- Peščanik - https://pescanik.net -

Pad u rupu bez dna

Traume su Georg Piperov fah. Kad god bi tokom proteklih decenija neka katastrofa zadesila Nemačku, ovaj traumatolog je bio tu, spreman da pomogne. Nesreća u rudniku u Borkenu 1988, železnička nesreća u Ešedeu, masakr u Erfurtu. Posle masakra na Utoji, Piper je otputovao u Norvešku da bi pružio pomoć norveškim kolegama. Georg Piper zna šta znači zaviriti ispod površine kako bi se shvatile prave dimenzije katastrofe.

Pre nekoliko nedelja, tokom oktobra, Piper je proveo par dana u Atini, gde je grčkim psiholozima, psihijatrima i doktorima prenosio svoja znanja o lečenju trauma, naravno besplatno, pošto je ova zemlja, kao što svi dobro znamo, u dubokoj krizi. Zato se Piper dobro pripremio na ono što ga čeka, ali je stvarnost bila gora od svega što je zamišljao.

Za nemačke konzumente vesti, kriza nije ništa više od daleke pretnje negde ne horizontu. Na krizu nas asociraju razni pojmovi kao što su paketi pomoći, oprost dugova, budžetske rupe, trula ekonomija, Trojka, otkup dugova ili spasavanje banaka, a da pri tome pojma nemamo šta ove reči zaista znače. Umesto da se trudimo da shvatimo globalni kontekst, mi gledamo ozbiljno lice Angele Merkel koja putuje sa sastanka na sastanak, od Berlina do Brisela, boreći se za spas Grčke i evra. Međutim, jedino što do sada nismo čuli je istina. Izgleda da se niko ne usuđuje da nam saopšti istinu o Grčkoj, istinu o Nemačkoj, istinu o Evropi. Piper to zove „ogromnim potiskivanjem“. Reč je o odbrambenom mehanizmu kojim se najbolje služe političari.

Georg Piper nije sklon potiskivanju. On je Grčku u oktobru 2012. video ovako: žene u poodmakloj trudnoći jurcaju od klinike do klinike, moleći da ih prime, ali pošto nemaju zdravstveno osiguranje ili novac, niko ne želi da im pomogne; ljudi koji su do skora pripadali srednjem sloju, mladi, stari, deca, sakupljaju po atinskim predgrađima ostatke voća i povrća sa ulica, dok iza njih pijačni prodavci raspremaju tezge. Konkurencija su im golubovi, koji su se ustremili na isti plen. Stariji čovek priča jednom reporteru kako ne može da priušti lekove za srčane smetnje. Penzija mu je srezana na pola. Radio je više od 40 godina, mislio je da je učinio sve što je trebalo, ali sad više ništa ne razume.

Ko ode u bolnicu mora da ponese svoju posteljinu i hranu. Od kako su zbog budžetskih rezova otpuštene čistačice, doktori i medicinske sestre, koji i sami već mesecima ne primaju platu, preuzeli su zadatak održavanja higijene. Nedostaju kateteri i higijenske rukavice. Evropska unija zbog katastrofalnih higijenskih uslova upozorava na opasnost od širenja infektivnih bolesti. Mnogi stambeni blokovi su iz finansijskih razloga isključeni sa sistema daljinskog grejanja, a kako celu zimu ne bi morali da cupkaju da bi se zagrejali, ljudi kao glavni izvor toplote koriste male peći na drva. Ogrevno drvo seku ilegalno. U proleće ove godine, pred parlamentom u Atini jedan 77-ogodišnjak počinio je samoubistvo. Zadnje što je uzviknuo bilo je: „Tako ne ostavljam dugove svojoj deci“. Stopa samoubistava se udvostručila u poslednje tri godine.

Trauma je događaj koji iz temelja potresa nečiji svet. Iskustvo je toliko snažno da žrtvu usisava u začarani krug bespomoćnosti. Ništa više nije kao pre, niti će ikada biti. Kada je reč o Grčkoj samo cinici govore o „socijalnom padu“. Da, u pitanju je pad, ali pad u rupu bez dna. Celo društvo doživljava kolektivnu traumu.

„Kriza posebno teško pogađa muškarce“, kaže Piper. Muškarci u većoj meri nego žene crpu svoj identitet iz posla, drugim rečima, iz svoje tržišne vrednosti. Ali tržišna vrednost većine muškaraca nezadrživo opada, dok se rad više ne nagrađuje kao ranije. Često nagrada potpuno izostane, a drugog posla nema. Muškarci tonu sve dublje. Ovo je napad na njihovu muškost. Psihičke bolesti poput depresije i anksioznosti šire se poput epidemije. Onda ne treba da nas čudi što su tri četvrtine samoubica muškarci.

Jači pol u Grčkoj su trenutno žene. One svoj posao povezuju pre sa njegovom svrhom nego sa svojim ponosom. Njihovo fleksibilno shvatanje društvenih uloga je najbolja odbrana od krize, ali to nije dovoljno za prevazilaženje krize.

Ne morate biti ni pesimista ni stručnjak da biste shvatili na koji način sve ovo utiče na socijalne odnose i tkivo grčkog društva. Gnev zbog korumpiranog, perverznog sistema i međunarodne politike, čija novčana pomoć odlazi na spas banaka a ne ljudi, ogroman je i svakog dana je sve veći. Muškarci ovaj bes nose u svoje porodice, da bi ga njihovi sinovi izneli na ulice. Broj bandi koje napadaju imigrante je u porastu. U novembru su SAD upozorile svoje građane, a posebno one tamnije puti, koji planiraju da putuju u Grčku, na porast nasilja prema imigrantima. „Nasilje nad imigrantima, i to u zemlji kao što je Grčka, poznata po svojoj gostoprimljivosti, posebno me je šokiralo“, kaže Piper. Prema nedavno objavljenim anketama, partija radikalne desnice Zlatna zora je treća stranka u zemlji, sa podrškom od oko 12%.

Ovih dana je objavljena Piperova kniga „Preživeti ili propasti. Umetnost opstanka i razvoja u krizi“. Čak i u najgorim situacijama ne smemo da izgubimo nadu, jer se u svakome od nas krije zadivljujuća volja za preživljavanjem.

Toliko o dobrim vestima. Loša glasi da je za to potrebno funkcionalno društvo, mreža koja će nas dočekati kad padamo. Najbolji primer takvog društva pružila je Norveška posle masakra na Utoji. Čitava zemlja stala je uz žrtve, kao da je neko zazvonio zvonom solidarnosti.

U Grčkoj je funkcionalno društvo toliko dugo podrivano da se na kraju raspalo. Kriza je uništila socijalnu državu. „Čovek se“, objašnjava Piper, „u tako dramatičnim situacijama u kakvoj se trenutno nalazi Grčka, pretvara u neku vrstu grabljivice“. Gola nužda ljude tera u kriminal. Solidarnost je ustupila mesto sebičnosti.

Georg Piper zaključuje: „Pitam se koliko će još ovo društvo izdržati pre nego što eksplodira“. Grčka je na ivici građanskog rata. Čini se da je samo pitanje trenutka kada će se kolektivni očaj preliti u nasilje i proširiti celom zemljom. A time ćemo svi biti pogođeni.

Melanie Mühl, Frankfurter Allgemeine Zeitung, 15.12.2012.

Izbor i prevod Miroslav Marković

Peščanik.net, 22.12.2012.

GRČKA KRIZA