- Peščanik - https://pescanik.net -

Održivi dug

Kamata na tek uzeti državni kredit je, zaokružimo, sedam odsto. Da li je to toliko skup kredit da neće moći da se vrati?

Da bi se dao odgovor, pretpostavimo da se nivo zaduženosti ne povećava, recimo da je već dostigao nivo od 45 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP), što je granica koja se ne želi preći. Uzmimo da se tekuća javna potrošnja, kada se odbiju kamate na javni dug, finansira iz tekućih javnih prihoda, uglavnom poreza. Tada bi BDP trebalo da se povećava, približno, po istoj stopi kao što je kamatna stopa na dug, pa da javni dug ne raste u odnosu na BDP. Ukoliko je privredni rast sporiji, potrebni su budžetski suficiti.

Koji su izgledi da privredni rast bude oko sedam odsto? Nominalno, dakle u dinarima, to je ostvarivo uz odgovarajuću inflaciju. Recimo, realni rast od dva odsto i inflacija od pet odsto, ili obratno, bi bili dovoljni. Ukoliko se, međutim, kredit uzima u stranom novcu, svejedno da li u dolarima ili u evrima, potrebno je da se BDP povećava po toj visokoj stopi u stranom novcu. Ovo se može postići kombinacijom realnog rasta i apresijacije dinara.

Kolike su mogućnosti apresijacije dinara? Dugoročno posmatrano, jer je reč o dugoročnim dugovima, bilo bi potrebno da privredni rast i rast produktivnosti budu veći nego u zemlji u čijem se novcu uzima zajam. To je veoma retko više od dva odsto, što bi mogla biti stopa apresijacije dinara. Realni bi privredni rast onda morao da bude pet odsto da bi dug bio održiv.

Naravno, ako bi nominalno, u stranom novcu, BDP rastao po stopi od sedam odsto, kamatna stopa na državne zajmove bi se smanjila. Usled toga bi trebalo zaključiti da poverioci ne veruju da je to ostvarivo i samo ostaje da se vidi hoće li dug biti održiv jer će biti potrebni trajni budžetski suficiti da se novac vrati. Ukoliko tih suficita ne bude, kamatna stopa će se povećavati, ako se uopšte bude moglo dodatno zajmiti.

 
Blic, 05.10.2011.

Peščanik.net, 05.10.2011.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija