da se razume šta se od 7. oktobra 2023. dešava u Nemačkoj, kao i pokušaj da se istorija odnosa između Nemačke i Izraela odvoji od naknadno isfabrikovanih mitova.
Dvojica maskiranih vojnika zadužena su za ovu beskrajnu kolonu. Naoružani su i zaštićeni od glave do pete, izgledaju kao likovi iz naučno-fantastičnog filma. Pokreti su im nagli i nervozni.
Ova nepravda, mogućnost da živim u Izraelu dok se Palestincima uskraćuje pravo da se vrate u zemlju svojih predaka, radikalizovala me je kao Jevrejina i pokrenula na akciju.
Teško je reći kada je počela slepa podrška Izraelu pokojnog senatora Lindzija Grejema, ali je do kraja bio zagovornik naših ratnih zločina. U maju 2024. predložio je da se na Gazu baci nuklearna bomba.
Trampova ljuta protivnica na izborima 2016, Klinton sada poziva međunarodnu zajednicu da podrži zastareli plan za Gazu koji je predložio Donald Tramp.
Utvrđivanje datuma izbora u Izraelu stalno se odlagalo, a koalicija na vlasti koristila je vreme za potkupljivanje i promenu izbornih uslova. Konačno je rešeno da će izbori biti održani 27. oktobra.
Imamo rat na više frontova, vladu koja ne kontroliše rashode, više puta izmenjen državni budžet, desetine hiljada vojnih rezervista i duboku međunarodnu izolaciju. Ipak, izraelska berza ruši rekorde.
Pod bizarnim izgovorima porodice se iseljavaju iz naselja Silvan u Jerusalimu, gde su živele decenijama. U Pojasu Gaze stotine hiljada raseljenih ljudi sabijene su u nenastanjiv izbeglički kamp.
Od svog osnivanja posle Sporazuma iz Osla 1993, Palestinska uprava danas se nalazi u najopasnijoj krizi. To je prelomni trenutak u kojem će se ili reformisati ili prestati da postoji.
Fijasko sa Iranom zahteva da se otreznimo, ali nema nikoga ko bi izveo promenu pravca. Izrael ne može da kreira režime, ni u Teheranu ni u Gazi. Vreme je da spustimo mačeve i prekinemo rat.
Odlukom suda država se mora ispričati palestinskoj zajednici u Češkoj zbog izjave bivšeg ministra da je njihova kultura genetski određena mržnjom.
Operativni uspesi protiv Hezbolaha probudili su teritorijalne apetite izraelskih vlasti. Odlučili su da model prve i druge Nakbe iz Gaze, primene na južni Liban: proterivanje i uništavanje.
Pošto se genocid istutnjao i pošto je Pojas bezmalo sasvim razoren, Izrael odlučno napreduje ka sledećoj fazi plana, čiji je cilj da stanovništvo Gaze učini trajno nesposobnim.
Napadi na jevrejsku zajednicu u Londonu poslužili su desničarskim strankama da objave rat izmišljenoj „Britifadi“ i uobliče ga kao borbu za spas civilizacije kroz ponižavanje muslimana.
Najava da će režimski blok bez Arapa zameniti novi blok bez Arapa, potvrđuje hermetičku zatvorenost cionizma za Drugog. Sve dok mu je temelj cionistička ideologija, u Izraelu neće biti ravnopravnosti.
Nije lako biti Izraelac i anticionista. Još od SSSR-a nije bilo države s tako isključivom i predatorskom ideologijom koja zabranjuje svaku sumnju i neslaganje kao što je to cionistička država Izrael.
U okviru akcije slovenačke javne televizije, deset filmova o Palestini umesto eurosongovskog ačenja, prikazan je „Glas Hind Radžab“ Kauter Ben Hanija, film o smrti palestinske devojčice.
Gaza nije bila dovoljna za Netanyahua. Nije bio dovoljan ni Iran. Izrael je u međuvremenu započeo rat kojim se širi na teritoriju Libana, u kom je već poginulo više hiljada ljudi.
Istina je izbila na videlo: postoje pitanja o kojima Izrael ne odlučuje. Jedna od najdrskijih zemalja na svetu, koja se oglušuje o odluke međunarodne zajednice, prinuđena je da prizna svoja ograničenja.
Pisma koja su dva novinara iz Slovenije poslala kao odgovor ambasadoru Nemačke i ambasadorki Izraela, odnose se na Palestinu, na različite načine, i na novinarstvo, politiku i etiku.
Izraelci su se navikli na ratove. Oni sami svoje prisustvo na Bliskom istoku doživljavaju kao konfliktno, a sebe kao strano telo u tom delu sveta. Rat protiv Irana samo je učvrstio ovo uverenje.
Izraelski mediji su pozitivno ocenili izraelsko-libanski samit, ali umesto prekida vatre, naša vlada je nastavila sa bombardovanjem Libana. Arapi za to imaju izreku: posipati smrt šećerom.
Izrael ne postavlja smrtnu kaznu u središte svog zakonodavstva na univerzalan način, već je usmerava prema narodu koji kontroliše vojnom silom.
Jevrejski studenti na Harvardu znaju šta su genocid i huškanje na rat i svojim očima su videli kako ih Izrael sprovodi. Šta da se radi sa savesnim Jevrejima kojima se smučila rodna zemlja?
Što je neuspeh rata očigledniji i što je jasnije da Amerika nema pojma kako da se izvuče iz nevolje u koju se uvalila, to će brutalnija biti potraga za krivcima. Svu krivicu će svaliti na Izrael.
Da su izbori na pomolu ukazuje i informacija da je premijerov sin Jair otputovao u Mađarsku sa zadatkom da pomogne u Orbanovoj političkoj kampanji i stečeno znanje primeni kod kuće.
U Izraelu nije moguće živeti bez egzistencijalnih pretnji. Dok drugi spavaju, mi skrolujemo u mraku i čekamo sledeći napad Palestinaca, Libanaca, Iranaca, Egipćana ili Turaka.
Američki državni sekretar je zabrinut zbog nasilja doseljenika. Misli da je i izraelska vlada zabrinuta. Ako je to kvalitet obaveštajnih podataka koji su mu dostupni onda sam zabrinut i ja.
Svako presretanje rakete, svaka aktivacija vazdušne odbrane predstavlja priliku za izraelsku industriju oružja da klijentima na međunarodnom tržištu prikaže svoje proizvode i nove sisteme.
Zemlje koje trguju oružjem sa Izraelom krše međunarodno pravo. Srbija je u novijoj istoriji bila povezana sa činjenjem genocida. Upravo zato treba da ustane protiv genocida u Gazi.
Da bi izbegli slanje trupa, Izrael i Amerika koriste Irance kao politički resurs i ohrabruju ih da izađu na ulice i stradaju radi promene vlasti. To je suptilniji oblik dehumanizacije.