- Peščanik - https://pescanik.net -

Orvelizacija Rusije

Foto: Andrew Lubimov, AP

Na konferenciji za novinare održanoj pre otprilike dve nedelje, Vladimir Putin je izjavio da ako se ikada i bude odlučivao na korak da pošalje vojsku u Ukraniju, „jedini razlog tome će biti zaštita građana Ukrajine“. Pa da ih vidimo hoće li da „pucaju u svoje ljude iza kojih ćemo stajati mi. Ne ispred, već iza njih“ – pojasnio je on. „Da vidimo da li će se odvažiti na to da pucaju na žene i nevinu decu!“

Dovoljno je bilo da prođe manje od dve nedelje, pa da se Putinove reči u celosti obistine: štab Ratne mornarice Ukrajine u Sevastopolju zauzet je gomilom naroda koji je toga dana izašao na miting. U toj gomili je bilo mnogo žena, te zato ukrajinski vojnici nisu otvarali vatru. Pokazalo se da to što je govorio Putin zapravo i jeste vojna strategija Rusije u budućem ratu sa Ukrajinom. Nešto tome slično u novijoj ruskoj istoriji se poslednji put dogodilo 1995. Tada su navodno čečenski pobunjenici, prilikom juriša ruske armije na predsedničku palatu, za prozore palate u Groznom vezivali ruske zarobljenike. Koliko god da je ova priča sumljiva i po svoj prilici plod mašte nekih samozvanih nacional-patriota, to su ipak bili vojnici. A u ovom slučaju, nema potrebe da se bilo šta izmišlja. Sam Vladimir Putin je baš to, jasno i glasno javno izrekao. Čak ni palestinski teroristi, koji inače redovno koriste taktiku civile „ispred, a ne iza“, nemaju običaj da se pred višemilionskim auditorijumom time hvale.

Ali to nije sve. Posle uspešne akcije žena i dece u osvajanju štaba Ratne mornarice Ukrajine, komandant ovog štaba je po nalogu krimskog tužilaštva bio uhapšen jer je izdao naredbu o „upotrebi oružja protiv mirnih građana Krima“. Stvarno ne znam kako bi se ovo moglo prevesti na ruski. Ukrajinski vojnici nisu primenjivali „oružje protiv mirnih građana“, niti su takvo naređenje dobili. Njima je naređeno da upotrebe oružje protiv do zuba naoružanih neidentifikovanih borbenih jedinica koje su zauzele Glavni vojno-topografski centar Ukrajinske armije u Simferopolju. Tom prilikom je neki snajperista pogodio dva ukrajinska vojnika. Jednoga je ubio, a drugoga teško ranio.

Ako su napadači na ukrajinski vojni objekat bili pripadnici ruske armije, onda je prva profesionalna obaveza ukrajinskih vojnika bila da otvaranjem vatre ovaj objekat štite. A ako ti naoružani ljudi nisu pripadali ruskoj vojsci, onda su to po svim pisanim i nepisanim pravilima bili teroristi, na koje bi ukrajinski vojnici bez dvoumljenja takođe morali da otvore vatru.

Putin je u početku naše vojnike nazvao „oružanim snagama samoodbrane“. A sada ispada da je komandant Ratne mornarice Ukrajine optužen za to što je bio spreman da puca na „mirne građane“ naoružane automatima i snajperskim puškama, kao i za to što nije pucao u žene koje su ti isti „mirni građani“ odvažno pustili ispred sebe.

Moja zemlja, moja Rusija, tu, pred mojim očima, ubrzano se orvelizuje. Stvara se utisak da živimo u nečijem košmarnom snu, u nečijem grozničavom bunilu, bunilu gde postaje neudobno, veoma tesno, a povremeno i prilično strašno.

Sve što preduzima ruska vlast, apsolutno sva svoja dejstva ona uredno pripisuje svojim protivnicima. Ona tvrdi da je Majdan organizovan novcem Zapada i sama šalje svoje provokatore da napadaju i razbijaju sedišta ukrajinske administracije u Donjecku i Harkovu. Ona tvrdi da je ukrajinska revolucija dovela „fašiste“ na vlast, a sama u Ukrajinu šalje ekstremiste i provokatore. Ponašanje naše vlasti se u potpunosti poklapa sa ponašanjem klasičnog psihopate, mnogo puta opisanog u udžbenicima psihijatrije. Psihopata je čovek koji a) o sebi misli da je veliki manipulator i koji je uveren da sve te glupake koji ga okružuju uvek može da ubedi u to da je belo – crno, a crno – belo; b) sve koji se ne daju ubediti on smatra ličnim neprijateljima; c) sve svoje postupke pripisuje svojim neprijateljima.

Uzgred, ovo poslednje on čini sasvim iskreno. Staljin je potpuno iskreno verovao u to da je SSSR preplavljen stranim agentima, baš zato što je Zapad zaista bio preplavljen špijunima i agentima Kominterne. Tako se psihopatama često događa da sami postanu glavni objekat manipulacije.

Kada se psihopata nalazi pri dnu društvene piramide, ranije ili kasnije on prosto doživljava krah. A kada psihopata dospe na njen vrh, dešava se nažalost sasvim obrnuto. Njegovi pogledi na svet se pretvaraju u društveno priznatu ideologiju, često sa elementima prave religije. Psihopata na vrhu društvene lestvice ne doživljava nikakav krah, ali zato, ranije ili kasnije, krah doživljava društvo na čijem se vrhu on nalazi.

I sve se to događa zato što postupcima psihopate rukovodi bezgranična žudnja za zlom, zasnovana na tome da on tu žudnju uvek pripisuje svom okruženju. Psihopata sebe uvek proglašava za nevinu žrtvu izloženu smicalicama neprijatelja.

U tom smislu je Vladimir Putin za Rusiju najzad pronašao novu nacionalnu ideju – put ka njenoj palestinizaciji. Rusija se pretvara u državu koja je sa svih strana okružena neprijateljima. Po tom principu danas živi Palestina pod vlašću HAMAS-a. Po tom principu danas živi polovina afričkih zemalja. Ako su siromašne, a po pravilu jesu, to nije zbog nezasitih i korumpiranih diktatora koji ih vode. To je zbog lukavih podvala koje im neprestano priređuju prokleti belci. Tako živi polovina Južne Amerike. Venecuela danas doživljava ekonomski krah, a za to su naravno krivi prokleti gringosi.

I zato me tako slatko zasmejavaju svi oni koji prognoziraju da će zbog sankcija Zapada i ekonomskih teškoća koje čekaju Rusiju, a u vezi sa malim pobedonosnim anšlusom Krima, u zemlji uskoro naglo porasti razočarenje u Putina. Pa zar oni ne vide da je situacija upravo obrnuta? Putin je pronašao izvanredan način kako da objasni ionako neizbežan, veoma bliski, totalni krah ruske ekonomije.

A ako mislite da će se „Zapad umešati“, da će „Zapad pomoći“, onda mi molim vas recite zašto se Zapad nije „umešao“ u Africi? Ili na Bliskom istoku? U Latinskoj Americi?

Džordž Orvel je u svom romanu 1984 opisao svet globalnog totalitarizma, svet podeljen između tri podjednako odvratne totalitarne države. Međutim, posle kraha SSSR-a, pokazalo se da je svet potpuno drugačije sazdan. Postoji slobodan svet – široka reka otvorene ekonomije u koju se može slobodno uliti bilo koja država, mala ili velika, demokratska ili autoritarna. I postoje od tog sveta izolovani „zabrani“, mesta gde vladaju vladari koji svoje podanike guraju u sve dublje živo blato paranoje i duboki mrak siromaštva, i učvršćujući tako svoju vlast, siromaštvo u svojim zemljama objašnjavaju kao posledicu zlonamernog rovarenja spoljnih neprijatelja.

Nažalost, veliki je broj takvih država u svetu i, kako sam već pomenula, u njih spada značajan broj afričkih, arapskih i latinoameričkih zemalja. Tom društvu se sada pridružila i Rusija.

Ежедневный журнал, 21.03.2014.

Prevod s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 26.03.2014.

UKRAJINA