Paljenje i gašenje požara

Još malo i doći će nam izbori, a kampanja se, kao i bilo što u vezi sa Bosnom i Hercegovinom, ne može odvijati izdvojeno iz regionalnog i geografskog konteksta. I naravno da je ovaj užas državne glorifikacije Ratka Mladića u Srbiji i praktična najava da bi sve isto napravili u slučaju novih ratnih okolnosti, zasjenila sve ostalo. To sve ostalo jeste i uloga Vlade Republike Hrvatske u kampanji HDZ-a i optužbe za izdaju prema trojci i neskriveno ideološko autanje opozicije u Republici Srpskoj koja po pitanju ratnih zločina i politika ne iskazuje nikakvu razliku u odnosu na Milorada Dodika i SNSD. Zasjenjeno je i pitanje davanja Amerikancima u koncesiju Mostarskog i Sarajevskog aerodroma, koje je konačno postalo osviješteno. Razlog zašto je jedan takav događaj mogao baciti u sjenu sve ostalo je isti onaj zbog kojeg država ne funkcionira niti minimalno. A to je činjenica da rat nije završen, nego zamrznut i da je glorifikacija ratnih zločina i ratnih politika siguran put za dobivanje vlasti. Nešto šire od toga, održavanje rata u fokusu je također taj isti put, a opet iz razloga što je nemoguće, čak i kada biste imali najbolje namjere, praviti se da je to moguće, kad vas svaki ovakav događaj momentalno vrati u traume i strahove za budućnost.

Sve navedeno se odnosi na, zasad, samo metaforičko, paljenje požara. No, nitko i ništa nam ne govori o stvarnom gašenju požara.

I tu smo na najvećoj i najpogubnijoj tragediji današnjeg življenja u Bosni i Hercegovini. Dok dobar dio onih koji su na vlasti u državi rade sve da opstruiraju bilo kakvu funkcionalnost te iste države, ne postoje stvarni kapaciteti da se onaj dio društva koji želi normalan život i državu koja funkcionira, istovremeno bavi s velikim političkim opstrukcijama i funkcioniranjem stvarnog svakodnevnog života. Koji doista ne čeka i ide svojim tempom. Ali istim tim tempom se nastavlja nepodnošljivi nacionalizam koji ni jednog trenutka nije stao i rekao ok, ne mislimo isto, ali ‘ajde da se dogovorimo da barem osnovne stvari u ovoj zemlji, poput zdravstva, vatrogasaca, infrastrukture, vode i rijeka sačuvamo i zajedno sve navedeno održavamo, a ostale rasprave ćemo voditi neovisno o tome.

S obzirom na to da se ovo ne događa, da su pristojniji ljudi logično emocionalno involvirani i sluđeni, dok se nastavljaju voditi ratovi i agresije, dotle nismo u stanju završiti niti jedan jedini autoput koji bi integrirao čitavu zemlju iako ga u potpunosti financira Europska unija, nismo u stanju kupiti veliki broj medicinskih helikoptera, nismo u stanju zakonima zaštititi šume, rijeke i planine, ono najvrednije što ova zemlja ima, niti smo u stanju kupiti makar jedan kanader za gašenje požara, a realno bi nam trebala čitava flota.

Ovog ljeta, a svi su izgledi da će tako, ako ne i gore, biti svako sljedeće ljeto, gorjela je čitava Hercegovina i solidan dio Bosne. Štoviše, evo čak i na samom kraju ljeta, kad smo već ušli u klimatološku jesen, toliko gori da je dim prekrio čitavu dalmatinsku obalu i otoke, koji su udaljeni preko sto kilometara od požara. Suša je tolika, tereni su takvi i vrsta požara je takva da ih je nemoguće gasiti tek ljudstvom i cisternama. Bez ozbiljne flote kanadera, izgorjet će kroz koju godinu čitava Bosna i Hercegovina, jednako kao što će bez zakona o šumama i bez ozbiljne zaštite rijeka nestati zemlja kakvu smo poznavali.

I kad to sve imamo u vidu, a nemoguće je da nemamo jer svi čitamo vijesti i, uostalom, vidimo oko sebe doslovno što se događa, čovjek se mora zapitati zar je moguće da svi ti odgovorni ljudi, čak i ako ne žele ovu ili ovakvu državu, ne vole barem vlastiti zavičaj i zar im je je ideološka iluzija važnija od toga da se ovdje sve ne pretvori u pustinju?

Ako tome jeste tako, a očito jeste, jer se ne radi primarno o novcima, nego o političkoj volji, onda smo mi u puno većem problemu nego što mislimo. A znamo da smo u ogromnom problemu. Koji se neće ukloniti kad se probudimo 5. 10, kakvi god rezultati izbora bili.

Oslobođenje, 11.09.2026.

Peščanik.net, 14.09.2026.