Još jedni protesti u Izraelu
Posle decenija zavođenja reda na okupiranim teritorijama, na red je došlo i disciplinovanje izraelskih građana koji protestuju zbog smanjenja ovlašćenja Vrhovnog suda.
Posle decenija zavođenja reda na okupiranim teritorijama, na red je došlo i disciplinovanje izraelskih građana koji protestuju zbog smanjenja ovlašćenja Vrhovnog suda.
Tabor cionističke levice i centra se valja u samosažaljenju i ljuti na arapske birače zbog kojih Lapid više nije premijer. I širi paniku od nove vlade. Ali od desnice se nešto može i naučiti.
Palestinski predsednik zahteva od UN-a da dopusti Međunarodnom sudu pravde u Hagu da iznese mišljenje o prirodi okupiranih teritorija i definiše položaj Izraela u međunarodnoj zajednici.
Nedavno proterivanje u Francusku advokata Salaha Hamurija, iz porodice koja generacijama živi u Jerusalimu, opomena je izraelskih vlasti palestinskim stanovnicima ovog grada.
Nije zdravo sedeti kod kuće, vrteti u glavi najstrašnije scenarije i žaliti se. I nije dobro gajiti strah ili mržnju prema određenoj grupi. Umesto toga mnogo je bolje organizovati se i biti aktivan.
Bog ne postoji. Time počinjemo i završavamo. Nema teritorija Judeje i Samarije koje je bog obećao izraelskom narodu. Bez njega nema ni jevrejske nadmoći, ni opravdanja aparthejda.
Bilo mi je potrebno 50 godina da se naviknem na svoje ime, da mi bude malo manje neprijatno to Edward, englesko ime budalasto nakalemljeno na nesumnjivo arapsko prezime Said.
Iranski fudbaleri koji su odbili da pevaju himnu preuzeli su veliki rizik. Čak smo i mi u Izraelu bili zadivljeni. Ovde znamo da cenimo hrabrost, ali samo kod protivnika režima u drugim zemljama.
Prikaz dve knjige: Izrael „zauzima čitav kontinent u američkom umu… Ideja povratka Jevreja u biblijsku postojbinu dotiče neke od najvažnijih i najintimnijih tema u američkoj religiji i kulturi“.
Posle izbora u Izraelu: Počelo je sa okupacijom, izvinite na ovom iritantnom podsećanju, ali tamo je počelo i moralo je da se završi sa rasističkom vladom i pričom o transferu stanovništva.
Postoji veza između zapovesti „rađajte se i množite“ i ekološke krize, između istorijskih mitova o kojima se uči u ruskim školama i invazije na Ukrajinu.
Peti po redu izbori u poslednje tri i po godine zakazani su za 1. novembar. Na političkoj sceni je veliki broj partija (čak 40 izbornih lista) sa sličnim programom za oko 6 miliona birača.
Nema razlike između cepanja Ukrajine i cepanja Palestine. Sem što je cepanje Palestine još nemoralnije. Ukrajinci barem imaju državu od koje im je otet deo, dok Palestinci nemaju ni to.
U olimpijskom selu u Minhenu održana je svečanost u znak sećanja na 50 godina od ubistva 11 izraelskih sportista od strane osmorice pripadnika Palestinskog oslobodilačkog pokreta.
Borba protiv nasilja nad ženama u Izraelu je započela 70-ih godina. Prema svedočenjima feministkinja najveći izazov je bilo razbijanje mita da Jevreji ne tuku, ne siluju i ne ubijaju žene.
Ovako kaže predsednica laburističke stranke: „Nijedna suverena država ne bi pristala na blokadu svojih građana od strane terorističke organizacije. Podržavam naše bezbednosne snage“.
Osam decenija od završetka Drugog svetskog rata, Izrael još uvek ima nerašćišćene račune sa Poljskom, dok je s nekim državama koje takođe nose krivicu na savesti odnos normalizovan.
Lapid je postao 14. izraelski premijer i prvo što mi se desilo je da su mi naoružani pripadnici obezbeđenja Šabaka zabranili da u svom jutarnjem trčanju prođem pored njegove kuće.
Nije slučajno što apsolutnu većinu u Knesetu čine desničari. Razumevanje uzroka okupacije i aparthejda postepeno se širi, a jačanje desničarskih radikalnih elemenata upravo je reakcija na to.
Likvidacije koje se u poslednje vreme događaju u Iranu pokazuju da je Izrael u ovoj zemlji prešao na taktiku izazivanja haosa. U fudbalskom žargonu to se zove yalla balagan (počinje zabava).
Život novinarke Al Jazeere nije vredniji od života učenice srednje škole koja je pre mesec dana ubijena u tom istom Dženinu, u taksiju punom žena na koji su izraelski vojnici otvorili vatru.
Nismo primili izbeglice iz Eritreje, Sudana i Etiopije, a sada izbeglicama iz Ukrajine uskraćujemo azil, jer bi to ugrozilo jevrejski identitet Izraela. Judaizam nam je važniji od humanosti.
Invazija susedne zemlje u 21. veku ne bi samo ugušila njene težnje ka nezavisnosti. Ona bi poništila glavno dostignuće poslednjih generacija sveta, ono što istraživači nazivaju „novim mirom“.
U februaru 2021. Međunarodni krivični sud u Hagu se proglasio nadležnim i otvorio istragu protiv Izraela i Hamasa zbog sumnji da su počinili ratne zločine u periodu posle 13. juna 2014.
U redovima za testiranje, školskim WhatsApp grupama i razgovorima na Zoomu dominira opšte slaganje izraelskih građana o tome da su nove smernice za koronu krajnje zbunjujuće.
Tiranija se ne pravda nacionalnom bezbednošću, već zato što su joj podvrgnuti Palestinci. Zato predsednica Vrhovnog suda mirno spava sve dok se ne dira u prava izraelskih Jevreja.
Stavljanje van zakona organizacija za ljudska prava i progon humanitarnih aktivista karakteristični su za vojne režime u kojima je demokratija u najdubljem smislu samo mrtvo slovo na papiru.
Njegova specifična kritika orijentalizma ne može se izolirati od općeg napada na etablirane institucije i protokole proizvodnje znanja koji su pratili masovne pokrete 1960-ih i 1970-ih na globalnoj razini.
Nedavno je definiciju Izraela kao jevrejske i demokratske države komentarisao poslanik Kneseta Ahmad Tibi. On je rekao da je Izrael jevrejska država za Arape, a demokratska država za Jevreje.
U isto vreme kada je Šmueli ranjen, njegovi drugovi su koristili živu vatru i ranili desetak demonstranata. Većinu su ranili u noge, ali su u Omara Abu Nila pucali, koliko se zna, u glavu.
Prošle nedelje Udruženje studenata na Hebrejskom univerzitetu je odlučilo da organizuje manifestaciju na kojoj će učesnici biti razdvojeni prema biološkom polu.