- Peščanik - https://pescanik.net -

Opet o izvozu

Fotografije čitalaca: Damir Romanov

Koji su izgledi za povećanje izvoza, posebno u Rusiju? Pre svega, koliko i kome Srbija izvozi?

To nije teško ustanoviti. Na kraju prošle godine, izveštava statistički zavod, robni izvoz je iznosio nešto više od 11 milijardi evra. Od toga, gotovo dve milijarde čini izvoz u Italiju, što je oko 17 odsto od ukupnog izvoza, oko 1,3 milijarde ili oko 12 odsto je izvezeno u Nemačku, gotovo milijardu je na uvoz iz Srbije potrošila Bosna i Hercegovina, što je oko devet odsto ukupnog izvoza, dok je u Rusiju izvezeno robe za manje od 800 miliona evra ili oko sedam odsto, gotovo šest odsto izvoza je otišlo u Rumuniju, a nešto manje od 600 miliona ili pet odsto u Crnu Goru i to je to (podaci za Kosovo nisu u saopštenju, a od većih uvoznika valja još pomenuti Makedoniju). Za prva tri meseca ove godine rang lista je manje-više ista, osim što je izvoz u Rusiju značajno smanjen, za preko 20 odsto, a u Rumuniju povećan za gotovo 50 odsto.

Koliki bi mogao da bude srpski izvoz? Ako posmatramo u odnosu na BDP, on je sada oko trećine, a mogao bi da bude, recimo kao u mnogim drugim malim i manje razvijenim zemljama na obodu Evropske unije duplo toliki. Ako bi se zaista toliko povećao izvoz, gde bismo očekivali da bi našao tržište?

Ovde pomaže teorija gravitacije. Uzmimo veličinu zemlje izraženu njenim bruto domaćim proizvodom i njenu udaljenost od nas. Recimo, Sjedinjene države imaju veliku privredu, ali su daleko, mada bi svejedno izvoz trebalo da bude mnogo veći, ne tek par procenata ukupnog izvoza. Isto bi se moglo reći i za Kinu. No, uzmimo samo nešto bliže zemlje. Svakako, po veličini privrede, izvoz u Italiju bi trebalo da bude manji nego u Nemačku. Takođe, blizina Crne Gore i Bosne i Hercegovine ne bi trebalo da imaju takvu težinu pa da se u te zemlje izvozi više nego, recimo, u Francusku.

Uporedimo zemlje u koje se više izvozi i ocenimo koliko bi se moglo očekivati da će se u njih izvozi. Nemačka privreda je verovatno dva ili dva i po puta veća od ruske, recimo u evrima. Ali je i bliža. Zapravo, problem sa Rusijom jeste što je tako velika pa je teško reći kako bi trebalo meriti udaljenost od ruskog tržišta. No, ako se uzme udaljenost između glavnih gradova, verovatno je takođe upola bliže do Berlina nego do Moskve. To bi značilo , uprošćeno govoreći, da bi izvoz u Nemačku trebalo da bude otprilike četiri puta veći nego u Rusiju. Tako posmatrano, izvoz u Nemačku bi trebalo da raste brže nego u Rusiju. Naravno, ukoliko bi se uzela cela Evropska unija kao jedno tržište, nije u neskladu sa veličinom njene privrede i sa udaljenošću njenih tržišta to što se tamo plasira polovina, a moglo bi i više, izvoza.

Uzmimo sada da se srpski izvoz zaista udvostruči u odnosu na BDP. Šta bi se izvozilo? To povećanje svakako ne bi moglo da se zasniva na poljoprivrednoj proizvodnji. Prirodnih bogatstava takođe nema toliko, kako god da se eksploatiše. Ostaje, dakle, industrijska proizvodnja (i usluge koje njoj doprinose). Kada je, pak, reč o industriji, nije verovatno da će se ceo proces proizvodnje odvijati u Srbiji. Verovatnije je da će se proizvoditi delovi, što znači da će se trgovati više sa industrijalizovanim zemljama, nego sa onima koje uglavnom prodaju sirovine, energetske izvore i druga prirodna dobra. Ili da će se prodavati na trećim tržištima ono što će se zajednički proizvoditi sa industrijalizovanim zemljama.

Primera radi, svakako bi moglo da se proizvodi iz Srbije nađu na ruskom tržištu, mada kao deo nekog finalnog proizvoda koji se doprema iz neke treće zemlje. No, to zavisi od te udaljenosti. Ima zemalja koje su bliže ruskom tržištu. A carinska zaštita i tog tržišta nije tako velika posle pristupanja Svetskoj trgovačkoj organizaciji. Poređenja radi, svakako bi se moglo trgovati sa Kinom i industrijskom robom, jedino što je to daleka zemlja okružena veoma konkurentnim susedima koji je snabdevaju.

Uzmimo dakle samo ta tri činioca: veličinu tržišta, njegovu udaljenost i rast izvozne ponude, i jasno je da će srpski izvoz zaista moći da se udvostruči ako se proizvodnja za izvoz oporavi i prodaje na tržištima Evropske unije. Isto, naravno, važi i za sve susedne privrede. One imaju značajnu međusobnu trgovinu, ali to je u velikoj meri zato što im je ukupni izvoz mali ili veoma mali. Ukoliko bi se ubrzao privredni rast, povećao bi se izvoz na tržišta razvijenih države Evrope.

Novi magazin, 01.06.2015.

Peščanik.net, 01.06.2015.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija