- Peščanik - https://pescanik.net -

Optička varka

Foto: Predrag Trokicić

Politika koju je vodio Aleksandar Vučić preko različitih vlada koje je kontrolisao i koristio ih kao paravan demokratije, dospela je u stanje apsurda. Odavno već ono što on govori nije ni u kakvoj relaciji sa činjenicama, niti sa stvarnošću. Rat Rusije protiv Ukrajine, doveo je Vučićevu politiku do zida, koji on sada koristi kao mizanscen za održavanje konferencija za novinare. Iako se na tom zidu stalno smenjuje evropska scenografija, ono što se čuje sa scene u potpunoj je koliziji sa proklamovanim evropskim putem. U govoru ovog političara došlo je do potpunog odvajanja reči od stvari, tako da njegov politički diskurs više ne posreduje razumljive sadržaje, pa je recepcija Vučićevog govora postala toliko otežana da to čak prepoznaju i politički funkcioneri Evropske unije. Da nešto nije u redu sa značenjima koje posreduje govor predsednika Srbije, primetio je nedavno i evropski poslanik Tonino Picula skrenuvši pažnju na to da je „Vučić predugo živeo u alternativnoj stvarnosti, pokušavajući da spoji nemoguće, pri čemu su mu okolnosti išle na ruku“. No to vreme je sada zauvek prošlo, ali Vučićev politički govor je nastavio da se vrti kao nasnimljena traka sa nekim nerazumljivim tekstom, na nekom čudnom jeziku koji jedva razumeju njegovi birači u Srbiji. Podseća na teatar apsurda, a još više na literaturu koju je pisao sovjetski avangardni pisac Danil Ivanovič Harms koji je, primetivši rastakanje stvarnosti u vreme najgorih staljinističkih procesa, počeo da piše svoje Slučajeve, koji obiluju situacijama apsurda, groteske, ironije, crnog humora i ludizma. No jedno je biti Harms i izložiti svet kritici, a drugo je biti zarobljen upravo u takvom svetu, kao što je to bio slučaj sa jednim njegovim junakom koji se zvao Semjon Semjonovič.

Slučaj Semjona Semjonoviča, reklo bi se, vrlo je jednostavan. On ima problem sa percepcijom stvarnosti, jer kada usmeri pogled ka jednom boru, kroz naočare vidi seljaka koji mu odozgo preti pesnicom. Kada naočare skine – on vidi da na grani bora ne sedi niko. Naposletku zaključi da se radi o običnoj optičkoj varki i nastavi svojim putem.

U sličnoj situaciji se danas nalazi predsednik Srbije sa svojim saradnicima, razmeštenim po ministarstvima, državnim agencijama, odborima i komisijama. Bor je naravno Evropa na čijoj jednoj grani se dešava sve ono što je izazvano stavljanjem i skidanjem naočara. Tako nam je inkarnacija Semjona Semjonoviča – decenijska ministarka za evrointegracije Jadranka Joksimović upravo ispričala jednu harmsovsku priču. Naime, Joksimović je izjavila „da će naredni izveštaj Evropske komisije o napretku Srbije na evropskom putu biti obojen kritikom zbog spoljne politike Srbije, bez obzira na ostvareni napredak“. Ona je građanima zapravo želela da poruči da ukoliko uključe N1, oni mogu videti Tonina Piculu na evropskoj grani kako im preti da će pregovori sa EU biti zamrznuti, međutim da ukoliko prebace na tv Pink, mogu se uveriti da sve to nije tačno, te da tamo nema nikog i da je ona sa svojim ministarstvom, pod patronatom neizbežnog predsednika republike, toliko uradila na evrointegracijama da se to rečima ne može opisati.

Ministarka Joksimović negira političku stvarnost Evrope, suprotstavljajući joj alternativnu stvarnost Srbije koja izrasta iz političkog apsurda Aleksandra Vučića. Zbog toga ona kaže da je u „tehnokratskom reformskom smislu napravljeno mnogo u napretku Srbije“, ali da je problem u „bojama zajedničke i bezbednosne politike“ Evropske unije, koja sada insistira na nekim drugim stvarima, koje političko rukovodstvo Srbije zapravo ignoriše. Ona se u ovom slučaju ponaša kao đak koji se setio rešenja zadatka na pismenom zadatku iz matematike, ali od prošle godine. Tehnički gledano, zadatak je tačan, suštinski – potpuno je nebitna činjenica što ga je ona uradila, jer ne odgovara aktuelnim ispitnim pitanjima.

Tonino Picula je primetio ono što je nekolicina evropskih političara pre njega zapazila u rečima i delovanju Aleksandra Vučića, ali je on prvi došao do spoznaje o „alternativnoj političkoj realnosti“ koju predsednik Srbije i dalje pokušava da održi, uprkos svim činjenicama. Ako bi otišao korak dalje, Picula bi mogao da pronikne u naredne poteze predsednika Srbije. Za sada je markirao samo jedno mesto u njegovom govoru koje se tiče zapitanosti o proceni izbora „drugačije realnosti“. Inače, problem sa pogrešnim tumačenjem realnosti star je fenomen u srbijanskoj politici, koji je Vučić doveo do apsurda. Zato su njegovi najbliži saradnici, poput Vulina, rešeni da se obračunaju sa Piculom, koji se usudio da naruši poredak stvarnosti. Odgovor iz Beograda je prilično tabloidan, mafijaški surov, jer se ovaj poslanik optužuje da je „primio novac od Mila Đukanovića da bi blatio Srbiju“. Ovakav diskurs se iz dana u dan pretvara u antievropsku histeriju koja u kontekstu slepila Jadranke Joksimović postaje jedini pravi učinak njenog posla na evrointegracijama, i to ne u tehnokratskom već u suštinskom smislu.

Zapravo, Picula je samo podsetio naše semjone semjonoviče da su pregovori Srbije o pristupanju Evropskoj uniji, „praktično već zamrznuti jer dugo nije otvoreno nijedno novo pregovaračko poglavlje ili klaster, a sve su manje šanse da se bilo šta otvori do kraja godine“. Razume se, ministarka Joksimović, premijerka-mandatarka Brnabić i sam Vučić, uprkos Izveštaju Evropske komisije, daće sami sebi najviše ocene, dok će u maniru Vulina i Palme komentarisati „zle namere“ Evropske unije. Verujući da je njihov problem sa EU samo optička varka, oni će nastaviti da vode do sada najintenzivniju antievropsku kampanju, predstavljajući svoj problem ne kao defekt politike koju vode, već kao zahtev građana koji su ih delegirali na ta mesta. Sa ovakvim zaokretom, politika Srpske napredne stranke, personalizovana u Aleksandru Vučiću, doživljava potpuni poraz, jer nijedna stavka iz agende proklamovane 2012. nije ispunjena. Počev od normalizacije odnosa sa Prištinom, preko rešavanja problema spornih privatizacija, antikorupcijskih procesa, uspostavljanja pravne države, jačanja institucija, podrške nezavisnim medijima, poštovanja ljudskih prava sve do pristupanja Evropskoj uniji – ostaje samo spisak lepih želja. Na sceni je sve suprotno od proklamovanog iako se u diskursu Vučića i njegovih saradnika još uvek govori starim jezikom. Iz ovakvog grotla Vučić sve teže pronalazi izlaz. Trenutno se vrti u mišolovci od sopstvenih laži. Pitanje je dana kada će se iz stvarnosti Harmsovih Slučajeva preći na neke teže neliterarne forme.

Peščanik.net, 11.10.2022.


The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)