Palestinska uprava je na najopasnijem raskršću od svog osnivanja nakon Sporazuma iz Osla 1993. Mnogi komentatori ovo nazivaju „krizom minuta do ponoći“, kako je bivši palestinski premijer Muhamed Štajeh opisao prelomni trenutak u kojem će se Palestinska uprava ili reformisati ili prestati da postoji.
Palestinski narod je danas izložen destruktivnom konfliktu i ekonomskim pritiscima bez presedana, dok je mirovni proces potpuno skrajnut. U takvoj realnosti se javljaju osnovna pitanja u pogledu budućnosti: da li je Palestinska uprava osuđena da nestane kao nezavisni entitet i pretvori se u puku „pružiteljku usluga“ u okupacionom okviru ili će proći kroz stratešku transformaciju na putu ka suverenoj državi? Ovde ću predstaviti perspektive iz ugla četiri istaknute palestinske ličnosti analizirajući političke, bezbednosne i ekonomske aspekte koji mogu oblikovati bližu i dalju palestinsku budućnost.
Džibril Radžub, visoki član Centralnog komiteta Fataha, otvoreno odbacuje svaku raspravu o raspuštanju Palestinske uprave, opisujući je kao nacionalno dostignuće kolektivne narodne borbe. Prema njegovoj tvrdnji, Uprava je postala „genetski“, odnosno integralni deo palestinskog identiteta i istorijske borbe za državu te neće nestati usled spoljnih pritisaka.
U intervjuu koji je dao za mrežu Al Arabiya Radžub je predstavio svoju viziju zasnovanu na institucionalnoj snazi Uprave i nacionalnom otporu. Prema njegovim rečima, „strateško ućutkivanje“ sa kojim se palestinsko rukovodstvo danas suočava obavezuje na pristup koji uključuje tri komponente: sveobuhvatnu unutrašnju reformu, obnovu legitimiteta uz pomoć opštih izbora i istinsko nacionalno jedinstvo.
Prema njegovom mišljenju unutrašnja reforma ne znači podleganje međunarodnim pritiscima, već je logičan korak na putu ka demokratskoj i transparentnoj državi. On promoviše saradnju između svih frakcija, uključujući Hamas, pod okriljem PLO-a i insistira na doktrini „jedna vlast, jedan zakon, jedno oružje“. Prema Radžubu, Palestinska uprava je jedini put da se zadobije legitimitet na međunarodnoj sceni i jedini instrument koji je na raspolaganju u palestinskoj borbi za osvajanje potpune nezavisnosti.
Nasuprot Radžubu i drugim liderima Fataha, akademik i bivši ministar Rasan Hatib misli da kolaps Palestinske uprave nije teoretska opasnost već je samo pitanje vremena, između ostalog i zbog suštinske promene u izraelskoj politici. Hatib kaže da sadašnja izraelska vlada nije zainteresovana za bilo kakav palestinski entitet i da radi na stvaranju uslova koji egzistenciju Palestinske uprave čine skoro nemogućom.
Prema Hatibu, potencijalno raspuštanje Palestinske uprave ima tri glavna uzroka. Prvi je izraelska strategija njenog svođenja na „pružiteljku usluga“, lišene bilo kakve političke ili diplomatske uloge; drugi je alarmantna erozija međunarodne i regionalne podrške koja se ogleda u padu finansijske pomoći na istorijski najniži nivo i nedostatku američke intervencije kako bi se zaustavilo ekonomsko iscrpljivanje Palestinaca. Treći uzrok je sve veći jaz između Palestinske uprave i palestinske javnosti.
Hatib veruje da vođstvo Uprave nije uspelo da sačuva vezu sa stanovništvom i da ju je to oslabilo. Prema njegovom shvatanju, nedavni interni administrativni koraci koje je preduzela Palestinska uprava u pokušaju da se izbori sa agresivnom politikom širenja Izraela na palestinske teritorije su premali i zakasneli.
Sa akademske i diplomatske tačke gledišta, Dr Dalal Erekat, istraživačica rešavanja sukoba (dobila je najveći broj glasova u trci za Revolucionarni odbor Fataha) u sadašnjoj krizi vidi prelomni strateški trenutak. Erekat ocenjuje da je palestinsko vođstvo u procesu prelaska sa privremenog okvira „uprave“ u trajno stanje „države“. Ovi procesi dolaze do izražaja u formulisanju privremenog ustava i fokusiranju na lokalne i unutrašnje izbore u cilju učvršćivanja demokratije.
Vizija Dalal Erekat se fokusira na stabilnost i odbijanje predaje diplomatiji sile. Ona tvrdi da uprkos nastojanjima Izraela da podeli palestinsku teritoriju, nacionalni sistem ostaje otporan. U pogledu Pojasa Gaze ona ima beskompromisni stav: svaki pokušaj da se napravi poseban entitet u Gazi ili zaobiđe centralno rukovodstvo je osuđeno na propast, jer se palestinsko pitanje ne može podeliti. Ona se takođe osvrće na promenljivu globalnu sliku, napominjući da Izrael postaje izolovaniji na međunarodnim pravnim forumima. Erakat naglašava suštinske zadatke regionalnih snaga, posebno Saudijske Arabije, koje služe kao diplomatski štit za palestinski politički entitet.
Dr Moajad Afana, ekonomski stručnjak, nudi podacima potkrepljenu analizu prema kojoj Palestinska uprava ne samo da se bori za svoj opstanak već zapravo prolazi kroz proces raspada izazvan ekonomskom strategijom Izraela. Afana za portal Siha Mekomit kaže da postojanje palestinskog političkog projekta zavisi od njegove ekonomske otpornosti, koja je danas opasno potkopana.
Afana detaljno opisuje mehanizam finansijskog davljenja palestinskih teritorija. Izrael od februara 2019. sistematski odlaže transfer dela sredstava poravnanja (povraćaj koji Izrael plaća Palestinskoj upravi za radnike i carinu) uključujući približno 53 miliona šekela (oko 18 miliona dolara) namenjenih za mesečni transfer porodicama poginulih i zatvorenika. U oktobru 2023. izraelski kabinet je zamrznuo prenos od oko 275 dodatnih miliona šekela mesečno (oko 93 miliona dolara), koji su bili namenjeni Gazi. Poslednji udarac je zadat u maju 2025, kada je opet zaustavljen prenos sredstava za poravnanje.
Kumulativno, iznos zamrznutih prihoda iznosi približno 14 milijardi šekela (skoro 5 milijardi dolara), što je oko 68 posto ukupnih prihoda Palestinske uprave. Istovremeno su se i drugi prihodi umanjili, sa 400 miliona šekela mesečno na samo 250 miliona šekela zbog smanjenja privrednih aktivnosti za 29 posto, rastuće nezaposlenosti i sprečavanja desetine hiljada Palestinaca da rade u Izraelu.
Učinjena je ozbiljna šteta u funkcionisanju Uprave. Vlada je smanjila zvanično radno vreme na tri dana nedeljno, broj školskih dana je smanjen sa pet na tri, a javni zdravstveni centri su otvoreni samo dva dana u nedelji. Ovaj iscrpljujući finansijski inženjering proizlazi iz izraelske strategije potkopavanja legitimiteta Palestinske uprave erodiranjem njenih sposobnosti da obezbedi osnovne usluge stanovništvu, što izaziva bes palestinske javnosti.
Kako bi se izašlo iz ove situacije, Afana tvrdi da bi trebalo ispraviti istorijsku grešku iz Pariskog protokola iz 1994 (ekonomski deo Sporazuma iz Osla). On u borbi za oslobađanje sredstava vidi političku borbu uz aktivno međunarodno učešće, posebno nakon što je Palestinska uprava prenela sredstva za porodice ubijenih i zatvorenika na Fond za ekonomsko osnaživanje i tako otklonila pravni izgovor kojim se Izrael služio kako bi zamrznuo sredstva.
Afana tvrdi da za sticanje ekonomske otpornosti na duže staze, Palestinska uprava mora zahtevati novi ekonomski aranžman između strana u sukobu. To bi uključivalo prenos carinskih ovlašćenja na palestinsku stranu putem „kopnene luke“ kojom bi upravljali Palestinci, a koja bi se nalazila na palestinskoj teritoriji ili u saradnji sa susednim zemljama, uz istovremeno rešavanje bezbednosnih pitanja Izraela u vezi sa uvozom. Prema njemu, ovo bi morao da bude glavni zahtev u svim pregovorima.
Da bi se Palestinci izborili sa finansijskim rizicima, Afana misli da je neophodna stabilna međunarodna sigurnosna mreža. On spominje saudijsku najavu o fondu za hitne slučajeve i podršku budžetu Palestinske uprave, kao i zahtev palestinske vlade za hitno finansiranje u iznosu od 200 miliona dolara mesečno tokom narednih šest meseci. Međutim, on naglašava da čak i velikodušna podrška od strane donatora može samo delimično da nadoknadi zamrzavanje isplata i zaustavi potpuni krah javnih usluga. U ovom trenutku, ne postoji zagarantovanih 200 miliona dolara potrebnih svakog meseca.
Što se tiče Pojasa Gaze, Afana tvrdi da sredstva za oporavak mogu biti prelomna tačka. Palestinska uprava trenutno nema jasnu ulogu na terenu, ali ako bi preuzela legitimnu i centralnu funkciju, nešto za šta se pripremala kroz sopstveni plan obnove, mogla bi time da povrati svoj politički ugled i ubrizga preko potreban kapital. Međutim, ovo još uvek nije realizovano.
Afanina prognoza za 2026. je mračna. S obzirom na finansijsko stezanje, podelu Zapadne obale od strane Izraela, ograničenje kretanja, krizu viška šekela u palestinskim bankama i tekuće zamrzavanje sredstava, kao i predstojeće izbore u Izraelu za koje se očekuje da će podstaći članove krajnje desničarske koalicije da preduzmu još drastičnije mere zbog političke kampanje, šanse za bilo kakvu stvarnu promenu su male.
Palestinskoj upravi, kaže Afana, ukinuta je svaka tehnička fleksibilnost jer je već dosegla gornju granicu kredita i iscrpela sve raspoložive resurse. On vidi samo niz delimičnih rešenja, koja takođe zavise od novca donatora ili lokalnih prihoda. Jedini način za oslobađanje sredstava i ublažavanje ograničenja na Zapadnoj obali jeste američki politički pritisak nakon prelaska na drugu fazu sporazuma o prekidu vatre.
Ove četiri različite perspektive se spajaju u priznanju zajedničke i teške stvarnosti. Palestinska uprava je iscrpla sva površna rešenja i sadašnje stanje je neodrživo. Naspram preživljavanja i reforme koju promoviše Radžub i prelaska na suverenitet koji predviđa Erekat, deluje suprotna struja koja je jasno opisana kroz Hatibov krizni scenario, utemeljen u ekonomskim činjenicama na koje je ukazao Afana. Duboka unutrašnja podela između Zapadne obale i Gaze ostaje najteža prepreka svakom ujedinjujućem nacionalnom projektu i baca senku na sva predložena rešenja.
Podaci potvrđuju da bez oslobađanja sredstava Palestinska uprava postaje neodrživa. Regionalni akteri, posebno Egipat i Jordan, uz diplomatske napore Evrope mogu da rade na oslobađanju ovih sredstava i pomognu u stvaranju uslova za političko rešenje krize.
Godina 2026, pod dubokim uticajem izborne dinamike u Izraelu i nedostatka smislenog političkog horizonta, jeste godina nastavka upravljanja konfliktom, a ne njegovog rešavanja. Na kraju krajeva, sve zavisi od radikalnog preporoda palestinskog sistema, uključujući obnovu diskusije o Pariskom protokolu i iskorišćavanje rastuće međunarodne izolacije Izraela. Iznad svega, preživljavanje Palestinske uprave zavisi i od pitanja da li je u stanju da političke i finansijske spasilačke zahteve prelije u temelje obnovljenog poverenja između sebe i palestinske javnosti, pre nego što istekne onaj poslednji minut.
Sami Sualma, Mekomit, 15.06.2026.
Prevela sa hebrejskog Alma Ferhat
Peščanik.net, 24.06.2026.
IZRAEL / PALESTINA