Palestinska uprava na raskršću
Od svog osnivanja posle Sporazuma iz Osla 1993, Palestinska uprava danas se nalazi u najopasnijoj krizi. To je prelomni trenutak u kojem će se ili reformisati ili prestati da postoji.
Od svog osnivanja posle Sporazuma iz Osla 1993, Palestinska uprava danas se nalazi u najopasnijoj krizi. To je prelomni trenutak u kojem će se ili reformisati ili prestati da postoji.
Fijasko sa Iranom zahteva da se otreznimo, ali nema nikoga ko bi izveo promenu pravca. Izrael ne može da kreira režime, ni u Teheranu ni u Gazi. Vreme je da spustimo mačeve i prekinemo rat.
Odlukom suda država se mora ispričati palestinskoj zajednici u Češkoj zbog izjave bivšeg ministra da je njihova kultura genetski određena mržnjom.
Operativni uspesi protiv Hezbolaha probudili su teritorijalne apetite izraelskih vlasti. Odlučili su da model prve i druge Nakbe iz Gaze, primene na južni Liban: proterivanje i uništavanje.
Pošto se genocid istutnjao i pošto je Pojas bezmalo sasvim razoren, Izrael odlučno napreduje ka sledećoj fazi plana, čiji je cilj da stanovništvo Gaze učini trajno nesposobnim.
Napadi na jevrejsku zajednicu u Londonu poslužili su desničarskim strankama da objave rat izmišljenoj „Britifadi“ i uobliče ga kao borbu za spas civilizacije kroz ponižavanje muslimana.
Najava da će režimski blok bez Arapa zameniti novi blok bez Arapa, potvrđuje hermetičku zatvorenost cionizma za Drugog. Sve dok mu je temelj cionistička ideologija, u Izraelu neće biti ravnopravnosti.
Nije lako biti Izraelac i anticionista. Još od SSSR-a nije bilo države s tako isključivom i predatorskom ideologijom koja zabranjuje svaku sumnju i neslaganje kao što je to cionistička država Izrael.
U okviru akcije slovenačke javne televizije, deset filmova o Palestini umesto eurosongovskog ačenja, prikazan je „Glas Hind Radžab“ Kauter Ben Hanija, film o smrti palestinske devojčice.
Gaza nije bila dovoljna za Netanyahua. Nije bio dovoljan ni Iran. Izrael je u međuvremenu započeo rat kojim se širi na teritoriju Libana, u kom je već poginulo više hiljada ljudi.
Istina je izbila na videlo: postoje pitanja o kojima Izrael ne odlučuje. Jedna od najdrskijih zemalja na svetu, koja se oglušuje o odluke međunarodne zajednice, prinuđena je da prizna svoja ograničenja.
Pisma koja su dva novinara iz Slovenije poslala kao odgovor ambasadoru Nemačke i ambasadorki Izraela, odnose se na Palestinu, na različite načine, i na novinarstvo, politiku i etiku.
Izraelci su se navikli na ratove. Oni sami svoje prisustvo na Bliskom istoku doživljavaju kao konfliktno, a sebe kao strano telo u tom delu sveta. Rat protiv Irana samo je učvrstio ovo uverenje.
Izraelski mediji su pozitivno ocenili izraelsko-libanski samit, ali umesto prekida vatre, naša vlada je nastavila sa bombardovanjem Libana. Arapi za to imaju izreku: posipati smrt šećerom.
Izrael ne postavlja smrtnu kaznu u središte svog zakonodavstva na univerzalan način, već je usmerava prema narodu koji kontroliše vojnom silom.
Jevrejski studenti na Harvardu znaju šta su genocid i huškanje na rat i svojim očima su videli kako ih Izrael sprovodi. Šta da se radi sa savesnim Jevrejima kojima se smučila rodna zemlja?
Što je neuspeh rata očigledniji i što je jasnije da Amerika nema pojma kako da se izvuče iz nevolje u koju se uvalila, to će brutalnija biti potraga za krivcima. Svu krivicu će svaliti na Izrael.
Da su izbori na pomolu ukazuje i informacija da je premijerov sin Jair otputovao u Mađarsku sa zadatkom da pomogne u Orbanovoj političkoj kampanji i stečeno znanje primeni kod kuće.
U Izraelu nije moguće živeti bez egzistencijalnih pretnji. Dok drugi spavaju, mi skrolujemo u mraku i čekamo sledeći napad Palestinaca, Libanaca, Iranaca, Egipćana ili Turaka.
Američki državni sekretar je zabrinut zbog nasilja doseljenika. Misli da je i izraelska vlada zabrinuta. Ako je to kvalitet obaveštajnih podataka koji su mu dostupni onda sam zabrinut i ja.
Svako presretanje rakete, svaka aktivacija vazdušne odbrane predstavlja priliku za izraelsku industriju oružja da klijentima na međunarodnom tržištu prikaže svoje proizvode i nove sisteme.
Zemlje koje trguju oružjem sa Izraelom krše međunarodno pravo. Srbija je u novijoj istoriji bila povezana sa činjenjem genocida. Upravo zato treba da ustane protiv genocida u Gazi.
Da bi izbegli slanje trupa, Izrael i Amerika koriste Irance kao politički resurs i ohrabruju ih da izađu na ulice i stradaju radi promene vlasti. To je suptilniji oblik dehumanizacije.
VIDEO – Integralni razgovor sa Frančeskom Albaneze, specijalnom izvestiteljkom UN-a za ljudska prava na okupiranim palestinskim teritorijama.
Svaku nužnu promenu režima moraju sprovesti građani, a ne neka naduta, lažljiva, prevarantska, pohlepna, grabljiva imperijalna sila i njeni saveznici koji primoravaju čitav svet na pokornost.
Većina novinara veruje da je njihov posao da štite ugled Izraela. „Mi smo pre svega Izraelci, a tek onda novinari“, kaže neuki novinar koji nema pojma o svojoj ulozi u demokratiji.
Prošlog petka Izraelske odbrambene snage su prekopavale jedno groblje na sirijsko-libanskoj granici. Izmestili su stanovnike okolnih sela i podigli helikoptere, dok su vojnici gazili po grobnicama.
Pristup skloništima u Izraelu zavisi od socio-ekonomskog statusa. Nejednakost nije slučajna. Samo 30 posto ljudi iz najsiromašnijeg sloja ima prostor koji može da posluži kao sklonište.
Ko je napisao da kada topovi grme, muze ne samo da ćute, već bi trebalo da se stide? Bilo je pitanje vremena, ali ono što se ove nedelje dešava u javnom diskursu u Izraelu probilo je svako dno.
Iransko rukovodstvo je potpuno u pravu ako misli da su pregovori sa Amerikom, najpre u Omanu a zatim u Ženevi, bili samo dimna zavesa iza koje je planiran izraelsko-američki napad.
Nekad je Izrael imao nekoliko godina zatišja između ratova. Sada između dva rata prođe jedva nekoliko meseci. Prošlog juna, pre samo 8 meseci, proglašena je potpuna pobeda nad Iranom.
Otkako je u Izraelu na vlasti ovaj veoma opasan režim, izgubili smo pravo na mapu regionalnog naoružavanja uz podršku celog sveta. Izrael je podjednaka opasnost za mir u regionu kao ajatolasi.